Usporedba transformacije političkih sastava zemalja Srednje Evrope i bivše Jugoslavije
USPOREDBA TRANSFORMACIJE
POLITIČKIH SUSTAVA ZEMALJA
SREDNJE EVROPE I BIVŠE
JUGOSLAVIJE
Diplomski rad
Diplomski rad
USPOREDBA TRANSFORMACIJE
POLITIČKIH SUSTAVA ZEMALJA
SREDNJE EVROPE I BIVŠE
JUGOSLAVIJE

Kolaps režima i kraj države: poseban slučaj DR Njemačke...............................50
3.5.1
Tipovi demokratskih sustava vlasti u Srednjoj Europi i Jugoslaviji...................60
5
1. UVOD
Rušenjem Berlinskog zida desile su se razne promjene koje su drasatično utjecale na
sliku savremenog svijeta. Takozvana „
gvozdena
zavjesa
“ svojim je padom vodila, kako
ponovnom ujedinjenju Njemačke, tako i konačnom krahu komunizma, svršetku Hladnog rata i
jačanju euroatlantskih integracija. Na prostoru Srednje i istočne Europe su formirane nove
države, i to na zgarištu bivšeg Sovjetskog saveza, Čehoslovačke i SFRJ, koje su, oslobodivši se
komunizma, krenule putem političko – ekonomske tranzicije ka demokraciji. Međutim,
dvadesetogodišnje iskustvo demokratizacije je pokazalo da odbačena isključiva ideologja,
autoritativna država i autoritarni politički režim, te pokušaj uspostavljanja demokratskih
vrijednosti nisu pod svaku cijenu označavali kraj autoritarnosti i autoritarnih odnosa u većini
bivših komunističkih društava. Sama tranzicija, kao spona između starog i novog poretka, po
prirodi je uvjetovala da paralelno s procesima demokratizacije opstanu pojedini elementi
nekadašnje autoritarnosti. Međutim, pokazalo se da tranzicija traži i nove, to jest prijelazne
oblike autoritarnih odnosa, kao i to da „demokratske revolucije“ imaju svoja vlastita ishodišta
autoritarne društvene svijesti.
Slomom komunističkih režima poslije 1989. godine ponovo u prvi plan dospijevaju
tumačenja teorija modernizacije i sustava, koja su kolaps realnih socijalističkih sustava
vladavine objašnjavala na način da je funkcionalna diferencijacija društva bila politički
zapriječena. Prema značajnom argumentu novelirane „autopoetsko – negativne“ teorije
modernizacije, prejako političko usmjeravanje nije poštivalo vlastitu logiku dijelova sustava, te
je suspendiralo njihove posebne komunikacijske kodove, te je na taj način blokiralo
modernizaciju privrede i društva. Dakako, preporod funkcionalistički inspiriranih teorija
modernizacije nije mogao potisnuti akterske pristupe. Nakon kolapsa istočnoeuropskih
autoritarnih režima različiti su putevi vodili raznim oblicima demokracije ili novim varijantama
autoritarizma.
Postkomunistički svijet ili zemlje tranzicije predstavljaju skupinu zemalja zajedničkih
osobina koje imaju sličnu političku, ekonomsku i socijalnu problematiku izazvanu prеstankom
hladnog rata, kao i padom komunizma. Većina tih zemalja je bila, ili je još – u traumatskom
šoku nakon nestajanja i pada određenog prividnog, ili lažnog sustava vrijednosti, te ekonomskih
i političkih odnosa. Diktatorski i totalitarni režimi su u težnji ka stvaranju utopijskog,
besklasnog društva uništili pravni sustav i ekonomski sustav konkurencije i odgovornosti, kao i

7
2. TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU ISTRAŽIVANJA
2.1 Tipologija političkih sustava
Politički sustav predstavlja parcijalni, „funkcionalno specijalizirani“ sustav koji za
zadatak ima da osigura preživljavanje cijelom društvu, i to posredstvom društveno „obvezatne
raspodjele vrijednosti i dobara“
. Kako bi se mogla ispuniti pomenuta funkcija, političkom
sustavu, za razliku od drugih parcijalnih sustava, poput: privrede, prava ili znanosti, potrebna su
posebna sredstva državne sile i sankcija. Politički sustavi nisu, dakle, samo funkcionalno
specijalizirani, nego su i manifestacije političke vladavine, a legitimirani su različitim oblicima.
Pomenuti sustavi, u ovisnosti od vrste i načina svoje legitimacije, izgrađuju određene strukture i
mehanizme pristupa i osiguranja političke vlasti. Strukture i mehanizmi o kojima je ovdje riječ
predstavljaju institucionalnu i normativnu, unutarnju opremu datog sustava. Ovdje vrijedi
pravilo da norme na kojima su utemeljeni respektivni politički sustavi određuju pretenziju, kako
na opseg vlasti, tako na posebnu konfiguraciju instituicija državne vlasti. Te norme utiču na
načine vladanja, to jest – na postupke i organizaciju pristupa vlasti i njenu strukturu.
Postoji šest kriterija klasifikacije, koje se povezuju sa načelnim pitanjima, a koji se
odnose isključivo na središnje aspekte vlasti u nekome političkom sustavu:
Legitimacija vlasti: Kako se i u kojem opsegu vlast legitimira?
Pristup vlasti: Kako je uređen pristup vlasti? To dotiče pitanje o izboru onih koji
vladaju.
Monopol na vlast: Tko donosi politički obvezujuće odluke?
Struktura vlasti: Da li je državna vlast podijeljena na više nositelja vlasti ili je
objedinjena u rukama jednoga jedinog nositelja vlasti?
Pretenzija na opseg vlasti: Je li pretenzija države da vlada nad svojim građanima
jasno ograničena ili tendencijski neograničena?
Način vladanja: Obavlja li se državna vlast u skladu s načelima pravne države ili je
protivna njima, represivna, samovoljna ili čak teroristička?
.
Merkel, W. (2009).
Transformacija političkih sustava – Teorije i analize
, Zagreb: Fakultet političkih znanosti
Sveučilišta u Zagrebu, str. 14.
Merkel, W. (2009).
Transformacija političkih sustava – Teorije i analize
, Zagreb: Fakultet političkih znanosti
Sveučilišta u Zagrebu, str. 15.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti