Ekologija – ekonomija, svijest i kultura

Univezitet za poslovne studije
Banja Luka
Fakultet za ekologiju

Predmet:Ekološka ekonomija

Ekologija-ekonomija,

svijest i kultura,

Seminarski rad

Profesor:

Student:

Dobrosav Radosavljević

Mirjana Ćibić

Sadržaj

Uvod ....................................................................................

2.0 Rezultati rada ..................................................................

2.1 Ekologija .........................................................................

2.2 Odnos ekologije i ekonomije...............................................

2.3 Ekološki problemi..............................................................

2.3.1 Ekološki problemi i njihovi uzroci..............................

2.3.2 Ekološki problem svakog od nas ...........................................

2.4 Ekološka svijest ...............................................................

2.5 Ekološka kultura ..............................................................

2.6 Činioci i izvori eko-svijesti i kulture......................................

3. Zaključak ..........................................................................

Literatura ..............................................................................

2.0 Rezultati rada

2.1 Ekologija

Termin ekologija je prvi put upotrijebljen 1866 godine od strane njemačkog

biologa Ernsta Heinricha Haeckela i ima korijen u grčkoj riječi „oikos“( kuća), što
je potpuno isti korijen kao i kod riječi ekonogija što bi impliciralo proučavanje
ekonomije u prirodi. Kako ekološki problemi postaju sve više javno popraćeni,
ekologija je postala poprilično uopštena riječ usprkos njenom izvornom naučnom
karakteru. Objekt ekologije je proučavanje povezanosti između biljaka i životinja,
sa njihovom fizičkom i biološkom okolinom, a ekologija se kao posebna nauka
razvila   kao   grana   biologije.   Cilj   ekologije   nije   samo   proučavanje   raznih   živih
organizama, već i okoline u kojoj ti živi organizmi žive, odnosno sve faktore koji
mogu uticati ili koji utiču na život živih organizama u njihovoj prirodnoj okolini iz
čega   se   jasno   vidi   da   je   riječ   o   kompleksnoj   i   veoma   obuhvatnoj   disciplini.
Homocentrični sistem po kojoj sva prirodna dobra služe samo iskorištavanju od
strane ljudi još je uvelike prisutan u svjetskoj filozofiji, iako se mora priznati kako
se sve više naglašava i ekocentrični sustav sa polazištem u ekosistemu, odnosno
ukupnosti živih i neživih organizama na zemlji. Uostalom to je i glavni razlog
zašto je danas broj ugroženih životinja izuzetno velik, zašto se uništavaju šume
diljem svijeta i zašto možemo vidjeti onečišćenje u gotovo svakom dijelu svijeta.
Najveća zagađenja na svijetu nastaju zbog fosilnih goriva. Moderno društvo je
jednostavno nezamislivo bez benzina, nafte i ugljena koji dominiraju industrijskim
svijetom.   Umjesto   da   se   vlade   bogatih   država   što   više   okrenu   iskorištavanju
alternativnih   i   obnovljivih   izvora   energije   kao   što   su   energija   vjetra,   energija
sunca,   energija   vode   i   geotermalna   energija   one   su   uglavnom   više   okrenute
smanjenju  zagađenja   nastalog   upotrebom   fosilnih  goriva   kao   što   je   primjerice
uvođenje bezolovnog benzina.

Alternativni izvori energije, ako se i koriste, koriste se samo u bogatim

zemljama koje tako nastoje spriječiti odnosno umanjiti zagađenje u vlastitoj
zemlji i to često na račun siromašnih država u čija područja se prebacuju prljave
industrije, a oni samu nemaju ni dovoljno sredstava ni dovoljno znanja za bilo
kakvo razmišljanje o ekologiji, već ovise o zastarjelim zagađujućim tehnologijama
bogatijih zemalja.

Ljudi još uvijek usprkos primjetnom povećanju ekološke svijesti

ne vide da su sami odgovorni za očuvanje planeta Zemlje jer je očito jako teško
priznati vlastite greške i nastojati ih ispraviti. No nešto se mora preduzeti da se
sačuva planet te su se počeli osjećati i neki pomaci na tom polju tako da situacija

nije   sasvim   bezizlazna.   Također   je   trenutno   teško,   gotovo   nerealno   očekivati
razvijenu ekološku svijest od stanovnika siromašnih zemalja jer je njihov primarni
cilj preživljavanje, a ekologija im nije ni na kraj pameti, a tako će ostati i dalje
ukoliko se bogate zemlje budu i dalje bavile samo svojim ekološkim problemima,
a zanemarivale stanje u siromašnim zemljama. U stvari za početak rješavanja
ekoloških problema potrebna jedna globalna akcija, jer pojedinačne akcije nisu i
ne mogu biti dovoljne na globalnom planu. Da bi se uspjelo u tome nije potrebna
strategija ekstremnih poklonika ekologije koji su mišljenja da bi se svijet trebao
vratiti na razdoblje prije Jamesa Watta, odnosno prve industrijske revolucije, te
se odreći svih prednosti moderne tehnologije. Naprotiv moderne tehnologije bi se
morale koristiti na način koji bi omogućio sklad između ekologije i industrije što
znači   da   bi   naglasak   trebao   biti   na   upotrebi   energetskih   izvora   koji   najmanje
zagađuju okolinu, odnosno prije spomenutih obnovljivih izvora energije. Moderne
tehnologije   mogu   se   pozitivno   iskoristiti   u   sprečavanju   ekoloških   katastrofa,
nadzoru nad ugroženim životinjama, sprečavanju nastanka ekoloških katastrofa i
cjelokupnom razvoju ekosistema, samo ih treba usmjeriti u tim pravcima.

Krajnje

je   vrijeme   da   se   čovječanstvo   u   potpunosti   posveti   očuvanju   svog   prirodnog
staništa, odnosno planeta Zemlje, koja je već do te mjere narušena zagađivanjem
i uništavanjem okoline da smo i sami postali svjedoci negativnih posljedica od
kojih je svakako najočitija globalna promjena klime koja u zadnje vrijeme dobiva
sve   više   medijskog   prostora.   Također   je   prijeko   potrebna   i   odgovarajuća
zakonska   podrška   koja   bi   trebala   u   stopu   pratiti   razvoj   novih   tehnologija
dopuštajući upotrebu onih tehnologija koje ili uopće nemaju ili imaju minimalne
negativne posljedice na prirodu, odnosno okoliš. Od pasivnog promatranja nema
koristi, a i dovoljno smo se već nagledali ekoloških katastrofa. Vrijeme je da se
krene u akciju spašavanja našeg planeta, možda čak i krajnje vrijeme.

2.2 Odnos ekologije i ekonomije

Ekologija je nešto što uvijek završi na drugom mjestu – odmah iza

ekonomije   i   naše   potrebe   za   novcem   i   moći.   Ovim   omalovažavanjem   našeg
planeta dobiva se dojam da se Zemlja zapravo ne vrti oko Sunca, već da se vrti
oko novca. Ekologija je uvijek negdje iza i može opstati samo ako joj ekonomija
to dopusti, a to se nažalost događa vrlo rijetko.  U doba velike industrijalizacije
zapadnih država isključivo se gledalo na ekonomski učinak svega što je rađeno, a
ekologija je jednostavno bila potpuno zanemarena. Tek kad su nastali ozbiljni
problemi   u   obliku   kiselih   kiša   i   velike   količine   sitnih   čestica   u   zraku,   zapadne
zemlje su počele pridavati određenu pozornost ekologiji i to samo kod rješavanja
trenutno   vidljivih   problema.   Što   se   tiče   dugoročnih   problema   poput   globalnog