Odlomak

Protestantizam I kapitalizam
Njemacki sociolog Max Weber je u svojoj popularnoj knjizi „Protestantska etika i duh kapitalizma“ namjeravao prikazati kako postoje paralele izmedu nekih protestantskih etickih principa i razvoja kapitalizma u 16. stoljecu, ali i kasnije. Ti principi proizlaze iz Svetog Pisma, dok neki od njih ne postoje u Bibliji, vec su dio društvenih i ekonomskih okolnosti na podrucjima koje je zahvatila reformacija. Koliko god paralela izmedu protestantske radne etike i kapitalizma ima svoj smisao, isto tako je važno napomenuti da je razvoj kapitalizma bio tek djelomicno uvjetovan protestantizmom. Takoder, premda je poznato što pojam kapitalizam znaci, razlicita su aspekti tog ekonomskog sustava, ovisno o vremenu i mjestu, a postoje i razliciti socioekonomski modeli tržišnog gospodarstva.
Kada Weber govori o protestantizmu, tada u tekstu spominje razlicite skupine, od luterana i kalvinista, odnosno puritanaca i prezbiterijanaca (koji su takoder kalvinisti), do razlicitih vrsti sljedbi, pogotovo anabaptistickih, koje su prije svega dio razvoja americkog protestantizma, što Weber opisuje u jednom poglavlju knjige.
Temeljna vrijednost protestantske etike je rad. Weber izvorno koristi njemacku rijec „Beruf“, koja u prijevodu znaci „poziv“. Bog je pozvao covjeka da svojim radom služi odnosno daje svoj stvaralacki doprinos zajednici. Uz radišnost se javlja i princip skromnosti odnosno štedljivost. Takva praksa je vodila prema akumulaciji kapitala, koja je služila za investiranje. Upravo u kontekstu akumulacije kapitala kroz štednju kao vrlinu Weber koristi termin kapitalizam. Kalvinisti i puritanci (reformirani kršcani) su najviše isticali važnost takve radne etike. Premda je bogatstvo bilo posljedica Božjeg blagoslova kao nagrada za naporan i pošten rad (u skladu sa zakonima), protestantima je bilo važno odricanje od uživanja u bogatstvu, što je bit Weberovog opisa asketskog protestantizma. Novac tako nije bio objekt uživanja i potrošackih strasti, vec sredstvo akumulacije kapitala i investicija. Tako su rad i štedljivost kao vrijednosti protestantske etike ujedno postali vrijednosti kapitalizma koji se razvijao nakon reformacije (premda je postojao i ranije).
Rad je preuzeo važnu ulogu u potvrdivanju covjeka u društvu i pred Bogom. Time bogatstvo samo po sebi nije smatrano grijehom, osim ako prelazi u uživanje i ovisnost o novcu, odnosno novac postaje idolatrija koja zamjenjuje vjernost Bogu. Ili ako se novac dobiva na nezakonit nacin. Covjek je odreden od Boga da bude upravitelj svog vlasništva. To vlasništvo zapravo pripada Bogu i ne služi za uživanje, vec za korištenje. Zato Bog daje pojedincima vlasništvo kako bi njime upravljali, te razvijali i realizirali svoje stvaralacke potencijale.
e. Takoder je bila važna i podjela rada, zbog specijalizacije i profesionalizacije u izvršavanju razlicitih poziva, što povecava mogucnost izbora i opceg prosperiteta što veceg broja ljudi. Podjela rada je kroz prisutnost razlicitih poziva smatrana kao posljedica odredenih darova (talenata) koje svaki pojedinac treba usavršavati. Svatko je odgovoran otkrivati vlastite ambicije i kvalificirati se kroz obrazovanje za svoj poziv. Edukacija je zato dobila važnu ulogu odmah nakon reformacije, pogotovo kroz kalvinizam.
Weber u knjizi spominje neke karakteristike koje bi kršcanin trebao odbacivati. To su nedostatak samokontrole i discipline, neobuzdani temperament, nepotrebno gubljenje vremena kroz lijenost, dosadivanje i raskalašene zabave, rastrošnost i uživanje u bogatstvu, stjecanje novca protivno zakonu ili kroz igre na srecu, mito i korupcija, prijevare i nepreciznost u mjerenju, te opcenito sva neumjerenost.
Umjesto toga kršcanin bi trebao biti dobro organiziran u radu i prihvacati vlastitu odgovornost za rezultate. Štedljivost je dokaz skromnosti i odbacivanja užitaka u bogatstvu. Bogatstvo treba služiti covjeku kao blagoslov i nagrada za rad te kao sredstvo buduce akumulacije kapitala odnosno investiranja. Rad je nacin kojime se pokazuje ljubav prema bližnjemu. Jer u originalnom biblijskom kontekstu ljubav na grckom jeziku je „agape.“ To znaci ciniti dobro.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari