SADRŽAJ
UVOD
……………………………………………………………………………………………
3
1. MIGRACIJE
…………………………………………………………………………………
4
1.1. Prvi val migracije
………………………………………………………………….
4
2. FAKTORI KOJI UTIČU NA MIGRACIJE
……………………………………………….
6
2.1. Ekonomske odrednice migracije
…………………………………………………..
6
2.2. Ostale (neekonomske) odrednice migracije
………………………………………
7
2.2.1. Demografski faktori
………………………………………………………
7
2.2.2. Geografski faktori
………………………………………………………...
7
2.2.3. Socijalni i socio-psihološki faktori
………………………………………..
8
3. MEĐUNARODNE MIGRACIJE
……………………………………………………………
8
3.1. Demografski i drustveno-ekonomski efekti vanjskih migracija
…………………
9
4. EKONOMSKI EFEKTI MIGRACIJA
……………………………………………………
10
4.1. Uticaj migracija na zemlje porijekla migranata
………………………………..
12
4.2. Uticaj na zemlje domaćine migranata
…………………………………………..
12
5. SAVREMENI MIGRACIJSKI TOKOVI
…………………………………………………
12
5.1.Globalni migracijski trendovi i iskustva u provođenju useljeničkih politika
….
16
5.2.Mitovi i stvarnost o migracijama
............................................................................
19
5.3.Migracijske politike
..................................................................................................
19
ZAKLJUČAK
………………………………………………………………………………….
22
LITERATURA
………………………………………………………………………………..
23
PRILOG
………………………………………………………………………………………..
24
UVOD
Međunarodno kretanje rada ili migracija radne snage ima veliki značaj u današnjem
gospodarstvu, jer je kvaliteta ljudskog kapitala iznimno važna. Migracija ili preseljavanje
stanovništva označava prostornu pokretljivost stanovništva. Unutarnja migracija stanovništva
podrazumijeva preseljenje osoba unutar jedne države, odnosno područje porijekla i područje
odredišta osobe u granicama određene države. Vanjska migracija stanovništva podrazumijeva
preseljenje osoba iz jedne države u drugu s namjerom stalnog nastanjenja.
Međunarodno kretanje
radne snage obuhvata međunarodne emigracije, odnosno imigracije radne snage.
Medjunarodna migracija radne snage predstavlja zapošljavanje građana jedne zemlje u nekoj
inostranoj zemlji, bilo da se radi o nemogućnosti njene zaposlenosti u zemlji, ili pak o
povoljnijim uslovima zapošljavanja u inostranstvu (zarade i drugi uslovi).
Većina zemalja ne podržava useljavanje i naturaliziranje stranaca, što obeshrabruje i usporava
migracijske tokove. Zvanično, samo pet zemalja ohrabruje imigracije, i to SAD, Kanada,
Australija, Izrael i Novi Zeland.
Migracijski tokovi su se ubrzavali u zadnjim decenijama 13. i početkom 20. stoljeća, kada su
'novi' izvori migracija (Južna, Centralna i Istočna Evropa) počeli zamjenjivati stare izvore
migracijskih tokova (Sjeverna Evropa).
Međunarodna migracija javlja uglavnom u tri smjera: (1) iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje
("jug-sjever"); (2) izmedu razvijenih zemalja; i (3) između zemalja u razvoju.
Postoje, najšire uzevši, dvije grupe odrednica migracija:
a) ekonomske odrednice,
b) ostale (neekonomske) odrednice.
Među ekonomskim faktorima (motivima) migracije najvažniji privlačni faktori su:
a) mogućnosti zaposlenja vezano na postojeću potražnju za
radnom snagom,
b) mogućnosti stjecanja viših zarada,
c) mogućnosti poboljšanja uvjeta rada (modernija sredstva rada, bolja zaštita na radu,
suvremenija organizacija rada, mogućnost profesionalnog usavršavanja),
d) mogućnosti poboljsanja kvalitete života (veća ponuda i bolja opremljenost stanova, širi izbor
i kvalitetnija potrošnja dobara, širi asortiman i kvalitetnije usluge, itd.). Oni su međutim, često
međupovezani i međuovisni, ali jedan od njih redovito ima dominantnu važnost za odluku o
migriranju.
Demografske posljedice vanjskih migracija očituju se istodobno u zemlji emigracije i zemlji
imigracije. Vanjske migracije djeluju na ukupan broj stanovnika jedne zemlje, bilo da ga
povećavaju ili smanjuju. Osim ovog izravnog djelovanja na brojnost stanovništva, vanjske
migracije djeluju takoder na komponente prirodnog kretanja, natalitet i mortalitet, a preko toga
opet na stopu promjene stanovništva, odnosno na promjenu broja stanovnika.
2
Amerike i Okeanije, što je kreiralo tzv. veliku atlansku ekonomiju. 19. stoljeće je, također, bilo
svjedok velikih migracijskih tokova u zemljama u razvoju, a posebno tokova ugovornog rada iz
Kine i Indije. Međutim, migracije između zemalja u razovju su bile sputavane visokim
troškovima u odnosu na prihode jer su prihodi migranata u Indiji i Kini bili toliko mali da je
samo mali broj neobučenih radnika mogao da plati troškove migracije.
Osim toga, migracije su sputavale i relativna imobilnost rada. Potražnja za radoma na
plantažama je, zahvaljujući napretku trgovine tropskim primarnim proizvodima, bila stabilna
više od pola stoljeća. Međutim, kada su se izvozne cijene ovih proizvoda smanjivale, regrutiranje
ugovornog rada je opadalo, pa su se migracije završavale, uglavnom, iz ekonomskih razloga.
Novo doba sa svojim gospodarskim i tehničko-tehnološkim napretkom, ali i s novim
medunarodnim odnosima i unutarnjim politickim sukobima, snazno je povecavalo prostornu
pokretljivost stanovnistva u suvremenom svijetu.
Spomenuli smo prije da se međunarodna migracija javlja uglavnom u tri smjera: (1) iz zemalja u
razvoju u razvijene zemlje ("jug-sjever"); (2) izmedu razvijenih zemalja; i (3) između zemalja u
razvoju. Pri tome je u današnjim međunarodnim migracijama gledano po obimu, a s obzirom na
veliku brojnost stanovištva u zemljama u razvoju - migracija između pojedinih zemalja u razvoju
postala gotovo, čak dominantna migracijska struja (ako se u nju uključe svi migracijski oblici -
sponatane migracije, pristine i izbjegličke migracije).
1
Ovdje nas na prvom mjestu zanima međunarodna migracijska struja iz zemalja urazvoju u
razvijene zemlje ("sjuga na sjever", ili "jug-sjever"). Četiri su bitna uzroka migraciji iz zemalja u
razvoju u razvijene zemlje u suvremenom svijetu:
(a) izrazita neravnoteža između jedne i druge grupe zemalja u gospodarskiln i demografskim
karakteristkama i trendovima, dakle kombinirani utjecaj gospodarskih i demografskih faktora;
(b) širenje siromastva u zemljama u razvoju(koje uz ostalo često obilježava i glad),
(c) degradacija okoliša (napose u africkim zemljama primarno povezano uz nedostatak vode i
plodnog tla), i
(d) politički sukobi (ratovi).
Najveću pozornost u suvremenim vanjskim migracijama u svjetskim razmjerima privlači,
svakako, migracija iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje (prekomorske i zapadnoeuropske).
Procjenjuje se da je oko 1994. godine broj međunarodnih migranata u svijetu, koji napuštaju
svoju domovinu i sele u druge zemlje iznosio (uključivsi izbjeglice) više od 125 milijuna od
kojih je oko polovice bilo u zemljama u razvoju (osobito izbjeglica). U prvoj polovici 1990-ih
godina migriralo je prosjecno godisnje oko 1,4 milijuna Ijudi od kojih je oko dvije trecine bilo
podrijetlom iz zemalja u razvoju.
2
2. FAKTORI KOJI UTIČU NA MIGRACIJE
1
United Nations, Population Bulletin, 1993.
2
UN, Report of the ICPD, 1995.:67
4
Faktori koji uvjetuju migraciju stanovništva kompleksni su i međusobno povezani, a intenzitet
njihova djelovanja varira ovisno o specifičnosti područja, vremenskog razdoblja, pojedinih
tipova migracije. Često se događa da postoje u mjestu porijekla migracije isti objektivni
ekonomski uvjeti za migraciju, a da ipak neke osobe migriraju a druge ne, ovisno o različitim
individualno-psihološkim predispozicijama (vezanost uz rodni kraj, stupanj nezadovoljstva
sadasnjim zaposlenjem, intenzivnost veza s rodbinom, prijateljima i si.). Imajući na umu potrebu
da sve generalizacije u pogledu odrednica migracije valja konkretizirati s obzirom na određene
društveno-ekonomske uvjete, ipak možemo konstatirati da unutrašnju i vanjsku migraciju
određuju u biti isti faktori, s napomenom da kod vanjske migracije, valja imati na umu
specifičnosti postojećih međunarodnih političkih i ekonomskih odnosa i činjenicu da se državno
zakonodavstvo često pojavljuje kao ograničavajuci ili stimulirajući faktor vanjskih migracija.
Postoje, najšire uzevši, dvije grupe odrednica migracija:
a) ekonomske odrednice,
b) ostale (neekonomske) odrednice.
Ali ne smije se zaboraviti na stalnu interakciju jednih i drugih odrednica, tako da navedena
podjela tih odrednica služi samo njihovom boljem upoznavanju, a nikako ne znači podvojenost u
njihovu djelovanju.
2.1. Ekonomske odrednice migracije
U literaturi o migraciji postoji među autorima opća suglasnost da su međubrojnim faktorima
migracija najvažniji ekonomski faktori. Ako stopa rasta privrede i stopa rasta stanovništva nisu u
skladu, dolazi do pojave migracije koja dovodi stanovnistvo iz područja u kojemu ono ne nalazi
zaposlenje ili ne nalazi adekvatno zaposlenja u područje gdje postoji potražnja za radom, dakle i
mogućnost zaposlenja, stjecanja većeg dohotka. Ekonomski faktori u području porijekla
migracije djeluju kao glavni potisni fatori (push factors), a u odredištu - kao glavni privlačni
faktori (pullfactors).
Pri tome su ekonomski faktori shvaćeni u svom širem značenju. Tu je činjenicu istaknuo još
Ravenstein u svom navedenom radu krajem 19. stoljeća. Velike ekonomske i društvene promjene
koje nastaju tijekom procesa privrednog razvoja, redovito su praćene migracijom radne snage iz
slabije razvijenili, visokonatalitetnih područja u razvijenija niskonantalitetna područja, odnosno
iz seoskih u gradska naselja.
Opće je poznato da postoji pozitivna korelacija između intenziteta migracije i stepenu
ekonomskog razvoja. Privredno razvijenija područja karakterizira općenito veći stepen prostorne
pokretljivosti stanovništva, odnosno migracije. Analogno tome, intenzitet je migracije između
dvaju područja to veći, što je među njima veća razlika u stepenu i dinamici ekonomskog razvoja.
S tim u vezi mnoga su empirijska istraživanja pokazala da su razvojni faktori bitna determinant
migracije radne snage i stanovništva između dvaju područja. U zaostalim, poljoprivredno-
nuturalnim područjima, kombinacija visokog fertiliteta, odnosno prirodnog priraštaja
stanovništva s istodobnim sužavanjem potražnje za radnom snagom usporedo s porastom
proizvodnosti rada u poljoprivredi, dovodi do povećanja broja stanovnika u odnosu na
raspoloživu obradivu zemlju i općenito proizvodne resurse i do rastuće nezaposlenosti, osobito,
tzv. latentne nezaposlenosti na selu i u poljoprivredi.Brojno stanovništvo suočeno s takvim
5
Poznati su primjeri preseljenja pojedinih industrija, a time i radnog stanovništva u krajeve s
relativno povoljnijom klimom zbog mogućnosti racionalnog korištenja raspoloživog fonda
radnog vremena tijekom cijele godine.
2.2.3. Socijalni i socio-psihološki faktori
Socijalni i socio-psihološki faktori su brojni, a vezani su uz objektivne i subjektivne značajke
migracijskih procesa i samih migranata. Svi oni mogu u određenim uvjetima poticati ili otežati
pa čak i spriječiti proces migracije. Tu ulaze sljedeći faktori: privlačnost velikih gradova zbog
općih uvjeta zživota a posebno zbog širih I boljih mogućnosti za školovanje djece, za rekreaciju,
za svestranije korištenje slobodnog vremena. Zatim, u pitanju su često kulturni faktori, kao širi
izbor kulturnih priredbi i manifestacija, adekvatnija kulturna sredina, susjedstvo i sl. Pri tome ne
smijemo zaboraviti da s migrantima "sele" i njihove kulturne potrebe i navike. Etnička, jezična i
religiozna obilježja također su važni faktori migracije.
Prema tome, premda su ekonomski faktori nesumnjivo najvažnija odrednica migracije kao
masovne pojave, nužno je prilikom istraživanja svakog konkretnog migracijskog toka istraziti
njegove konkretne determinante i odrediti koja od njih ima u danim okolnostima odlučujuću
važnost. To ovisi o specifičnostima povijesno politickih prilika, specifičnostima općih uvjeta
života u određenom razdoblju i u samom području koje istražujemo (geografskim, klimatskim,
ekoloskim).
3. MEĐUNARODNE MIGRACIJE
Pod pojmom vanjska migracija podzumijevamo migracije kojih se polazište nalazi unutar
granica, a odredište izvan granica van zemlje. U prošlosti imamo brojne primjere vanjskih
migracija kao što su kolonizadja grčkih otoka (grčke kolonije u Maloj Aziji, na Siciliji), velike
seobe naroda pred najezdom neprijatelja, selidbe nomada. "Stare" migracije pretežno su bile
uzrokovane ratovima i osvajanjem porobljenih teritorija. Novije migracije, nakon velikih
geografskih otkrića, pretežno su međutim, uvjetovane razlozima ekonomske prirode, a dobile su
jak poticaj razvojem novih oblika prometa i uopce intenziviranjem veza izmedu Europe i
prekomorskih zemalja.
Vanjske, tj. međudržavne migracije radne snage i ukupnog stanovništva (osim u iznimnim
uvjetima, kao sto je slučaj u EEZ) ne predstavljaju u istoj mjeri, kao unutarnje, spontano
reagiranje kretanja radne snage na postojeće neusklađenosti ponude i potražnje. Valja uvijek
imati na umu da su vanjske migracije (bile one trajne ili privremene) regulirane mjerama koje
država poduzima u okviru određene ekonomske ili drugih politika u pogledu obujma i strukture
migranata. To se posebno odnosi na zemlje imigracije i karakteristike njihovih politika migracije
(određivanje migracijskih kvota, selektivnih obiljezja migranata, itd.).
Međunarodne migracije prema njihovu prostornom dometu mogu biti: međudržavne,
interkontinentalne i intrakontinentalne. Tipologija vanjskih migracija je i ovdje samo uvjetna,
budući da, primjerice, medunarodne migracije mogu biti kako intrakontinentalne tako i
interkontinentalne. Ili, intrakontinentalne mogu biti samo prva etapa vanjskih migracija za
pojedinacne skupine migranata te mogu ubrzo prerasti u interkontinentalne. lako je kvantitativno
7
