Mješovita srednja škola „Sapna“
MATURSKI RAD IZ STATISTIKE
Statističko obuhvatanje produktivnosti rada
Mentor: Učenik/ca:
Prof. Adaleta Salihbegović
Sedina Dugutović. IV
2
Sapna, maj 2022. Godina
2. DEFINICIJA PRODUKTIVNOSTI RADA
Produktivnost je zahtjev da se sa datom količinom inputa ostvari najveća ili maksimalna
količina proizvoda. Maksimalna količina proizvoda, koja može da se proizvede sa datom
količinom inputa (oprema, mašine, zgrade, znanja i sposobnosti), zavisi od tehnologije
proizvodnje (način pravljenja proizvoda). Inače, u ekonomiji se tehnologija proizvodnje i
proizvodno - tehnika efikasnost izražavaju konceptom proizvodne funkcije. Proizvodna
funkcija je izraz tehniko - tehnološkog potencijala predižena odnosno njegovih proizvodnih
mogućnosti. Proizvodna funkcija pokazuje maksimalnu količinu proizvoda koja može da se
ostvari u određenom vremenu sa datom količinom ulaznih sredstva i uz primjenu najefikasnije
raspoložive tehnologije. Dakle, ekonomska suština kompleksa produktivnosti ispoljava se u
masi upotrebnih vrijednosti koja se stavlja društvu na raspolaganje u cilju podmirenja potreba
uz utroške radne snage koji nastaju u toj proizvodnji.
Količinski (kvantitativno) produktivnost definišemo kao odnos između ostvarenog obima
proizvodnje i utroška radne snage.
Gdje je:
P = produktivnost rada,
Q = obim proizvodnje,
L = broj zaposlenih,
q = ostvarena proizvodnja po jedinici rada.
Osim toga, produktivnost možemo predstaviti i inverzno, tj. izračunavajući koliko je utrošeno
rada za proizvodnju jednog proizvoda:
(t = utrošeno vrijeme po jedinici proizvoda)
Ova definicija produktivnosti je izvedena iz osnovnog ekonomskog principa: ostvariti
maksimalni rezultat sa minimalnim ulaganjima, koji je moguće postići na dva načina:
povećanjem ukupne mase proizvoda ili
povećanjem radnog učinka.
Produktivnost rada, njen nivo i rast ima veliki značaj kako za cjelokupno društvo, tako i za
preduzeća i pojedince. Rastom produktivnosti rada stvaraju se mogućnosti da se u istoj jedinici
vremena proizvede veća količina proizvoda. Zbog toga rast produktivnosti u društvu znači
povećanje društvenog bogatstva. Što je ostvarena veća produktivnost rada društvo raspolaže
većom količinom dobara, te se potrebe stanovništva zadovoljavaju na većem nivou, te rast
produktivnosti predstavlja glavni faktor životnog standarda i društvenog progresa. Ukoliko
radnik više proizvodi, tj. ukoliko je njegov učinak veći, i njegova primanja su veća. Povećanje
produktivnosti rada u preduzeću znači ostvarenje veće proizvodnje, a njenom realizacijom na
tržištu veće poslovne rezultate. Produktivnost rada je prosječni proizvod rada industrije ili cijele
ekonomije. Može biti korisna pri upoređivanju različitih industrija i analiza kretanja unutar
jedne industrije kroz duže vremensko razdoblje. Najviše je važna za određivanje životnog
standarda koji neka zemlja može postići.
Svake godine, ukupna vrijednost dobara i usluga koju neka država proizvede jednaka je
isplatama za sve faktore proizvodnje. Na kraju te isplate potrošači primaju u obliku
nadnica, plaća, dividendi ili kamata. Rast fonda kapitala jedan je od najvažnijih razloga
rasta produktivnosti. To je ukupna količina kapitala koja se može upotrijebiti za
proizvodnju. Tehnološka proizvodnja je drugi važan razlog rasta produktivnosti. To je
razvoj novih tehnologija koje omogućavaju bolje korištenje radne snage i ostalih
proizvodnjih faktora, te proizvodnju novih i kvalitetnih dobara. Životni standard najviše
raste u SAD-u, Japanu i Zapadnoj Evropi. Većinu razdoblja Japan je imao najvišu stopu
rasta produktivnosti koji ovisi i o prirodnim resursima neke države.
Zbog toga se produktivnost rada može posmatrati sa dva aspekta:
Sa aspekta društvene zajednice – produktivnost te zajednice pokazuje sposobnost
proizvodnje, tj. koliki obim proizvoda je ta zajednica sposobna da stavi svojim
članovima na raspolaganje.
2.1.1 Tehnički faktori produktivnosti rada
Tehničke faktore čine sva ona materijalna i tehnička sredstva koja služe u konkretnoj
proizvodnji. Za tu tekuću proizvodnju ova sredstva predstavljaju objektivnu kategoriju, jer je
proizvođač prinuđen da poštuje njihove karakteristike u organizovanju tekuće proizvodnje. Na
drugoj strani su tehnička dostignuća koja nisu primijenjena na konkretnom preduzeću a postoji
ekonomska mogućnost njihove primjene.
Najznačajniji tehnički faktori su:
Karakteristike proizvoda
Karakteristike tehnološkog procesa
Karakteristike sredstava za rad
Karakteristike materijala
Radna sredina
Obim proizvodnje
Vid organizacije rada
Nivo organizacije
2.1.2 Društveni faktori produktivnosti rada
Društveni faktori produktivnosti rada su razni objektivno dati društveni uvjeti koje treba
poznavati kako bi se iskoristile maksimalne mogućnosti koje oni pružaju. U objektivne faktore
spadaju sve društvene institucije i društvene vrijednosti u bilo kojem smislu koji utiču na
društveni tok zbivanja, kulturni nivo, produkcioni odnosi, privredne prilike, stepen razvitka
proizvodnih snaga, mjere ekonomske politike, priraštaj stanovništva, organizacija tržišta,
sistemske mjere, saobraćajna mreža, običaji i navike stanovništva, i slično.
2.1.3 Prirodni faktori produktivnosti rada
Prirodni faktori su prirodni uvjeti i oni se ne mogu mijenjati, te nekada mogu doprinijeti
povećanju produktivnosti rada, a nekada njenom smanjenju. U prirodne faktore produktivnosti
rada ubrajamo: plodnost zemljišta, klima, geografski položaj, bogatstvo voda, šume, rude i
druge prirodne karakteristike jednog područja.
