Obrazovanje kao komponenta karijernog vođenja i savetovanja u tranzicionim periodima profesionalnog razvoja odraslih
Objavio minche90 18. april 2024.
Naučni radovi, Skripte, Pravo, Trgovina
Objavio studenti.rs 22. oktobar 2015. Prijavi dokument
OBAVEZE UGOVORNIH STRANA IZ UGOVORA O PRODAJI ROBE PREMA
DOMAĆEM I MEĐUNARODNOM PRAVU
Uvodni deo
Globalizacija je stvorila mnoštvo novih mogućnosti na tržištu jer je veći i broj učesnika na
tržištu, čime se povećava i mogućnost grešaka ugovornih strana u prometu robom koje dovode
do štetnih posledica. Da bi se to izbeglo, pored nacionalnih zakonodavstava, pravila
međunarodnog prava na jasan način definišu obaveze, rizike i troškove kupca i prodavca iz
ugovora o prodaji robe. Inkoterms pravila radi olakšanja spoljnotrgovinskog prometa izdaje
Međunarodna trgovinska komora u Parizu koja se revidiraju na svakih deset godina, prate nove
tendencije u međunarodnoj trgovini.
Od 1.januara 2011 godine na snazi su nova Pravila međunarodnog trgovanja [ ICC Publication
No.715E ISBN:978-92-842-0080-1] koja sadrže novine i iz oblasti elektronskog poslovanja,
koje je preciznije, jer se informacije kodiraju i dekodiraju, kako bi ugovorne strane bile sigurne
da su bezbedno stigle tamo gde su namenjene. [Perritt,1994]
Incoterms pravila predstavljaju deo priznatog prava kojim se definišu obaveze kupaca i
prodavaca,koja dovode u harmoniju komercijalni i sudski sistem [Pravila MTK za korišćenje
termina u unutrašnjoj i međunarodnoj trgovini, 2010]. U skladu sa pravilom res perit domino
(stvar propada vlasniku), koje je opšte prihvaćeno u nacionalnim pravnim sistemima, rizik za
slučajnu propast, oštećenje ili gubitak snosi vlasnik robe. Problem u primeni nastaje zbog toga
što različiti pravni sistemi različito uređuju pitanje momenta prelaska svojine na stvari. U većini
kontinentalnih pravnih sistema svojina na stvari prelazi u momentu predaje kupcu.U francuskom
i italijanskom pravu svojina prelazi u času zaključenja ugovora o prodaji, u anglosaksonskom
pravu pravi se razlika između ugovora kojima se prenosi svojina na stvari i ugovora gde se
prodavac obavezuje da će u nekom budućem momentu, ili kada određeni uslov bude ispunjen
preneti na kupca svojinu na stvari.
3
U međunarodnoj trgovini je praksa da se rizik tretira odvojeno od pitanja prelaska svojine na
robi.
Roba koja se isporučuje mora biti saobrazna ugovoru. Vreme i mesto isporuke strane uređuju
ugovorom. U odsustvu ugovorne odredbe primenjuju se dispozitivna pravila. Prema ZOO (“Sl.
list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 – odluka USJ i 57/89, “Sl. list SRJ”, br. 31/93 i “Sl. list SCG”,
br. 1/2003 – Ustavna povelja) pravilo je da prodavac šalje robu kupcu iz svog skladišta. Ako je
predmet individualno određena stvar, isporučuje se u mestu gde je proizvedena. Ugovaranjem
klauzule iz INCOTERMS pravila, pravila koja obuhvata ta klauzula ugrađuju u tekst ugovora i
postaju njegov sastavni deo. [Petrović, 2011]
U cilju sagledavanja usaglašenosti naše regulative sa Pravilima, dajemo osvrt na našu zakonsku
regulativu.
Objavio minche90 18. april 2024.
Objavio Wvv 05. decembar 2023.
Objavio milicab 02. oktobar 2023.
Objavio kacab 24. april 2024.
Objavio kacab 24. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio dejana1995 21. februar 2023.
Objavio joka84 25. jul 2022.
Objavio joka84 24. maj 2022.
Komentari
You must be logged in to post a comment.