Zavod za javno zdravstvo FBiH  
Služba za epidemiologiju 
Datum: 04.10.2018. godine 

 
 

MAJMUNSKE BOGINJE 

 

1.

 

Ključne činjenice 
 

Majmunske boginje su rijetka virusna zoonoza koja se prvenstveno javlja u udaljenim dijelovima 
srednje i zapadne Afrike, u blizini tropskih prašuma. 
Virus majmunskih boginja je sličan velikim boginjama kod ljudi, bolesti koja je iskorijenjena 1980. 
godine. Iako su majmunske boginje mnogo blaže od velikih boginja, mogu biti kobne. 
Virus majmunskih boginja uglavnom se prenosi na ljude preko različitih divljih životinja kao što 
su glodavci i primati, ali imaju ograničen prijenos sa čovjeka na čovjeka. 
Kod izbijanja majmunskih boginja smrtnost iznosi između 1% i 10%, pri čemu se većina smrtnih 
ishoda javlja u mlađim dobnim skupinama. 
Ne  postoji  specifičan  tretman  ili  dostupno  cjepivo,  iako  je  cijepljenje  velikih  boginja  bilo  vrlo 
učinkovito u prevenciji majmunskih boginja. 
Majmunske boginje su član roda Orthopoxvirusa iz obitelji Poxviridae. 
Majmunske  boginje  su  rijetka  virusna  zoonoza  (virus  prenesen  ljudima  sa  životinja)  sa 
simptomima sličnim onima koji su viđali u prošlosti kod pacijenata s velikim boginjama, iako je 
klinička  slika  manje  teška.  Nakon  iskorjenjivanja  velikih  boginja  1980.,  i  prestanka  cijepljenja 
protiv  velikih  boginja,  pojavio  se  kao  najvažniji  Orthopoxvirus.  Majmunske  boginje  se  javljaju 
sporadično u središnjim i zapadnim dijelovima afričke tropske kišne šume. 

 

2.

 

Epidemije 
 

Majmunske boginje kod ljudi su prvi put su identificirane  1970. godine u Demokratskoj Republici 
Kongo (tada poznatoj kao Zaire), u devetogodišnjeg dječaka , u regiji u kojoj su velike boginje bile 
eradicirane  1968.  godine.  Od  tada  je  većina  slučajeva  prijavljena  u  ruralnim,  prašumskim 
područjima  Kongo  Basine  i  zapadne  Afrike,  osobito  u  Demokratskoj  Republici  Kongo,  gdje  se 
smatra endemskim. Tijekom 1996. – 1997. godine u Demokratskoj Republici Kongo dogodila se 
velika epidemija. 
U proljeće 2003. godine u Sjedinjenim Američkim Državama potvrđeni su slučajevi majmunskih 
boginja,  i  označavajući  prvu  prijavljenu  pojavu  bolesti  izvan  afričkog  kontinenta.  Većina 
pacijenata je izvijestila da su imali bliski kontakt s prerijskim psima koji su bili zaraženi od uvezenih 
afričkih glodavaca. 
 

Sporadični slučajevi majmunskih boginja su prijavljeni u zapadnim i središnjim afričkim zemljama, 
a  uz  sve  veću  svijest,  više  zemalja  identificira  i  izvještava  o  slučajevima.  Od  1970.  godine,  10 
afričkih  zemalja  -  Demokratska  Republika  Kongo,  Republika  Kongo,  Kamerun,  Srednjoafrička 
Republika, Nigerija, Obala Bjelokosti, Liberija, Sierra Leone, Gabon i Južni Sudan - izvijestili su o 
ljudskim  slučajevima  majmunskih  boginja.  U  2017.  godini  Nigerija  je  doživjela  najveću 
dokumentiranu  epidemiju,  oko  40  godina  nakon  što  je  zemlja  imala  zadnji  potvrđen  slučaj 
majmunskih boginja. 
 

3.

 

Prijenos 
 

Infekcija  se  prenosi    izravno,  kontaktom  s  krvlju,  tjelesnim  tekućinama  i  kožnim  ili  mukoznim 
lezijama  zaraženih  životinja.  U  Africi  su  ljudske  infekcije  dokumentirane  kroz  rukovanje  sa 
zaraženim  majmunima,  Gambijskim  divovskim  štakorima  i  vjevericama,  pri  čemu  su  glodavci 
najvjerojatniji spremnici virusa. Konzumiranje neadekvatno kuhanog mesa zaraženih životinja je 
mogući faktor rizika. 
Sekundarni ili  prijenos s čovjeka na čovjeka može nastati uslijed bliskog kontakta s inficiranim 
sekretima  dišnih  putova,  lezijama  kože  zaražene  osobe  ili  predmetima  nedavno  zaraženim 
tekućinama  bolesnika  ili  lezijskim  materijalima.  Prijenos  se  prvenstveno  događa  kapljičnim 
putem, preko respiratornih čestica, zašto je potreban bliži kontakt. To također  povećava rizik od 
infekcije članova kućanstva kod aktivnih bolesnika. Prijenos se također može javiti inokulacijom 
ili putem posteljice (kongenitalne majmunske boginje). Do sada nije bilo dokaza da sam prijenos 
s osobe na osobu može održati infekciju majmunskih boginja u ljudskoj populaciji. 
U posljednjim istraživanjima na modelu prerijski pas – humane majmunske boginje identificirane 
su  dvije  grupe  virusa  -  Kongo  Basin  i  zapadnoafrička  grupa  -  pri  čemu  je  nađeno  da  je  prva 
virulentnija. 
 

4.

 

Znakovi i simptomi 
 

Razdoblje inkubacije (interval od infekcije do pojave simptoma) majmunskih boginja obično iznosi 
od 6 do 16 dana, ali može biti u rasponu od 5 do 21 dana. 
Infekcija se može podijeliti u dva razdoblja: 

 

razdoblje invazije (0-5 dana) karakterizira groznica, intenzivna glavobolja, limfadenopatija 
(oticanje  limfnog  čvora),  bol  u  leđima,  mialgija  (mišićni  bol)  i  intenzivna  astenija 
(nedostatak energije); 

 

razdoblje erupcije kože (u roku od 1-3 dana nakon pojave groznice) u kojem se različite 
faze osipa često pojavljuju na licu, a zatim se šire negdje drugdje na tijelu. Lice (u 95% 
slučajeva),  dlanovi  i  stopala  (u  75%  slučajeva)  su  najčešće  pogođena.  Evolucija osipa  iz 
makulopapula (lezije s ravnim bazama) do vezikula (mali mjehurići punjenjeni tekućinom), 
pustule, a zatim krasta koja se pojavljuje kroz 10 dana. Potrebna su oko tri tjedna prije 
potpunog nestanka krasta. 

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti