Odlomak

Stajnjak
Stajska djubriva  proizvedena u procesu proizvodnje različitih domaćih životinja i živine se dele po načinu dobijanja i sastava na tri osnovne grupe:

•    čvrsti stajnjak
•    osoka
•    tečni stajnjak

 

 

 
ČVRSTI STAJNJAK

Čvrsti stajnjak,koji se najčešće naziva samo imenom stajnjak, predstavlja mikrobiološki fermentisanu mešavinu čvrstih i tečnih izlučevina domaćih životinja sa dodatnim materijama za upijanje tečnih delova,pod imenom prostirka. Predstavlja  najstarije i najviše primenjivano đubrivo jer ga proizvodi svako poljoprivredno gazdinstvo koje gaji stoku. Stajnjak sadrži sve neophodne i korisne biogene elemente kao i visokokvalitetna organska jedinjenja sa velikim učešćem mikroorganizama, i zbog toga ovo đubrivo čini visokorednim kako sa aspekta ishrane biljaka,tako i sa aspekta održavanja i povećanja plodnosti zemljišta.
Sastav životinjskih izlučevina: Različite domaće životinje imaju izlučevine različitog sastava,od čega najviše zavise sastav i osobine proizvedenog stajnjaka. Koncentrovanija hrana se bolje iskorišćava nego ona sa manjim sadržajem belančevina. Povećane količine belančevina u hrani,iznad jedne granice organizam ne može iskoristiti pa  se njihov sadržaj povećava u izmetu. Utvrđena je mogućnost sjedinjavanja lignina i belančevina još u organima za varenje,tako da nastaje lignoproteinski kompleks koji je sličan sa onim u zemljišnom humusu. Fosforna kiselina(H3PO4) se uglavnom izlučuje u čvrstim eskrementima, a azot (N) i kalijum(K) u tečnim.
Sastav i osobine prostirke: Za  stvaranje udobnog ležaja kao i upijanje tečnih izlučevina za domaće životinje primenjuje se najčešće slama žitarica (pšenice,ovsa,ječma,raži…) ali mogu i drugi raspoloživi organski materijali u domaćinstvu(lišće,paprat,piljevina). Za sve materijale koji se koriste kao prostirka od značaja su faktori koje prostirka treba da ispuni:

  •     da se može lako obezbediti i da je jeftina
  •     da poseduje veliku moć upijanja tečnosti
  •     da sadrži što više biljnih hraniva
  •     da je sterilna i određene usitnjenosti čestica,koje se ne pretvaraju brzo u prašinu.

Skoro sve prostirke (osim treseta) najčešće sadrže značajne količine kalijuma. Velike količine celuloze i drugih ugljenih hidrata u prostirci,dovode do jačeg zagrevanja u periodu pripreme stajnjaka usled čega su mogući gubici azota u  vidu amonijaka.
Smatra se  da je za goveče potrebno 3-4 kg, za konja 2-3, svinju 1,5-3 i ovcu 1-1,5 kg prostirke za 24h . Od količine upotrebljene prostirke od velike mere zavisi i količina proizvedenog stajnjaka po jednom grlu stoke. Međutim to pravilo ne važi za sve načine pripreme đubriva, pa se mogu desiti i suprotni efekti. Može se desiti da korišćenjem veće količine prostirke sa većim učešćem ugljenih hidrata pri fermentaciji u više aerisanim uslovima, može smanjiti količinu novostvorene organske materije u stajnjaku.
Mesto i način pripreme stajnjaka: Nakon mešanja čvrstih i tečnih ekskremenata životinja sa prostirkom, počinje proces pripreme,odnosno fermentacije stajnjaka. Postoji više načina pripreme stajnjaka koji su uslovljeni ekonomskim  i ekoloskim uslovima farmera. Najbolji kvalitet ovog đubriva se postiže izborom adekvatnog načina pripreme na specijalnim mestima koja se zovu đubrišta ili čuvanjem pod stokom u stajama sa dubokim podom. Pod je betonski i na njega se stavlja svakodnevno prostirka radi upijanja tečnosti,bez iznošenja na đubrište. Ovakav vid pripreme stajnjaka se koristi u predelima sa hladnom klimom, jer se oslobođena toplota pri previranju stajnjaka koristi za zagrevanje staja.To je i najjeftiniji način pripreme stajnjaka,obavlja se samo jednom u vreme završenog tova stoke.Mada ovim vid pripreme stajnjaka ima i svojih nepovoljnih strana, jer se gasovi zadržavaju u staji , sto može dovesti do zdravstvenih problema stoke. Najzastupljeniji način pripreme stajnjaka se naziva hladni način. U ovom načinu pripreme prostirka sa ekskrementima se svaki dan iznosi iz staje i slaže(na izgrađenom đubrištu) na gomile. Postupkom sabijanja gomile postižu se polu anaerobni uslovi i usporeniji proces fermentacije pri cemu su gubici amonijaka smanjeni na minimum.Gomila đubriva se zatim prekriva tankim slojem zemlje i ostavlja da se izvrsi proces mikrobiološke fermentacije. U zemljama sa hladnijom klimom se primenjuje  priprema tzv. toplim načinom pod nazivom Krancov postupak.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Agronomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari