Psihologija i boje

Uvod
1.1 Šta je zapravo psihologija boja?
To je efekat elektromagnetskog zračenja svjetlosti na ljudsko raspoloženje i ponašanje – univerzalna, psihofizička reakcija, koja nije pod takovelikim uticajem kulture, dobi i spola kao što je to bilo ranije opšteprihvaćeno  mišljenje.
Važno je shvatiti da postoji velika razlika između psihologije boja i simbolike boja. Istorijski, ono što se često opisuje kao psihologija boja je zapravo simbolika boja – svjesna misaona povezivanja koja smo uslovljeni da činimo. Kulturne percepcije boje proizlaze iz raznih uzroka, na primjer: zelena je sveta boja u islamu, jer jeto bila boja odore Poslanika; u Irskoj se smatra bojom sreće, možda iz razloga što kad svijet oko nas sadrži dosta zelenila to ukazuje na prisutnost vode i stoga malo opasnosti od gladi; u Engleskoj se smatra nesretnom, vjerovatno zbog svoje povezanosti sa truljenjem i bolesti.

Postoje mnogi primjeri simbolike boje: ljubičasta je smatrana kao kraljevska boja iz prostog razloga što, sve do relativno nedavno u našoj istoriji, to je bila izuzetno sukpa boja i samo je plemstvo moglo daje priušti; crvena je boja krvi i ima asocijaciju na rat.

Ove asocijacije se često podudaraju sa psihologijom boja (crvena zapravo može izazvati agresiju), ali oni nipošto nisu ista stvar. Više o psihološkim osobinama glavnih boja.

1.2. Kako psihologija boja funkcioniše?
Boja je svjetlo, koje putuje do nas u talasima od Sunca, na istom elektro-magnetnom spektru kao što su to i radio i televizijski valovi, mikrotalasi, rendgenske zrake idr. Sir Isaac Newton je pokazao da svetlost putuje u talasima, kada je sijao bijelu svjetlost kroz trokutastu prizmu, i kada su se različite talasne dužine svjetlosti prelamale na različitim uglovima on je bio u mogućnosti da pokaže da su dugine boje (spektar svjetla) sastavni dijelovi svjetlosti.

Kada se svjetlo padne na bilo koji obojeni predmet, taj predmetće apsorbovati samo one talasne dužine koje tačno odgovaraju svojoj atomskoj strukturi dok će ostale odbiti – što je ono svjetlo koje je nama vidljivo. Kada uzmemo ovo saznanje lako je razumjeti kako je boja bilo kojeg predmeta jasan pokazatelj njegove atomske strukture, ili ukratko, ono od   čega je napravljen. Kada svjetlo padne na ljudsko oko, talasne dužine to čine na različite načine, utičući na našu percepciju. U mrežnjači, svjetlo se pretvara u električne impulse koji idu u hipotalamus, dio mozga koji reguliše naše hormone i naš endokrini sistem.
Hipotalamus upravlja:

• regulacijom vode
• spavanjem i obrascima ponašanja
• ravnotežom autonomnog nervnog sistema
• seksualnom i reproduktivnom funkcijom
• metabolizmom
• apetitom
• temperaturom tijela
• u hipotalamusu je smješten biološki sat