UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA LUKA
UGOVOR O REOTKUPU - REPO
SEMINARKSI RAD IZ PREDMETA
TRŽIŠTE NOVCA I KAPITALA
Profesor
Student
Novembar, 2013.god.
1.
REPO UGOVOR
Sporazum o reotkupu – RP ili REPO (engl. repurchase agreement, njem. Rückkauf) je
instrument novčanog tržišta. Kreditni sporazum po kojem banka prodaje vrijednosne
papire koje posjeduje (obično državni vrijednosni papiri) uz istovremenu obvezu da će
ponovo otkupiti te iste vrijednosnice "na prvi poziv" kupca – zajmodavca ili točno
određenog dana po cijeni koja zajmodavcu nosi ugovoreni prinos.
Kao osiguranje ovog kredita služe obično trezorski (blagajnički) zapisi koje banke
prodaje po jednoj cijeni, ali je u kratkom roku (dan, dva, a najviše do četrnaest dana)
obvezna ponovno ih iskupiti po nešto višoj cijeni. Razlika između niže cijene prodaje i
više cijene reotkupa jest kamatna cijena kredita.
1
1.1. Pojam repo ugovora
Repo posao
(Repurchase Agreement)
jedan je od najznačajnijih instrumenata na
međunarodnim finansijskim tržištima. Repo je skraćenica od
Sale and Repurchase
Agreement
, što znači ugovor o prodaji i ponovnoj kupovini ili ugovor o reotkupu. Iako
repo posao prema svojim osnovnim karakteristikama zaista podsjeća na prodaju i
povratnu kupovinu, glavna funkcija repo posla je kreditiranje s vrlo visokim stepenom
sigurnosti. Dakle, repo posao danas nudi velike mogućnosti poboljšanja i daljnjeg razvoja
bankarskog poslovanja.
Sporazumi o povratnoj trgovini funkcioniraju vrlo slično kao i federalna sredstva, osim
što u tim sporazumima mogu sudjelovati I nebankarske ustanove. Tvrtka može prodati
rizične vrijednosne papire po sporazumu o povratnoj kupnji, ćime pristaje na otkup
vrijednosnice na određeni budući datum. Većina repo ugovora su vrlo kratkoročni,
najčešće su na 3 do 14 dana. No, postoji tržište za repo ugovore s dospijećima od 1 do 3
mjeseca.
2
1.2. Razvoj repo poslova
Najstariji podaci o prvoj pojavi repo poslova potiču još iz 1820. godine. Prema pojedinim
izvorima, prve repo poslove počela je u to vrijeme prakticirati Bank of England. Dugi niz
godina repo posao redovno se susreće na finansijskim tržištima SAD-a, Kanade i Japana,
te Njemačke, Francuske i Velike Britanije.
Poslije duže stagnacije, sljedeća pojava repo transakcija datira iz 1918. godine, kada ih je
počeo koristiti američki Federal Reserve System, i to kao sredstvo monetarne politike.
Pojedinačni repo poslovi, bez uključenosti FED-a, počeli su se odvijati tek 1950. god.
Tada počinje kontinuirano povećanje broja repo transakcija, čije će se ubrzanje osjetiti
1
http://limun.hr/main.aspx?id=22743
2
Mishkin, F.S., Eakins, S.G.; Financijska tržišta i institucije; str. 226
2
tridesetak godina kasnije. Tom razvoju događaja posebno je odgovaralo povećano
zaduženje država 80-tih godina.
Repo posao počinje dobivati na svom zamahu početkom osamdesetih na međunarodnoj
sceni., a najveći podsticaj tome dala je opšta strukturalna promjena finansijskih tržišta.,
koja se prvenstveno odrazila u sekuritizaciji, deregulaciji i usklađivanju finansijskih
tržišta. Spomenimo onda i sve veću internacionalizaciju tada, posebno u trgovini
vrijednosnih papira, čiji je obim transakcija zabilježio višestruki porast. Takav drastičan
porast investicija širom svijeta prouzrokovao je češću pojavu poteškoća s likvidnošću uz
češća kašnjenja pri odvijanju transakcija.
Krug mogućih subjekata zainteresiranih za repo poslove bio je ograničen uglavnom samo
na američko tržište do 1980. godine. Ali, početkom osamdesetih primjećuje se navala
novoga takmičenja na repo tržištu. Najveće zanimanje za repo poslove pokazale evropske
i japanske banke, tj. dobro kapitalizirani i likvidni global playersi, putem svojih društava
kćeri, investicijskih banaka. Zbog pojačane konkurencije dešava se pad kamatne stope
(repo rate), što se pozitivno odražava na obim transakcija.
Repo posao, kao jeftin i fleksibilan način finansiranja, predstavljao je povoljan način
rješavanja potražnje za likvidnošću.
Repo posao danas se razvio u najzastupljeniji instrument tržišta novca. Procjenjuje se da
je godišnji opseg repo poslova u 1993. god. iznosio 1.200 milijardi US $, dok je u 1995.
taj broj skočio na 7.300 milijarde US $. U posljednjih nekoliko godina taj broj i dalje
raste jer su se i centralne banke vrlo djelatno uključile na repo tržišta, primjenjujući ovaj
instrument ne samo za poboljšanje likvidnosti, već i za uspješnije upravljanje deviznim
rezervama. Procjenjuje se da ukupan dnevni obim repo poslova na međunarodnom tržištu
danas, iznosi preko 2 triliona EUR.
Još uvijek se na američkom tržištu odvija najveći broj repo transakcija, ali
internacionalizacijom poslova sve se više primjećuje da Evropa i Japan uzimaju maha. U
Evropi, London zauzima prvo mjesto, posebno zahvaljujući povoljnom okruženju kojim
privlači mnogobrojne strane banke.
3
