Teorije o prevenciji krimanaliteta
INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU
PRAVNI FAKULTET
PRAVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
Tema
TEORIJE O PREVENCIJI KRIMINALITETA
(seminarski rad iz predmeta Prevencija kriminaliteta)
Student Mentor
Julija Lazarov mr Jasmina Igrački
(br.indeksa: 2-1832/11)
Pančevo, 2014.
SADRŽAJ
UVOD……………………………………………………………………...3
TEORIJE O PREVENCIJI KRIMINALITETA………………………4
KLASIFIKACIJA TEORIJA O PREVENCIJI KRIMINALITETA…5
KLASIČNA TEORIJA…………………………………………………...6
Generalna i specijalna prevencija…………………………………………..7
NEOKLASIČNA TEORIJA……………………………………………..9
POZITIVIZAM………………………………………………………….10
ZAKLJUČAK…………………………………………………………...13
LITERATURA………………………………………………………….14
2

TEORIJE O PREVENCIJI KRIMINALITETA
Uspešna prevencija prvensrveno zavisi od “predviđanja” kriminaliteta u smislu
njegove manifestacije. Da bi se neka pojava predvidela neophodno je poznavati
“zakonitosti” na osnovu kojih se ta pojava dešava.
Kada se govori o kriminalitetu i njegovoj prevenciji, tu nije reč o nekom potpuno
samostalnom području za koje je izgrađena posebna nauka, naprotiv, kriminologija je
multidisciplinarno područje koja se oslanja na znanja iz različitih nauka. U tom smislu
sve teorije koje se bave kriminalitetom i njegovom prevencijom i nisu “teorije” u strogom
značenju te reči. U suštini tu su u pitanju određeni teorijski pristupi koji su nastali na
osnovama saznanja svih nauka koje metodoloski i teorijski apsolviraju društveni život na
različite načine. Ove teorijske koncepcije su sasvim konkretne i poseduju relativno mali
broj teorijskih pretpostavki, a razlog je što su te koncepcije usmerene na spoznaju
konkretnih fenomena u konkretnim uslovima. U konkretnoj situaciji pojava o kojoj
govorimo jeste kriminalitet. Osim toga, sve teorije o kriminalitetu imaju sasvim jasno
naznačenu prgmatičnu funkciju, a to je da se kriminalitet kao takav spreči. Ovaj
instrumentalizam sam po sebi ograničava polje delovanja teorija o kriminalitetu
usmeravajući ga ka konkretizaciji koji se u analaizi koriste.
U nešto strožem smislu sve teorije o prevenciji kriminaliteta mogu se svrstati u
takozvane “teorije srednjeg obima”. Ovaj tip teorija ima svoje izvore u primeni
funkcionalističke paradigme na nalizu društvene stvarnosti, a u stvari označava proces
kome se krupni teorijski pojmovi usmereni na široka empirijska područja prilagođavaju
konkretnim potrebama, te iz njih nastaju mnogobrojne manje teorije čiji je cilj da smanje
obim generalne teorije i time svoju teorijsku aparaturu prilagode potrebama koje se
odnose na analizu konkretnih empirijskih fenomena. Praksa je pokazala da teorije
srednjeg obima imaju veliku mogućnost primene, a da znanja koja se posredstvom tih
teorija dobijaju mogu refleksno da utiču i na globalne teorijske perspektive iz kojih je
potekla izvedena teorija srednjeg obima.
U procesu nastajanja različitih teorija koje se bave prevencijom kriminaliteta,
dešsavao se proces “nadogradnje”. To znači da se svaka sledeća teorija sinhrono vezivala
na prethodne, te je svoje premise definisala ili kao nastavak nekog od poznatih pristupa,
ili pak
ex contra
tim pretpostavkama. U svakom slučaju te teorije se po svom poreklu
mogu okvalifikovati kao referente Iz tih razloga u izvesnim situacijama je veoma teško
napraviti jasnu razliku između tačke gde prestaje jedan i tačke gde nastaja drugi teorijski
pristup. Tako se dešava da u velikom broju teorija možemo pronaći zajednička mesta, tj.
pretpostavke hipoteze. Takođe, neretko se dešava da teorije o prevenciji kriminaliteta
koje imaju sasvim raličita teorijska polazišta u krajnjoj linij nude veoma sličnu strategiju
preventivnog delovanja, što dovodi u pitanje individualnost I originalnost ih teorijskih
koncepcija.
Krivokapić,V. :
Prevencija kriminaliteta teorijsko kriminalistički pristup
, Beograd ,2008., str. 65.
4
KLASIFIKACIJA TEORIJA O PREVENCIJI KRIMINALITETA
Treba imati u vidu problem elementarnog klasifikovanja teorija zbog konfuyije
koja nastaje kao rezultat istog ili sličnog teorijskog fundiranja. Tako, na primer, postoji
razlika između nekih situacinih i prostornih teorija i ta razlika na logičkom i
epistemoloskom nivou ne može se utvrditi. Takođe , pravi se razlika između teorije o
socijalnoj dezorganizaciji i teorije o socijalnoj podršci, s tim da se obe teorije suštinski
svode na identičnu teorijsku perspektivu (često nastaju i određene terminološke
konfuzije). Tako se pod “socijalnim pristupom” prevencije podrazumevaju najmanje dva
značenja. Prema prvom, prevencija je usmerena na društvenu zajednicu koja je
odgovorna za nastanak kriminaliteta. Prema drugom, isti termin se koristio za napore
čitave društvene zajednice da se kriminalitet spreči. Na kraju postoje i pokušaji svesnog
integrisanja posebnih teorijskih pristupa, pod posebnim nazivom. Na taj način nastala je
koncepcija “prevencije kriminaliteta u zajednici”, koja u suštini predstavlja kombinaciju i
kvalitativnu integraciju situacionih i socijalnih modela prevencije. Dakle, sve teorije o
kriminalitetu mogu se fokusirati na jedan ili više aspekata samog fenomena kriminaliteta,
tj. na zakon, situaciju, učinioca, žrtvi ili posmatrača. Ovaj koncept je neophodno imati u
vidu prilikom razumevanja pojedinih teorija o prevenciji kriminaliteta jer se time stiče
jasan uvid u sve teorijske premise i empirijske konsekvence koje iz tih teorija slede.
Teorije o prevenciji kriminaliteta su:
1
.Klasična teorija
2.
Neoklasična teorija
3.
Pozitivizam
4.
Teorija dizajna sredine
5.
Teorija rutinskih aktivnosti
6.
Teorija racionalnog izbora
7.
Teorije o socijalnoj kontroli:
a) Teorija socijalne dezorganizacije
b) Funkcionalistička teorija
c) Teorija o subkulturi
d) Karakterna teorija
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti