Diplomski rad:Učestalost pretilosti kod srednjoškolaca

Tanja Stupar-Marković

 

Sadržaj:

Uvod:.........................................................................................................................................................2

1.Dijagnostikovanje  pretilosti..................................................................................................................3

1.1. Dijagnostikovanje mjerenjem opsega struka................................................................................3

1.2. Dijagnostikovanje mjerenje tjelesne težine i visine......................................................................4

1.3.Dijagnostikovanje mjerenje kožnih nabora....................................................................................5

2.Etiologija pretilosti u srednjoškolskoj dobi............................................................................................6

2.1. Faktor genetike..............................................................................................................................6

2.2.Faktori okoline................................................................................................................................7

2.3.Metabolički aspekti debljine...........................................................................................................7

2.3.1. Dislipidemija...........................................................................................................................7

2.3.2. Metabolički sindrom...............................................................................................................8

3.Posledice pretilosti srednjoškolaca koje se ispoljavaju u starosti.........................................................9

3.1. Kardiovaskularne bolesti...............................................................................................................9

3.2. Respiratorne bolesti......................................................................................................................9

3.3. Metabolički sindrom......................................................................................................................9

3.4. Dijabetes melitus tip 2.................................................................................................................10

3.5. Bolesti endokrinog sistema.........................................................................................................10

3.6. Bolesti lokomotornog sistema.....................................................................................................10

3.7. Bolesti gastrointestinalnog sistema.............................................................................................10

3.8. Poremećaji urogenitalnog sistema..............................................................................................10

4. Pravilna ishrana i prehrambene navike srednjoškolaca.....................................................................11

4.1. Najvažniji sastojci kod ishrane.....................................................................................................13

5.Uloga fizičkih aktivnosti kod pretilosti srednjoškolaca........................................................................15

6.Prevencija pretilosti.............................................................................................................................16

6.1. Upustvo  za sprječavanje prekomjerne tjelesne težine kod djece i mladih u školskoj medicini.17

Diplomski rad:Učestalost pretilosti kod srednjoškolaca

Tanja Stupar-Marković

 

6.2. Primarna prevencija.....................................................................................................................18

6.3. Sekundarna prevencija................................................................................................................20

6.3.Tercijalna prevencija.....................................................................................................................20

6.4. Rano otkrivanje............................................................................................................................21

6.5. Intervencije..................................................................................................................................22

6.6. Uloga medicinske sestre u prevenciji prekomjerne tjelesne težine............................................22

6.7. Uloga roditelja u prevenciji pretilosti kod srednjoškolaca..........................................................23

7.Cilj rada................................................................................................................................................28

8.Zaključak..............................................................................................................................................42

9.Literatura.............................................................................................................................................43

background image

Diplomski rad:Učestalost pretilosti kod srednjoškolaca

Tanja Stupar-Marković

 

1.Dijagnostikovanje  pretilosti

Kod   dijagnositikovanja   pretilosti   koriste   se   neka   od   antropometrijskih   mjerenja,   a   to   su 

mjerenje ITM, opsega struka, omjera opsega struka i bokova, te mjerenje kožnih nabora. 

Uzevši u obzir ITM pretilost možemo podijeliti u 3 stepena. 

Prvom stepenu pretilosti pripadaju osobe sa ITM između 30 i 34,9, drugom stepenu pretilosti 

pripadaju osobe sa ITM između 35 i 39,9 dok trećem stepenu pripadaju osobe sa ITM većim 

od 40. 

1.1. Dijagnostikovanje mjerenjem opsega struka

Opseg   struka   je   mjera   koja   je   u   pozitivnoj   korelaciji   s   količinom   masnog   tkiva   u 

abdominalnoj šupljini, te ukazuje na rizik pretjeranog nakupljanja visceralnog masnog tkiva. 

Opseg struka mjeri se na sredini udaljenosti između donje ivice  rebrenog luka i kriste ilijake 

superior. Povećani rizik za morbiditet prisutan je kod  muškaraca s opsegom struka većim od 

102 cm, te kod   žena s opsegom struka većim od 88 cm. Omjer opsega struka i bokova je 

mjera koja pokazuje kakva je distribucija masti. Vrijednosti toga omjera veće od 0,8 za žene i 

veće od 0,9 za muškarce predstavljaju povećani rizik za zdravlje .

4

Slika broj :  Mjerenje opsega struka

Izvor slikehttps://www.fitness.com.hr/images/clanci/pretilost-muskarac.jpg:

Opseg struka mjeri se na sredini udaljenosti između donjeg ruba rebrenog luka i kriste ilijake 

superior. Povećani rizik za morbiditet prisutan je kod muškaraca sa opsegom struka većim od 

102 cm, te kod žena sa opsegom struka većim od 88 cm.

4

 López-Jiménez F, Cortés-Bergoderi M. Obesity and the heart. Rev Esp Cardiol 2011; 64 (2): 140-9.

Diplomski rad:Učestalost pretilosti kod srednjoškolaca

Tanja Stupar-Marković

 

Omjer opsega struka i bokova je mjera koja pokazuje kakva je distribucija masti. Vrijednosti 

toga omjera veće od 0,8 za žene i veće od 0,9 za muškarce predstavljaju povećani rizik za 

zdravlje.

1.2. Dijagnostikovanje mjerenje tjelesne težine i visine

Mjerenje tjelesne težine je univerzalni i najjednostavniji način procjene stepena   pretilosti, 

koji je ujedno i najdostupniji. Ipak, taj način nije baš pouzdan i ako se vrijednosti uporede sa 

referentnim   vrijednostima   za   doba,   zanemaruje   se   varijabilnost   kod   tjelesne   građe   djece. 

Djeca iste dobi razlikuju se po tjelesnoj visini, krupnoći kostiju i mišića. Pouzdaniji način je 

da izmjerenu tjelesnu težinu dijeteta uporedimo s referentnom težinom za visinu određenog 

dijeteta. Takav način procjene uhranjenosti obično se upotrebljava kod dojenčadi i mlađe 

diječje dobi, a poređenje se vrši na centilnim krivuljama.

Mjerenje tjelesne visine vrši se antropometrom (najčešće ugrađenim uz medicinsku vagu) ili 

stadiometrom, većinom tako da osoba koja mjeri stoji iza leđa ispitanika. Vodoravni krak 

antropometra se spušta dok ne dodirne tjeme. Izmjerene se veličine izražavaju u cm; na jednu 

decimalu kod djece, a na 0,5 cm kod odraslih. Potrebno je pažljivo postupati u mjerenju 

tjelesne visine kako se ne bi dogodile greške, koje mogu iznositi i do tri centimetra. Dužinu 

djece do navršene druge godine starosti mjerimo u ležećem položaju, odnosno u takozvanom 

koritu ili infantometru s vertikalnom pregradom za glavu i stopala. Infantometar je rijetko 

dostupan, a mjerenje u koritu može biti neugodno za dojenče. Jedan od načina mjerenja je taj 

da dvije osobe dojenče ispruže na tvrdoj i nepomičnoj podlozi na kojoj olovkom označe 

stopalo   i   tjeme   djeteta   te   se   zatim   izmjeri   označena   dužina.   Veću   djecu   mjerimo 

stadiometrom, pri čemu treba paziti na položaj peta, stražnjice, lopatica i potiljka koji trebaju 

biti   u   kontaktu   s   okomitom   plohom   stadiometra,   a   glava   treba   biti   ravno   postavljena   u 

Frankfotovoj horizontali. Mjerenje tjelesne težine je najjednostavniji i najdostupniji način 

procjene stepena pretilosti

5

Za mjerenje tjelesne težine (težina = masa x gravitacija) koristi se vaga. 

Najviše se upotrebljava medicinska decimalna vaga s kliznim utegom, čija se preciznost kreće 

u granicama od 250 g. Ispitanik se mjeri u uspravnom položaju, bos, sa što manje odjeće, po 5 

mogućnosti samo u donjem vešu. 

5

 Pretilost djece- novo područje multidisciplinarnog preventivnog programa: Peadiatria Croatica 2010.;54.

background image

Diplomski rad:Učestalost pretilosti kod srednjoškolaca

Tanja Stupar-Marković

 

Nabor   kože   treba   ići   u   kranio-kaudalnom   smjeru.   Vrijednosti   se   očitavaju   odmah   nakon 

postavljanja uređaja, a prikazuju se u mm uz jednu decimalu. Kožni nabor leđa mjeri se 

kaliperom ispod donjeg ivice lijeve lopatice. Nabor treba biti vertikalan ili pod laganim uglom 

prema osovini lopatice. Kožni nabor trbuha mjeri se kaliperom 1 cm iznad i 2 cm medijalno 

od prednjeg gornjeg bočnog trna.

 

Procjena pretilosti na temelju vrijednosti debljine samo 

jednog   kožnog   nabora,   koja   se   obavlja   pomoću   percentilnih   tablica   dobivenih   na   osnovi 

podataka   opsežnih   populacijskih   epidemioloških   istraživanja   može   poslužiti   samo   kao 

orijentacijska procjena ukupnog postotka tjelesne masti.

Slika broj 3:Mjerenje pomoću kalipera

Izvor slike: http://www.fitness.com.hr/images/clanci//kaliper-mjerenje-masnog-tkiva.jpg

2.Etiologija pretilosti u srednjoškolskoj dobi

2.1. Faktor genetike

Imaju   ulogu   u   oko   70%   slučajeva   pretilosti,   a   utiču   na   metabolizam   masti,   te   regulišu 

hormone koji utiču na apetit. 

Važno je napomenuti, ukoliko je jedan od roditelja pretila osoba,tada dijete ima oko 40% 

šansi da bude pretilo,a ukoliko su oba roditelja pretila , tada su šanse da im dijete bude pretilo  

oko 80 %. Roditelji su ključne osobe u razvoju i rastu svoje djece. 

7

7

 http://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/51/Pretilost.html, dostupno 25.08- 2015.

Želiš da pročitaš svih 47 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti