INTERESNE GRUPE, POLITIČKE PARTIJE I GRAĐANI KAO SUBJEKTI ODLUČIVANJA 

U EVROPSKOJ UNIJI

Interesna grupa je bilo koja relativno trajna grupa koja se služi različitim načinima pritiska na 
pojedince, javno mnjenje ili na centre političke moći kako bi ostvarila neki svoj interes. 

Razlika između političkih partija i interesnih grupa je u njihovom odnosu: 

prema političkoj 

vlasti 

(interesne grupe se ne bore za to da osvoje i vrše političku vlast, već samo da utiču na nju, 

dok je osnovni cilj političkih partija baš u tome da osvoje političku vlast ili da je zadrže ako su je 
već osvojile); 

prema interesima koje zastupaju 

(interesne grupe često imaju samo jednu stvar, 

ideju, cilj, za koji se zalažu (ekologija, zaštita životinja) dok političke stranke obavezno imaju 
više stvari o kojima imaju oformljeno političko mišljenje -  obrazovanje, kultura , zdravstvo, 
privreda, sport...) i 

interesne grupe imaju mnogo više članova nego političke partije. 

Nekada interesne grupe postanu političke partije (npr. u Velikoj Britaniji, a i drugim zemljama 
svijeta, ekološko udruženje postalo Green Party), a nekada i političke partije više liče na 
interesne grupe nego na stranke (npr. stranka penzionera očito želi da unaprijedi život upravo tog 
segmenta društva). 

Sam proces lobiranja se najčešće vezuje za političku praksu SAD-a. SAD se pokazao kao plodno 
tle za organizaciju brojnih interesnih grupa, što je posljedica prirode političkog sistema, 
decentralizovanog procesa donošenja odluka i participativne političke kulture. 

Interesne grupe EU (European Interest Groups ili Lobby Groups) 

Iako ne spadaju u institucije Evropske unije, djelatnost tijela Unije je teško i zamisliti bez 
djelovanja interesnih grupa. 

Interesne grupe se međusobno razlikuju po djelatnostima, ciljevima, finansijskoj i društvenoj 
snazi, djelokrugu i načinu djelovanja i tako dalje.                                                                     
Prema obliku, to mogu biti predstavnici strukovnih udruženjaizvjesne privredne grane, ili 
predstavnici drugih aktivnosti poput poljoprivrede i usluga. U grupu ostalih interesnih grupa 
spadaju poslovne, religiozne, ekološke, potrošačke grupe, grupe koje štite ljudska prava,  prava 
životinja i prirodu, grupe koje zastupaju interese medija, kulturnih organizacija, regiona, 
sindikata i slično. Ponekad se i velike evropske firme bave lobiranjem, i kao takve se mogu 

smatrati specifičnim interesnim grupama. 

Interesne grupe su važne sa stanovišta povezivanja građana sa evropskim institucijama i 
stvaranja kanala za posredovanje među njima.

Četiri karakteristike sistema EU čine je naročito pogodnim tom za aktivnosti velikog broja 
interesnih grupa: sistem je dinamičan, sistem je složen sa horizontalnom i vertikalnom 
segmentacijom, krajnji cilj mu je konsenzus i sistem karakteriše demografski deficit. 

Interesne grupe se mogu klasifikovati na: 1. Formalne interesne grupe u EU, 2. Velike firme, 3. 
Nacionalne interesne grupe sa kancelarijom u Briselu, 4. Kancelarije raznih regiona u Briselu, 5. 
Advokatske kancelarije u Briselu i 6. Razne konsultantske firme.

   Na početku evropskih integracija, u Briselu je bio aktivan mali broj interesnih organizacija. 
Dinamičan razvoj Evropske zajednice, a kasnije i Evropske unije se od 80-ih godina ogledao u 
stalnom širenju nadležnosti u raznovrsnim oblastima (od zdravstva, zaštite životne sredine, preko 
zaštite potrošača, razvoja pravosudnog sistema i unutrašnjih poslova, pa sve do spoljne politike i 
bezbjednosti). Tako da je rastuća složenost evropskog sistema nužno dovela i do ekspanzije 
najrazličitijih interesnih grupa. Broj interesnih grupa danas varira izmedju 3.500 i 4000. 

   Jedna interesna grupa ili organizacija može biti predstavljena u Briselu  na različite načine. 
One mogu lobirati direktno i samostalno u samom Briselu, mogu unajmiti komercijalnog 
konsultanta ili preko nacionalne asocijacije odnosno Evropske federacije. Postojanje brojnih 
kanala uticaja daju mogućnost organizacijama da dopru do evropskih institucija na različite 
načine i za različita pitanja koja se nalaze na evropskoj agendi. Predstavnici interesnih grupa 
znaju da lobiranje nije samo uticaj na kreiranje ili promjenu javne politike, već i smanjenje 
iznenađenja. Naime, ako su upoznati sa tim šta se dešava mogu da se prilagode budućim 
odlukama. 

   Evropske trgovinske federacije su krovne organizacije koje predstavljaju specifičan tip 
industrije i one su po veličini prve interesne grupe u EU. Drugu po veličini interesnu grupu čine 
komercijalni konsultanti (lobiraju u ime svojih klijenata, a njihovi klijenti mogu biti firme, 
nevladine organizacije, pa sve do vladinih organizacija iz država članica). Oni čine oko 15% svih 
grupa za lobiranje u Briselu. Nevladine organizacije zastupaju interese od javnog značaja 
(Amnesty international - za ljudska prava,  Greenpeace – za životnu sredinu). Nevladine 
organizacije predstavljaju oko 13% svih interesnih grupa. Procentualno, najmanji broj interesnih 
grupa predstavljaju nezavisni istraživački centri, samo 1%. To su organizacije koje pokušavaju 
da iniciraju rasprave o pitanjima koja smatraju važnim, kroz studije, pisanje radova i 
organizovanje konferencija. Iskustvo ukazuje na činjenicu da od svih navedenih, u grupu 
najsnažnijih i najorganizovanijih spadaju interesne grupe proizvođača i poslodavaca. One u 
najvećoj mjeri ostvaruju snažan uticaj na politike EU. 

   Da bi interesne grupe uticale na kreiranje politika, one moraju da koriste određenu strategiju 

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti