Fakultet za pravne i poslovne studije

Novi Sad

Seminarski rad

tema:

-Upravljanje finansijskim resursima 

preduzeća -

Studenti:                                                                   Profesor: 

Mančić Ivana, br.indeksa 68/07                                Prof. dr. Blagoje Novićević

Ilić Maja, br. Indeksa 123/07

Niš, 2008.godina

UVOD

Finansijske resurse pereduzeća čine novac i derivati novca, 

pri čemu se pod derivatima novca podrazumevaju hartije od 

vrednosti   i   prava.   Preduzeće   ove   resurse   obezbeđuje   preko 

finansijskog resursa po ceni koja je rezultat njihove ponude i 

tražnje. Kao i kod ostalih vrsta resursa cilj je da ,,nabavna’’ cena 

bude   što   niža.   U   zavisnosti   od   cene,   formira   se   struktura 

finansijskih   resursa   ili   finansijski   portfolio.   Drugim   rečima, 

finansijski   portfolio   ili   portfolio   finansijskih   resursa   čine 

različite   vrste   finansijskih   resursa,   koji   preduzeće   struktuira 

tako   da   može   da   ostvari   maksimalan   prinos   od   njihovog 

korišćenja uz minimalan rizik. Optimalni portfolio finansijskih 

resursa je dinamička, promenljiva kategorija jer su ulaganjau 

ove resurse najpodložnija riziku. Zato se sa sopstvenih izvora 

finansiranja   prelazi   na   tuđe   i   obrnuto,   sa   kratkoročnih   na 

dugoročne   i   obrnuto,   sa   novčanih   na   hartije   od   vrednosti   i 

obrnuto,  sa  klasičnih  na  specifične  i  obrnuto  itd.  Ekonomski 

opravdan je svai portfolio kod koga je prosečna cena resursa 

manja od prinosa koji donose. 

1.Pojam i vrste finansijkih resursa prema 

pojavnom obliku

Finansijski   resursi   preduzeća   su   resursi   pomoću   kojih 

preduzeće pribavlja materijalne i ljudske resurse. Da bi moglo 

1

background image

Koristeći   ulogu   kupca   i   prodavca   razlićitih   vrsta 

finansijskih resursa, preduzeće može da struktuira profitabilan 

portfolio finansijkih resursa a to je takav portfolio koji donosi 

prinos na finansijske resurs, i istovremeno diversifikuje rizik 

kome su finansijski resursi podložni. 

Druge vrste finansijskih resursa se nazivaju derivati novca, 

jer se izvode iz ponude i tražnje za novcem i imaju istu funkciju 

kao i novac. U derivate novca se ubrajaju različite vrste hartija 

od vrednosti i prava, mada prava predstavljeju derivate hartija 

od vrednosti.

Hartije od vrednosti su vrednosni papiri koji imaju sve 

funkcije kao i novac, odnosno njihovim korišćenjem se izmiruju 

novcane obaveze. Prava se izvode iz hartija od vrednosti, pa ih 

imaju   samo   držaoci   hartija   od   vrednosti.   Npr.   Pravo   na 

kupovinu novih akcija preduzeća po nižoj ceni od tržišne mogu 

imati   samo   dosadašnji   držaoci   akcija   ili   mogu   imati   pravo 

prvenstva   pri   kupovini   novoemitovanih   akcija;   držaocima 

obveznica se može dati pravo na korišćenje povoljnijih uslova 

kreditiranja i sl. 

Hartije   od   vrednosti   se   mogu   podeliti   po   rezličitim 

kriterijumima, ali sa aspekta njihovih osnovnih karakteristika 

kao finansijskog resursa, bitna su dva kriterijuma:

obaveze za emitenta i

vreme dospeća obaveze.

Preduzeće   koje   emituje   (izdaje)   hartije   od   vrednosti   radi 

prikupljanja   novčanih   sredstava   naziva   se   emitent.   Emitent 

može emitovati:

kreditne ili dugovne hartije od vrednosti

3

vlasničke hartije od vrednosti i

hibridne hartije od vrednosti.

Kreditne   (dugovne)   hartije   od   vrednosti   omogućavaju 

njihovom emitentu da pribavi potrebna novčana sredstva, ali 

mu   zadaju   obavezu   da   na   dan   dospeća   kreditne   hartije   od 

vrednosti   izvrđi   obavezu   po   njenom   osnovu.   Npr.   Ako   je 

preduzeće 1. maja 2007. god emitovalo  obveznice u iznosu od 

1000000 dinara sa rokom dospeća 5 godina, ono ima obavezu da 

držaocima obveznica 1. maja 2012. god isplati 1000000 dinara, a 

dogovoreni   iznos   kamate   isplaćuje   tokom   roka   dospeća 

(najčešće polugodišnje u periodu od 1. maja 2007 god do 1. maja 

2012 god.) Kamata se isplaćuje bez obzira da li je u toku tih 5 

godina preduzeće poslovalo sa dobitkom ili sa gubitkom. Tako je 

iznos duga od 1000000 dinara uvećan za cenu duga, odnosno za 

kamatu, pa preduzeće-emitent obveznice, kao kreditne hartije 

od vrednosti, vraća više sredstava nego što je pozajmilo. 

Vlasničke   hartije   od   vrednosti   omogućavaju   njihovom 

emitentu   da   obezbedi   potrebna   novčana   sredstva   uz   sledeće 

obaveze:   da   vlasnicima   vlasničkih   hartija   od   vrednosti   (npr. 

Vlasnicima   akcija)   najmanje   jednom   godišnje   isplaćuje 

dividendu ukoliko ostvari dobitak, da im obezbedi prava učešća 

u upravljanju preduzećem (samo za vlasnike običnih akcija ) i 

pravo ućešća u likvidacionoj masi (ukoliko dođe do likvidacije 

preduzeća i likvidaciona masa bude veća od obaveza prema 

poveriocima).

1

 Držaoci vlasničkih hartija od vrednosti mogu da 

ih prodaju tako da ostvaruju kapitalni dobitak (kada je tržišna 

cena u momentu prodaje veća od nominalne, emisione cene) ili 

kapitalni   gubitak   (kada   je   tržišna   cena   u   momentu   prodaje 

manja od nominalne, emisione cene).

1

 Troškovi preduzeća N.Figar

4

background image

tuđe.

Sopstveni izvori finansiranja su u vlasništvu preduzeća, a 

čine   ih:   akcijski   kapital,   udeli,   ulozi,   rezerve,   akumulacija   i 

amortizacija. 

Akcijski kapital se pribavlja emitovanjem akcija. Samo deo 

akcijskog   kapitala   koji   pripada   zaposlenima   u   svojstvu 

akcionara je sopstveni izvor finansiranja, dok je akcijski kapital 

koji pripada akcionarima izvan preduzeća tuđ izvor. Akcija je 

hartija od vrednosti koja se sastvoji iz dva dela: prvi deo je plašt 

akcije, a drugi talon kupona za naplatu dividende. Plašt akcije 

sadrži:   ime   emitenta,   vrstu   akcije,   emisionu   (nominalnu) 

vrednost akicje, broj i seriju akcije, datum izdavanja i potpis 

emitenta. Talon sadrži: broj i seriju akcije, vreme dospeća za 

naplatu, a kod nekih vrsta akcija i iznos dividende. 

Vrednost   na   koju   se   akcija   emituje   (izdaje)   je   njena 

emisiona   ili   nominala   vrednost,   i   po   njoj   se   prodaje   na 

primarnom   tržištu   kapitala.   Držaoci     akcija   mogu   trgovati 

akcijama na sekundarnom tržištu (berzi). Kada je tržišna cena 

akcija veća od emisione ostvaruje se kapitalni dobitak, a kada je 

niža od emisione ostvaruje se kapitalni gubitak.

Preduzeće   može   biti   emitent   raznih   vrsta   akcija.   Po 

rezličitim vrstama akcija ima različite obaveze, što je bitno za 

struktuiranje   portfolia   hartija   od   vrednosti   i   portfolia 

finansijskih resursa. 

Akcije čijim emitovanjem se prikupljaju početna sredstva 

za osnivanje preduzeća osnivaju se osnivačke akcije a akcije 

svih   narednih   emisija   koje   služe   za   povećanja   finansijskih 

resursa nazivaju se sukcesivne akcije. Obične akcije su vlasnički 

papir   po   osnovu   uloženih   sredstava   u   akcije,   koje   njihovim 

vlasnicima daju: pravo na dividendu posle isplate   dividende 

6

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti