1
1.UVOD
Svako od nas posjeduje osobine ličnosti koje nas izdvajaju i karakterišu od drugih. Te
osobine su obično načini na koje osoba misli i ponaša se, te kao takve čine svaku osobu
jedinstvenom. Poremećaj u osobnosti pojedinca nastaje onda kada su kod osobe, načini
razmišljanja i ponašanja ekstremni i neprikladni.
Tada oni mogu izazvati veliko remećenje u životu osobe a obično su povezani sa značajnim
tjeskobama prema sebi i drugima. Značajne razlike u kojima se pojedinac izdvaja od
prosječne osobe u načinu kako misli, vidi, osjeća i odnosi se prema drugima karakteristične
su za pojedinca sa simptomima poremećaja ličnosti.
Promjene u načinu kako se osoba osjeća, te iskrivljena uvjerenja o drugim ljudima mogu
dovesti do čudnog ponašanja te osobe , te do uznemiravanja drugih ljudi. Poremećaj ličnosti
počinje u kasnom djetinjstvu ili adolescenciji i traje tokom odrasle dobi. Prevencija
poremećaja ličnosti nije potpuno uspostavljena a varira u odnosu na vrstu poremećaja kod
osobe.
U većini slučajeva, osobe sa ovakvim poremećajima ne shvataju ili ne prihvataju da su
bolesne i da trebaju pomoć stručnjaka, iz razloga što im njihov način razmišljanja i ponašanja
djeluje sasvim prirodno, te što za neuspjehe i izazove na koje nailaze krive druge osobe.
3
Razlike u polovima variraju od poremećaja do poremećaja. Muškarci su skloniji tome da
imaju paranoidni, opsesivno-kompulsivni i antisocijalni poremećaj, dok su žene sklonije
dijagnozi graničnog, zavisnog i histrioničnog poremećaja ličnosti. Postojanje polnih razlika u
dijagnozi široko je prihvaćeno. Također, bitnu ulogu u dijagnostikovanju poremećaja ličnosti
igraju i kultura i etnička pripadnost. Kultura oblikuje običaje, navike, vrijednosti i
karakteristike ličnosti, tako da izražavanje ličnosti može biti vrlo različito u različitim
kulturama. U Aziji je, recimo, sasvim uobičajeno biti stidljiv i kolektivista, a u Americi-
asertivan i individualista. Stoga je jako bitno da se kod dijagnoze poremećaja ličnosti uzmu u
obzir ove kulturološke razlike.
Dijagnoza poremećaja ličnosti teška je iz tri razloga:
U različitom stepenu i različitim vremenima, svi mi pokazujemo neke crte ličnosti
koje karakterišu poremećaje ličnosti. To su na primjer: sumnjičavost, zavisnost,
osjetljivost na odbijanje ili kompulsivnost. Iz ovih razloga, neki psiholozi kao Livseley
i suradnici, poremećaje ličnosti objašnjavaju kao ekstremne dimenzije normalnih crta
ličnosti. Oni tvrde da dimenzije kao ekstrovertnost, neuroticizam i otvorenost
iskustvima, mogu biti korištene da se opiše poremećaj ličnosti. Iz razloga što se ljudi
razlikuju u stepenu u kojem imaju određenu crtu, kliničarima je teško odrediti kada je
određeno ponašanje odraz poremećaja ličnosti.
Dijagnoza je često teška jer simptomi jednog poremećaja ličnosti mogu biti i simptomi
drugog poremećaja ličnosti. Iako dijagnostičari pokazuju visoku relijabilnost u
dijagnostikovanju da li klijent ima poremećaj ličnosti, ova relijabilnost je dosta niža
kada se radi o određivanju specifičnog tipa poremećaja ličnosti. Morey (1988) je
naveo da mnogi ljudi koji imaju dijagnozu jednog poremećaja ličnosti, mogu dobiti
dijagnozu i drugog.
Treći razlog zašto je teško dijagnostikovati poremećaje ličnosti je u tome da se
kliničari ne drže dijagnostičkog kriterijuma.
2
2
Šerifović Š.(2009).
Psihologija abnormalnog ponašanja
4
3. KATEGORIJE POREMEĆAJA LIČNOSTI
Poremećaji ličnosti se dijele u tri grupe, i to prema sličnosti karakteristika tih poremećaja:
Skupina A
: Uključuje paranoidni, shizoidni i shizotipični poremećaj ličnosti. Osobe
sa ovim poremećajima često djeluju čudno ili eksentrično, sa neobičnim ponašanjem
koje se kreće od nepovjerenja i sumnjičavosti do socijalne odvojenosti.
Skupina B
: Uključuje histrionični, narcistični, antisocijalni i granični poremećaj
ličnosti. Osobe sa ovim poremećajima imaju tendenciju ka dramatičnosti,
emocionalnosti i nestalnosti.
Skupina C
: Uključuje izbjegavajući, zavisni i opsesivno-kompulsivni poremećaj
ličnosti
3.1. Paranoidni poremećaj ličnosti
Paranoidni poremećaj ličnosti karakterizira pervazivno nepovjerenje i sumnjičavost
prema drugim osobama, tako da se njihovi motivi tumače kao zlonamjerni, počinje od rane
odrasle dobi i očituje se u raznim situacijama.
3
Oni interpretiraju motive drugih ljudi kao zlonamjerne, sumnjaju u njihovu lojalnost i
povjerenje, konstantno zamjeraju drugima ili sumnjaju u vjernost svog partnera. Skloni su
rigidnosti i preokupirani su neutemeljenim vjerovanjima koja nastaju kao rezultat
sumnjičavosti i osjetljivosti. Ova vjerovanja je teško promijeniti. Neka psihodinamička
objašnjenja navode da osobe sa paranoidnim poremećajem ličnosti koriste obrambene
mehanizme projekcije, negirajući neželjene impulse i optužujući druge za njih.
3.1.1. Uzroci paranoidnog poremećaja ličnosti
Dokazi o biološkim faktorima u razvoju paranoidnog poremećaja ličnosti su ograničeni.
Neka istraživanja pokazuju da ovaj poremećaj može biti zastupljeniji kod porodica u kojima
je prisutna shizofrenija, iako ova veza nije naročito jaka.
Psihološki uticaji su još manje sigurni. Neki psiholozi tvrde da su misli ljudi koji imaju
paranoidni poremećaj ličnosti, u stvari način da oni objasne svoje ponašanje. Jedna
perspektiva je da ljudi sa ovim poremećajem prave slijedeće pogrešne pretpostavke o
drugima: „Ljudi su zli i neiskreni“, „ Oni će te napasti ako im se za to ukaže prilika“ i „Bićeš
bezbijedan samo ako si uvijek oprezan“.
3
Labura D. (2010) Poremećaji ličnosti
