SEMINARSKI RAD

TEMA: STILOVI ODLUČIVANJA

Predmetni profesor:                                                  Kandidat:

maj 2016. godine

1

1. UVOD

Tema   mog   seminara   su   Stilovi   odlučivanja.   Odabrao   sam   ovu   temu 

zato   što   je   odlučivanje   prisutno   u   svakodnevnom   životu.   Iako   se   odlučivanje   čini 
jednostavno nije tako, jer pogrešno donesene odluke mogu imati velike posljedice na 
poslovanje.  Nije isto odlučivati o osobnim pitanjima i poslovno. Poslovno odlučivanje 
utječe na veći broj članova društva.

Seminar je podijeljen na četiri cjeline, prvu čini uvod, druga je pojam 

odlučivanja   unutar   koje   se   definira   odlučivanje   i   govori   o   poslovnom   odlučivanju. 
Treća   cjelina   govori   o   stilovima   odlučivanja   i   tu   se   objašnjavaju   autokratski   i 
demokratski stil odlučivanja, te faktori o kojima ovisi izbor stila odlučivanja. Četvrta 
cjelina je zaključak.

2

background image

poslovnom životu ne mogu se oslanjati samo na intuiciju, a ovisno od razine na kojoj 

se donose, tiču se manjeg ili većeg broja zaposlenih pa i svih građana neke zemlje.

Poslovno   odlučivanje   zahtijeva   više   sistematičnosti   nego   ono   u 

privatnom   životu   jer   se  tiče  većeg  broja  članova   organizacije.   Što  je  razina  viša, 

gledajući   s   aspekta   raspona   odgovornosti,   to   je   i   odlučivanje   važnije,   jer   se   tiče 

velikog   broja   članova   organizacije   pa   u   slučaju   pogrešne   odluke   to   može   imati 

katastrofalne posljedice za poduzeće kao cjelinu.

Ako   npr.   u   procesu   odlučivanja   top   menadžment   izabere   pogrešnu 

strategiju   razvoja   poduzeća,   to   će   rezultirati   nesagledivim   dugoročnim   negativnim 

posljedicama,   ne   samo   za   top   menadžment,   već   i   za   sve   zaposlene   odnosno 

poduzeće kao cjelinu. Ako, nasuprot tome, u odlučivanju pogriješi neka niža razina 

menadžmenta, posljedice takvih pogrešnih odluka izravno će se ticati samo te niže 

razine menadžmenta i , eventualno posredno, i drugih u poduzeću.

Potreba za odlučivanjem, kako ističu H. Koontz i H. Wihrich,

2

 postoji u 

svim vrstama poslova i u svim organizacijama. Nema ni jednog radnog mjesta na 

kojem se ne donose odluke. Razlika između pojedinih radnih mjesta ogleda se u 

tome koliko se odluka donosi na pojedinim radnim mjestima i kolika je važnost i 

značenje tih odluka. U tom smislu razlikuju se, s jedne strane, menadžerska i izvršna 

radna mjesta, a s druge strane, radna mjesta više i niže razine menadžmenta.

Kod izvršnih mjesta u strukturi njihovog radnog vremena, dominirat će 

izvršni   posao,   a   posao   odlučivanja   bit   će   marginalno   zastupljen,   za   razliku   od 

menadžerskih radnih mjesta kod kojih će dominirati posao odlučivanja u strukturi 

njihovog radnog vremena.

2

 J. R. Gordon, R. W. Mondy, A. Sharplin, S. R. Premeaux: Management and Organizational Behaviour, Allyn 

and Bacon, Boston etc, 1990., str. 173.

4

2.1. Definisanje odlučivanja

"Odlučivanje je izabiranje smjera odnosno načina djelovanja između više alternativa." 

– Kontz i Wihrich

3

U svezi s odlučivanjem jest i davanje odgovora na sljedeća pitanja: a) Gdje se neki 

posao mora obaviti (mjesto odlučivanja)? b) Kada se određeni posao mora obaviti 

(vrijeme odlučivanja)? c) Kako se taj posao mora obaviti (način djelovanja)? i d) Tko 

će obaviti taj posao (osoba koja donosi odluke)?

R. L. Daft

4

 odlučivanje definiše znatno šire, tj. kao proces identifikacije 

problema   i   kao   proces   rješavanja   problema.   Identifikacija   problema   jest   faza   u 

procesu odlučivanja u kojoj se prati kakvi su uslovi u organizaciji i okolini kako bi 

izvedba bila zadovoljavajuća te kako bi se dijagnosticirali uzroci smetnji. Rješavanje 

problema faza je u kojoj se razmatraju inačice i načini djelovanja te se odabire jedna 

inačica koja se i provodi.

"Odlučivanje   je   proces   rješavanja   problema.   Onaj   ko   odlučuje   mora 

vidjeti   problem.   S   obzirom   na   sposobnost   odlučivanja   donositelji   odluka   mogu 

pripadati slijedećim tipovima ljudi: a) tip koji ne zna da ne zna, b) tip koji zna da ne 

zna, c) tip koji ne zna da zna i d) tip koji zna da zna." – Z. Baračkai

5

Za odlučivanje je bitno da se radi o procesu koji traje kraće ili duže 

vrijeme, u kojem se vrši izbor između najmanje dvije ili više mogućnosti, a da bi se 

riješio problem zbog kojega smo se i odlučili na odlučivanje.

Teškoća u odlučivanju, odnosno kod izbora, jest u tome što svaka od 

mogućnosti u pravilu ima različite posljedice.

Problemi odlučivanja, odnosno izbor jedne od ponuđenih inačica, bit će 

jednostavniji   ili   složeniji,   pored   ostalog,   i   u   ovisnosti   od   broja   raspoloživih 

mogućnosti. U procesu odlučivanja jednako je nepoželjan preveliki kao i premali broj 

inačica.   Kod   malog   broja   inačica   mogućnosti   optimalnog   izbora   su   sužene   zbog 

malog broja ponuđenih inačica među koji ne mora biti i ona najpovoljnija. Nasuprot 

tome, kod velikog broja mogućih inačica mogućnost optimalnog izbora je otežana, jer 

veliki broj inačica znatno produžava proces odlučivanja, a teže je prepoznati onu 

3

 H. Koontz, H. Weihrich: Essentials of Management, Mc Graw-Hill Publishing Company , New York, 1990., 

str. 108.

4

 R. L. Daft: Organization Theory and Design, Fourth Edition, West Publishing Company, Saint Paul, 1992,. str. 

346

5

 Z. Baračkai: Odlučivanje o poslovnim strategijama, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 9

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti