Odlomak

Ruso – Život i delo.

Žan Žak Ruso je jedan od bitnijih mislilaca političke filozofije koji su imali veliki uticaj na čuvenu Francusku revoluciju koja je kasnije ostavila veliki trag na moderno poimanje i oblikovanje ljudskih i građanskih prava. Ruso, koji je rođen 1712. godine u Ženevi, koja je u to vreme bila grad – država po svom uređenju, je bio pripadnik povlašćenog sloja građanstva koje je imalo pravo glasa. Ovo je na njega imalo veliki uticaj, što se može primetiti kroz svako delo koje je potpisivao kao građanin Ženeve, čak i kada je bio silom prilika primoran da Ženevu napusti i pređe u Francusku. Preminuo je 1778. godine u 66. godini, a sahranjen je prvobitno u Ermenonvelu, koji postaje praktično centar za sve one poštovaoce njegovog dela. Nakon 16. godina od smrti, njegovi posmrtni ostaci bivaju prebačeni u Panteon. Iako nevoljno Ženevske vlasti su 1834. podigle malu bistu u znak sećanja na Rusoa na Ženevskom jezeru, a 2002. godine je osnovan i muzej u njegovu čast u delu grada gde je rođen.
Iako nije dobio u potpunosti zaokruženo institucionalno obrazovanje, Ruso je bio svestrana i izuzetno produktivna ličnost, a o tome svedoče i dela koja je ostavio za sobom. „Emil: ili o vaspitanju“, „Društveni ugovor“, „Rasprava o poreklu i nejednakosti među ljudima“, „Rasprava o umetnosti i nauci“, „Ispovesti“ i „Rasprava o političkoj ekonomiji“ su samo deo dela koji svedoče o zaostavštini ovog mislioca. Kroz svoja dela on se ugleda, ali i kritikuje Džona Loka, Tomasa Hobsa, Voltera, Didroa i druge prethodnike i savremenike. Veliki uticaj na Rusoa je izvršila i njegova dobrotvorka, a kasnije i ljubavnica, gospođa De Varen. Naime, ona je imala velikog udela u formiranju njegove religioznosti, a tokom godina provedenih sa njom (1731. – 1740.), Ruso je upotpunio svoje nepotpuno obrazovanje čitanjem raznolikog štiva. Za desetak godina, koliko provodi sa De Varen, Ruso uči biologiju, matematiku, fiziku, muziku, ali proučava i muziku kao i francuske pisce, pesnike i filozofske sisteme Lajbnica, Dekarta, Loka i drugih. Nakon objavljivanja svog prvog poznatog dela, „Rasprava o umetnosti i nauci“ Ruso biva primljen u krug Enciklopedista i za njih piše nekoliko priloga koji su gotovo svi bili posvećeni umetničkoj tematici. Ono što je privuklo pažnju intelektualne elite u ranije pomenutom delu je Rusoova teza da tehnički progres i materijalna dobra kvare ljudski moral. Ova teza je nastala ponajviše iz diskusija koje je u to vreme, a na ovu temu Ruso imao sa Diderotom koji mu je bio blizak prijatelj.
Oko 6. godine života Ruso biva izložen delima Plutarha, Moljera kao i Ovidija. Ova, ali i dela antike, koja mu čita otac, u Rusou bude i razvijaju osećaj za društveno politička pitanja i razvijaju mu plodnu imaginaciju. Oko sedme godine života Ruso napušta Ženevu zbog očevih problema sa zakonom. Neko vreme biva kod ujaka koji ga šalje sa svojim sinom na dvogodišnje školovanje kod kalvinističkog sveštenika. Pored toga što je učio crtanje i matematiku, Ruso je bio pod jakim uticajem službe za ovo vreme što ga je u to vreme podstaklo da i sam postane sveštenik. Nakon dvogodišnjeg studija, ujak Rusoa šalje da bude šegrt kod gravera. Kako je trpeo maltretiranje, a često i batine, Ruso rešava da pobegne. Prektetnicu u njegovom životu čini odlazak iz Ženeve sa svega 16. godina. Na svom putu upoznaje pomenutu gospođu De Varen kraj koje se odriče kalvinizma i prihvata katoličanstvo. Nekoliko godina nakon što ga je prihvatila, oko 20. godine Rusoovog života, gospođa De Varen mu postaje i ljubavnica. Prihvatanje katoličanstva je bitno jer je pod uticajem i svoje tadašnje ljubavnice, gospođe De Varen prihvatio ideju o ljudskoj pogrešivosti i oprostu kroz kajanje. Ovo mu otvara vrata i ka pogledima o čovekovom slobodnom rađanju i pravu na donošenje odluka, o čemu govori u Društvenom ugovoru, ali i drugim delima.
Da bi se govorilo o Društvenom ugovoru nužno je razumeti kontekst i vreme u kojem ovo delo nastaje. Mračno doba vladavine crkve se polako privodi kraju, a čovek se u sve većoj meri okreće sebi, svojim potrebama i vrednostima. U ovom vremenu srasta i razvija svoju političku filozofiju i Žan Žak Ruso. U svojoj raspravi centralno težište on stavlja na pojedinca koji je donosioc odluka i snosilac posledica tih odluka. Čovek se rađa slobodan i to je po prirodi, ali čovek bira da bude “rob” u državi jer se odriče prirodne slobode zarad zajedništva unutar društva u državi. Ruso u Društvenom ugovoru raspravlja o zakonu, legitimnosti i suverenosti. Svojim stavovima on stvara svest o antiapsolutističkoj vlasti. Svojom raspravom on sukobljava tipove vlasti zarad tvorenja onog najfunkcionalnijeg za pojedinca koji je deo celine. Iako je u to vreme već bila poznata ideja o “društvenom ugovoru”, koncept koji je izneo Ruso u svojoj raspravi je otišao najdalje u razmatranju građanskih mogućnosti. Ruso je svojim delom pokazao kao niko pre njega, da je vladavina jednog čoveka ili pak manjine – što se odlikuje monarijom i oligarhijom, najsličnija uzurpatorskoj – nelegitimnoj vlasti. U Društvenom ugovoru on je primarno zaokupljen integracijom. Upravo u tome i leži sva snaga Društvenog ugovora. Kroz celo delo on nastoji integrisati pojedince u takav društveni sistem, gde pojedincu neće biti žao da se odrekne dela slobode i prirodnih prava, kako bi uživao u građanskoj slobodi i pravnoj državi.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari