UNIVERZITET U SARAJEVU

Seminarski rad

Komparativna analiza vanjsko trgovinske razmjene u BiH 

i zemljama Evropske unije EU 27 i EU 32 u periodu 

2005 - 2010

Studenti:

     br.ind.

Profesor:

   Prof.dr. Rabija Somun - 

Kapetanović 

Sarajevo, april 2012

SADRŽAJ

1.   Uvod.............................................................................................................. 3

              Zadatak seminarskog............................................................................ 3

  
   

2

.     

Međunarodna razmjena............................................................................. 4

                     

Historijski pregled..............................................................................  4

                     

Rast nacionalnih ekonomija...............................................................  4

                     Koristi međunarodne razmjene..........................................................  4
                     Konkurentnost zemlje........................................................................  5

3.  Vanjskotrgovinska politika.......................................................................  5
                  

Počeci međunarodnih ekonomskih odnosa.......................................  5

                  Utjecaj države...................................................................................  6
                  Vanjskotrgovinsko poslovanje.........................................................   6
                  Trgovinski bilans..............................................................................  6
                  Barijere u međunarodnom prometu.................................................   7

4. Prikaz vanjskotrgovinske razmjene BiH  sa EU  ……………………….8

5. Analiza vanjske trgovine BiH ……………………………………………19

6. Zaključak………………………………………………………………….. 22

7. Literatura ………………………………………………………………… 23

2

background image

2. Međunarodna razmjena

Važnost međunarodne razmjene počela se isticati u ekonomskim istraživanjima već u 15.stoljeću 
u doba merkantilizma.Međunarodna razmjena je bila najvažnije sredstvo za postizanje osnovnih 
ciljeva   merkantilističke   politike:   povećanja   nacionalnog   bogatstva   i   moći.Već   u   doba 
merkantilizma isticala se važnost državne intervencije u smislu ograničavanja uvoza i poticanja 
izvoza,   a   sve   da   bi   se   osigurala   pozitivna   platna   bilansa   zemlje.Među   najvažnije   mjere 
vanjskotrgovinske politike   merkantilisti su ubrajali carine, čija je funkcija bila smanjivanje 
uvoza i ostvarivanje drţavnog prihoda.Merkantilisti su zagovarali i uvođenje ograničenja izvoza, 
potičući izvoz proizvoda više faze obrade umjesto sirovina.Ograničavajući izvoz sirovina država 
je   utjecala   na   smanjivanje   vrijednosti   proizvodnih   inputa   u   zemlji,   te   na   povećanje 
konkurentnosti domaćih proizvoda na stranim tržištima.

Bogatstvo   i   moć   izražavalo   se   u   količini   zlata   i   dragocjenosti,   a   oni   se   mogu   dobiti   samo 
izvozom, ako zemlja nema prirodna nalazišta.Zato je svaka zemlja nastojala što više izvoziti, 
kako bi izvozom dobila što više zlata, a time i moći i bogatstva.Budući da se količina zlata u  
svijetu smatrala konstantom, proizlazi da je jedna država mogla povećati svoje bogatstvo samo 
na račun osiromašivanja drugih zemalja.To je nedostatak merkantilističke teorije, budući da je 
međunarodna razmjena dovela do ekonomskog prosperiteta ukupne zajednice. 

Ekonomski pokazatelji razvijenih zemalja potvrđuju da je osnovni preduslov za dugoročan rast 
nacionalnih   ekonomija   uključenost   u   međunarodne   tokove   roba,   usluga   i   kapitala,   odnosno 
razvijanje otvorene ekonomije.Pojam otvorenosti ili otvorene ekonomije često se koristi i kao 
sinonim za nivo liberalizacije vanjskotrgovinske razmjene zemlje.
Znanstvena istraživanja pokazuju da su otvorene privrede u zadnjim desetljećima rasle mnogo 
brže od zatvorenijih privreda.Zemlje sa razvijenom međunarodnom razmjenom imaju temeljne 
koristi na četiri područja:

 

- veliko međunarodno tržište omogućava prelijevanje tehnološkog znanja iz inostranstva
- korištenje ekonomije opsega u području istraživanja i razvoja
- poticaj za nove inovacije i nove proizvode 
- bolja informisanost i brži protok informacija 

Na   konkurentnost   zemlje   utiče   osam   najznačajnijih   faktora:   domaća   privreda, 
internacionalizacija,   vlada,   finansije,   infrastruktura,   menadžment,   nauka   i   tehnologija,   te 
stanovništvo.   Ekonomski   rast   i   međunarodna   razmjena   usko   su   povezani.   Međunarodna 
razmjena može ubrzati ekonomski rast, ako izvoz ima tendenciju bržeg rasta od uvoza ili ga, u 
suprotnom, kočiti. Ako je izvoz veći od uvoza, znači da je domaća proizvodnja veća od domaće 
potrošnje.   Zbog   toga   svaka   promjena   neto   izvoza   ili   neto   uvoza   rezultira   odgovarajućim 

4

promjenama nacionalnog proizvoda. Što god je veći udio neto izvoza ili neto uvoza u domaćem 
proizvodu, to su i fluktuacije domaćeg proizvoda veće.

Značenje međunarodne razmjene i kružni tok procesa reprodukcije otvorene privrede prikazan je 
na slici 1.

Slika 

1. Analiza kružnog toka privredne aktivnosti otvorene privrede

5

background image

- preko plasiranja i nabavljanja kapitala na međunarodnim finansijskim tržištima. 

Kada   se   govori   o   vanjskotrgovinskoj   politici   zemlje   misli   se   prije   svega   na   njen   uticaj   na 
međunarodni promet roba i usluga – na uvoz i izvoz.Uvoz predstavlja kupovinu roba i usluga na 
inostranom   tržištu,   a   izvoz   prodaju   domaćih   dobara   i   usluga   na   stranom   tržištu   odnosno 
inostranim kupcima. Kupoprodaja dobara na međunarodnom tržištu je uvijek uvozno-izvozni 
posao.
Kada se posmatra jedna konkretna zemlja odnosno njena nacionalna ekonomija neminovno je 
poređenje  između  njenog  uvoza i  izvoza.  Razlika između  vrijednosti izvoza i  uvoza zemlje 
predstavlja neto izvoz: neto izvoz = izvoz – uvoz.

Trgovinski bilans zemlje može se naći u sljedećim stanjima: 

- stanje suficita trgovinskog bilansa – kada je neto izvoz pozitivan; 
- stanje deficita trgovinskog bilansa – kada je neto izvoz negativan; 
-  uravnotežen trgovinski bilans – kada je neto izvoz jednak nuli odnosno kada su izvoz i uvoz 
zemlje jednaki. 

Sve barijere koje se pojavljuju u međunarodnom prometu djele se na carinske i necarinske: 

- carinske barijere – carine su dažbine koje se uvode na proizvode prilikom njihovog prelaska iz 
jednog trgovinskog područja u drugo
-   necarinske   barijere   –   kvote,   izvozne   subvencije   i   takse,   restriktivna   carinska   procedura, 
restriktivna državna politika prema stranim proizvodima, antidampinški propisi i praksa itd. 

Veoma veliki broj zemalja u svjetu danas je suočen sa problemom trgovinskog deficita i deficita 
platnog bilansa. Kada je deficit platnog bilansa privremen on se može finansirati zaduživanjem 
države ili korištenjem deviznih rezervi, korištenjem kredita ili emitovanjem hartija od 
vrijednosti. Kada je stanje deficita platnog bilansa hronično, tada navedeni načini njegovog 
pokrića nisu ni dobro ni dovoljno rešenje. Jedini način da se deficit platnog bilansa trajno reši 
jeste povećanje vrijednosti izvoza jer se samo na taj način može doći do priliva deviza.

7

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti