Odlomak

TIPOGRAFIJA

Tipografija je veština posredovanja, ali i proces optimalizacije: ono što čini, nastoji učiniti na najbolji način. Tipograf reprodukujući tekst se pomaže govorom oblika. Misaoni sadržaj teksta zadat je rukopisom. Piktogram je slikovna grafička aktivnost koja ima karakter saopštavanja. Vode poreklo od pećinskih crteža. Oni su izvan bilo kakvog jezika – svuda važe i svi ih razumeju. Oni su prva faza pisma (i danas ih koriste Indijanci). Danas se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji za označavanje na javnim mestima, na ambalaži, u obliku sličica kojima se predočava neki događaj. Ideogrami su asocijativna vizuelna likovna forma (ne bukvalno). To su oblici pismenog izražavanja u starom veku. Piktogrami, kao slikovno pismo, se vremenom vezuju za pojmove tako da se sličice pojednostavljuju i vezuju za leksičke jedinice i tako nastaje ideografija (grč. idea = misao+graphein = pisati). Ideografija predstavlja pojmovno pismo, a ne slikovno. Za izražavanje misli upotrebljava se niz jednostavnih srteža ili simbola od kojih svaki predstavlja određeni pojam. Ideogram se ne shvata bukvalno, već izražava misao ili frazu.
Antikva – (antika-staro) je nastala iz rimske kapitale i predstavlja grupu SERIFNIH PISAMA. Antikva danas predstavlja najveću porodicu tipografskih pisama. Spada u najčitljivije oblike slova i najčešće se koristi za slaganje sitnog kompresnog sloga. Zajedničko obeležje svih ovih pisama je u tome što imaju razlike u debljini osnovnih i spojnih poteza i imaju serife (tanje od snovnih poteza). U svome razvitku koji je trajao više od tri veka, formirala se u tri karakteristična oblika: renesansnu (medijeval) antikvu, prelaznu (baroknu) antikvu i klasicističku (novu) antikvu.
Renesansna (rana) antikva – XV i XVI vek, jasni i jednostavni tipovi slova, serifi su zaobljeni, poluserif kod malih slova je iskošen. Pre nje posebno majuskula i minuskula, a 1400. dvojni alfabet (Nikolas). Nikolasova antikva sadrži ostatke humanističkog pisma, ali ga prevazilazi elegancijom reza i jasnoćom proporcija, dok Garamond uvodi finije serife i spoljne poteze. Prelazna (barokna) antikva – XVII i XVIII vek, zove se prelazna zato što čini prelazni oblik između renesanse i klasicističke antikve. Uznemirene kitnjaste forme baroka se prenose i na prelaznu antkvu. Kontrast debljine osnovnih i spojnih poteza je jak, serif postaje izduženiji, ali još zaobljen. Klasicistička (kasna) antikva – sa njom se proces razvitka antikve dovršava. Tendecije prisutne u baroknoj antikvi dovode se do kraja. Nastaje veliki broj slovnih rezova kao što je kurziv, masni kurziv i razni uski rezovi. Kontrast u debljini crta postaje vrlo jak. Serifi postaju samo dve tanke crtice, nestaje oblina koja povezuje serif sa osnovnim potezom. Poluserifi malih slova dobija horizontalni pravac.
U štamparijama su najčešće u upotrebi pismo garamond, palatino, tajms, baskervil, bodoni, itd.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari