UVOD
Problem istraživanja zastupljen u našoj temi jeste iz oblasti Planiranja i analize poslovanja,
koji se tačnije odnosi na planove poslovnih funkcija u preduzeću. Samo planiranje u
najširem smislu predstavlja aktivnost postavljanja ciljeva i određivanja najboljih načina za
njihovu realizaciju, kako pojedinca, tako i skupina, poslovnih subjekata, organizacija,
institucija i sl. glavni Sve ovo navedeno se upravo postiže izradom plana. Plan je osnovni
upravljački izvještaj preduzeća kojeg definira glavni menadzment a izrađuje se u
upravljačkom računovodstvu preduzeća.
Cilj našeg seminarskog rada jeste prikazati kako se vrši izrada planova po pojedinim
poslovnim funkcijama u preduzeću. Zbog kompleksnosti preduzeća potrebno je izraditi
planove za svako područje koji će pokriti pojedina područja rada odnosno poslovne funkcije.
Ovakav pristup će omogućiti preduzeću da sagleda bolje mogućnosti za preduzeće, te na taj
način ostvariti svoje ciljeve.
Struktura rada sastoji se iz tri dijela. U prvom dijelu reći ćemo nešto općenito o samim
planovima, njihovim karakteristikama kao i sadržaju poslovnih planova.
Drugi dio se odnosi na same planove poslovnih funkcija, što ujedno i čini samu problematiku
ovog rada. Treći dio jeste prikaz primjera izrade poslovnog plana, kako to u praksi zapravo
izgleda.
U odnosu na velika preduzeća u malim se preduzećima javlja negativistički pristup uopće
prema funkciji planiranja, pa tako i prema planu. Tako npr. u malim preduzećima mogu se
čuti slijedeći odgovori na upit o planiranju:
a) izrada plana je preskupo,
b) preduzeće je je malo i organizacijski jednostavno,
c) zaposlenicima ne odgovara pritisak koji nosi plan.
U izradi poslovnog plana dioničkog društva razvijena su dva pristupa:
2
a) top - menadžment pristup, i
b) pristup “široke mase”.
Glavno obilježje prvoga je da sve odluke u procjeni inputa za poslovni plan donosi glavni
menadžment preduzeća (predsjednik preduzeća i potpredsjednici ili pomoćnici direktora za
pojedine funkcije). Suprotno tome, pristup “široke mase” dopušta menadžmentu na svim
razinama preduzeća procjenu inputa poslovnog plana. Dakle, prvi pristup daje legitimnost u
izradi poslovnog plana samo glavnom menadžmentu, a drugi dopušta utjecaj srednjeg i nižeg
menadžmenta u izradi poslovnog plana.
Poslovni plan ima dobre i loše strane. Obično se ističu četiri dobre strane ili prednosti
poslovni plana, a to su:
1) osigurava smjernice,
2) motivira zaposlene,
3) koordinira aktivnosti, i pomaže u procjeni ostvarenoga.
Bez smjernica menadžeri pojedinih centara odgovornosti nemaju instrukcija o tome kakve
odluke trebaju donositi u svrhu ispunjavanja postavljenih ciljeva svojih jedinica i preduzeća u
cjelini. Pokazalo se također da svi zaposleni bolje rade kada na umu imaju postavljene ciljeve.
Motivacijski aspekt poslovnog plana vrlo je važan jer može maksimalizirati doprinos
menadžera i radnika u pripremi i ostvarenju plana.
1.2 Sadržaj poslovnog plana
Poslovni plan sastoji se od dva dijela, a to su:
operativni plan i finansijski plan.
Ovaj plan u pravilu se izrađuje za razdoblje od jedne godine. On sadrži set planskih
financijskih izvještaja koji trebaju definirati što preduzeće namjerava ostvariti u slijedećoj
godini. Poslovni plan odražava poslovne i finansijske odluke menadžmenta za slijedeću
poslovnu godinu a to su:
a) operativne odluke koje se odnose na korištenje oskudnih resursa,
b) finansijske odluke koje se odnose na finansiranje nabavke tih resursa.
2
web.efzg.hr/dok/RAC/poslovni%20plan%20pojam%20i%20vrste.pdf ( pristupljeno 5.11.2012.)
Operativni plan sadrži ove pojedinačne planove:
3
1) prodajni plan (plan ukupnog prihoda),
2) proizvodni plan,
3) plan nabave materijala,
4) plan trošenja direktnog materijala,
5) plan direktnog rada,
6) plan općih troškova pogona,
7) plan troškova prodanih proizvoda,
8) plan troškova prodaje (marketinga, distribucije i odnosa s kupcima),
9) plan administrativnih troškova (uprave, razvoja i sl),
10) planirani izvještaj o dobiti.
Finansijski plan sastoji se od ovih pojedinačnih planova:
1) kapitalnog proračuna
2) novčanog proračuna i
3) planske bilance i
4) planskog izvještaja o novčanom toku .
Ovo je najširi sadržaj finansijskog plana. Najčešće, obzirom da se radi o vremenskom
horizontu od jedne godine, u praksi se ne izrađuje za svaku godinu kapitalni proračun.
Poslovni plan čini skup manjih pojedinačnih specijaliziranih planova. Među pojedinim
planovima postoji veća ili manja povezanost, što dolazi do izražaja u samoj pripremi plana.
Pojedinačni plani zasnivaju se na informacijama koje osiguravaju menadžeri zaduženi za
određene funkcije poduzeća. Sadržaj i koraci izrade poslovnog plana obično se ilustriraju
kao dijagram toka. Ishodište za izradu poslovnog plana je plan ukupnog prihoda. Dakle, ako
se želi ostvariti ciljana profitna stopa (stopa povrata na ulaganje) ili ciljana operativna dobit
itd. potrebno je proces planiranja započeti s ciljanom ili željenom prodajom odnosno ciljanim
ukupnim prihodom. Zbog toga, plan prodaje je uvijek inicijalni plan čijom se projekcijom
utječe na ciljani prihod, dobit i stopu povrata od imovine (rentabilnost).
Sam metodološki alogoritam izrade kako operativnog tako i finansijskog plana možemo
prikazati na sledeći način:
3
Gulin D., Tušek B., Žager L.,
Poslovno planiranje, kontrola i analiza,
Zagreb, 2004. Str. 41
Slika broj 1: Algoritam za izradu operativnog plana
