UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE – BANJA LUKA

FAKULTET ZA PRIMENJENU EKONOMIJU 

Predmet: Trgovinski menadžment

SEMINARSKI RAD

Tema: Neophodnost postojanja i karakteristike malih i

srednjih  trgovinskih  preduzeća.

  

Mentor:                                                                 Student: Dragan Jovović

Doc. Dr. Nebojša Matić                                        Br. Indeksa: 

III-782/10

                                        Istočno Sarajevo, april-maj, 2012 godine.

2

S A D R Ž A J:

1.Uvod..................................................................................................................... ..............3

2. Pojam i značaj trgovine i tržišta...................................................................... ..............4

3. Oblici trgovine i trgovinskih preduzeća.......................................................... ............ .5

4. Veličina trgovinskog preduzeća..................................................................................... 6

5. Prednosti i slabosti malih trgovinskih preduzeća.........................................................7

6.  Dominirajuća uloga velikih mnogofilijalnih trgovinskih preduzeća........................ 8

6.1.Pojava trgovinskih marki………………………........................................................13

6.2 Marka kao marketing instrument..............................................................................14

6.2.1 Delta Maxi Grupa................................................................................................. ...15

6.2.2 Agrokor.....................................................................................................................16

7. Primjer iz prakse..........................................................................................................18

8.Zaključak................................................................................................................... ...20

Literatura .............................................................................................................. ......... 21

background image

4

2. Pojam i značaj trgovine i tržišta

Trgovina  je  privredna  djelatnost  koja  ima  za  zadatak  da  svojim  posredovanjem  u  prometu 
organizuje redovnu razmjenu između proizvodnje i potrošnje. Funkcija trgovine u društvenoj 
podjeli  rada  je  proces  povezivanja  proizvođača  i  potrošača,  odnosno  ponude  i  tražnje. 
Trgovina je uslovljena potrebama i njome se zadovoljavaju potrebe za različitim proizvodima. 
Osnovni zadatak trgovine je zadovoljenje čovjekovih raznih potreba. Trgovina se obavlja na 
tržištu. Tržište predstavlja susret ponude i potražnje. Taj susret organizuje trgovina. Ponuda i 
tražnja izjednačavaju se na nivou cijene koja uspostavlja tržišnu ravnotežu. Zadatak trgovine 
je  da  svojim  posredovanjem  u  prometu  organizuje  redovnu  razmjenu  između  proizvodnje  i 
potrošnje.  Svojom  aktivnošću  treba  osigurati  ponudu  robe  u  količinama  i  asortimanu  koje 
tržište traži, u vrijeme kada se traži, te po cijenama i ostalim uslovima koje su kupci spremni 
prihvatiti.

1

 

Subjekti trgovine mogu biti:

 Pojedinci,

 Privredni subjekti,

 Država.

Bavljenje  trgovinom  i  ulaganje  kapitala  u  ovu  privrednu  djelatnost  ima  isti  motiv  kao  i 
ulaganje  kapitala  u  proizvodnju,  a  to  je  težnja  za  prisvajenjem  profita  kao  opšteg  motiva 
plasiranja kapitala. Raspodjela profita kod proizvodnih, odnosno industrijskih preduzeća, gdje 
se stvara višak vrijednosti ostvaruje se preko mehanizma tržišnih cijena. Postavlja se pitanje 
odakle  potiče  profit  za  trgovačkog  kapitalistu?  

Trgovački  profit

  predstavlja  dio  viška 

vrijednosti stvorenog u procesu proizvodnje. Dakle, proizvedeni višak vrijednosti raspodjeljuje 
se  na  proizvodni  i  prometni  kapital,  s  razmjerno  uloženom  kapitalu  u  ove  oblasti

.  

Znači,  da 

trgovački  kapital  mora  donositi  prosječan  profit.Novčani  kapital  trgovine  se  obrće  prema 
sljedećem izrazu:   

N - R   - N'

 Trgovina uvijek mora raspolagati novčanim kapitalom za koji 

vrši kupovinu robe koju će na kraju prodati. Trgovac robu kupuje ispod vrijednosti za iznos 
njenog  prosječnog  profita,  a  po  vrijednosti  je  prodaje.  Razlika  između  prodajne  i  nabavne 
cijene naziva se 

trgovačka marža.

 Iz trgovačke marže se podmiruju čisti prometni troškovi i 

prosječan profit na cjelokupni trgovački kapital. U procesu trgovine nastaju određeni troškovi 
koje snosi kapitalista trgovac.
            Oni mogu biti:

proizvodni troškovi prometa i 

čisti troškovi prometa 

proizvodne

 

troškove prometa

 spadaju transportni troškovi i troškovi čuvanja rezervi robe 

odnosno zalihe.      

                   U  

čiste prometne troškove

  ulaze troškovi koji su neophodni za proces kupovine i 

prodaje robe. 

1

 

Trgovinski menadžment-skripta; prof.dr. Stipe Lovreta,strana 11.

5

To su: istraživanje tržišta, reklama, propaganda, organizovanje trgovačke 
mreže, sklapanje ugovora, vođenje knjigovodstva, poslovi isplate i naplate, 
prevoz, čuvanje novca, amortizacija objekta, plate zaposlenih itd. 

Odakle se nadoknađuju čisti troškovi prometa? 

2

Odgovor je 

iz marže

, odnosno iz ukupnog profita prije njegove raspodjele na pojedine oblike. 

Prema tome, razlika između više prodajne i manje nabavne cijene u trgovini ili "popust" što ga 
proizvođači daju trgovcima pri kupoprodaji robe predstavlja trgovačku maržu. 
Trgovine na malo obično posluju gdje vlada ograničena ili monopolistička konkurencija. To 
oblik   nesavršene   konkurencije,   gdje   u   sektorskoj   ponudi   učestvuje   veliki   broj   preduzeća 
različite veličine.

 

Ulazak konkurenata na takvo tržište je relativno lagano jer nema značajnijih 

prepreka. S obzirom na navedena obilježja monopolistička konkurencija je najbliža savršenoj 
konkurenciji. Primjer ovakvog tržišta je trgovina na malo. Za našu analizu je važno gledište da 
diferencijacija proizvoda znači da svaki prodavac ima odredjenu slobodu da poveća ili snizi 
cijene, veću nego na savršeno konkurentnom tržistu. 

3. Oblici trgovine i trgovinskih preduzeća

3

U osnovne savremene oblike trgovine spadaju:
1. Veleprodaja,
2. Maloprodaja,
3. Specijalizovana prodaja,
4. Kataloška prodaja,
5. Elektronska trgovina.

Trgovina na veliko  

(veleprodaja)  

se u pravilu javlja kao posrednik između proizvodnje i 

trgovine na malo, dok se ova posljednja javlja u ulozi snabdjevača krajnjih potrošača. Po 
pravilu trgovina na veliko, ili 

grosistička trgovina 

ne prodaje robu krajnjem korisniku.Mjesto 

trgovine na veliko je između proizvodnje i vanjske trgovine, s jedne strane i trgovine na malo, 
s druge strane. Zadatak trgovine na veliko je u tome da kupuje robu od proizvodnje i vanjske 
trgovine i da je prodaje trgovini na malo.Skladištenje je osnovna funkcija trgovine na veliko, a 
sastoji se u smještanju robe u odgovarajuća skladišta i u odgovarajućim količinama kako bi se 
stvorili uslovi za  kontinuiranu realizaciju narudžbi trgovine na malo.  Veleprodajna cijena je 
uvijek niža od maloprodajne cijene.

Trgovina na malo  

(maloprodaja)  

se bavi prodajom robe krajnjem korisniku,individualnom 

potrošaču. Mjesto trgovine na malo je između trgovine na veliko i krajnjeg potrošača. Zadatak 
trgovine na malo je u tome da kupuje robu od trgovine na veliko i da je prodaje krajnjem 
potrošaču. Međutim, sve je češći slučaj da se trgovina na malo snabdijeva robom direktno od 

2

 

Osnovi Ekonomije;doc.dr Srđan Kosorić,Sarajevo 2010,strana 56.

3

 

Trgovinski menadžment-skripta; prof.dr. Stipe Lovreta,strana 25

.

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti