Inflacija u ekonomiji jedne zemlje sa posebnim osvrtom na stanje u Srbiji
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH
STUDIJA – VALJEVO
Inflacija u ekonomiji jedne zemlje sa
posebnim osvrtom na stanje u Srbiji
- seminarski rad -
Profesor:
Student:
dr Slobodan Ilić
Boris Vukašinović
br. indeksa 6362/12
Valjevo, januar 2013. godine.
Boris Vukašinović 6362/12 - Seminarski rad -
UVOD
Inflacija je trajan, kontinuiran rast opšteg nivoa cena. Ona zaokuplja
podjednaku pažnju ekonomista, privrednika, građana i države. Često je istraživana, ali
nikada dovoljno istražena tema.
Tema rada je često istraživana, nema zemlje u svetu koja se može pohvaliti da
je trajno iskorenila uzroke porasta cena. Ključni uslov jačanja nezavisnosti i
bezbednosti bilo koje zemlje danas jeste ostvarivanje makroekonomske stabilnosti.
Inflacija je jedan od najčešće korišćenih indikatora stanja makroekonomske i ukupne
stabilnosti zemlje.
Rad se sastoji iz dva dela. U prvom delu rada dati su teorijski aspekti
posmatranja inflacije, pojam, vrste inflacije, načini izražavanja, razmotreni su uzroci i
posledice inflacije. Težište u obradi ovog prvog dela je na vrstama inflacije, od kojih
veliku primenu ima deflator bruto domaćeg proizvoda, zato što se inflacija najčešće
izražava putem indeksa cena, pa sve to ukazuje na nominalni i realni bruto domaći
proizvod.
U drugom delu rada predstavljeno je kretanje inflacije u Srbiji za period trećeg
tromesečja 2012. godine, prema izveštaju o inflaciji koji
sadrži informacije o
sadašnjoj i očekivanoj inflaciji, analizu makroekonomskih kretanja koja je
determinišu, a sve to je upotpunjeno adekvatnim podacima, slikama, grafikonima i
tabelama.
Srbija je zemlja značajna za privlačenje novih investicija, što bi trebalo da
doprinese i povećanju konkurentnosti Srbije na međunarodnom tržištu robe i kapitala.
Inflacija ugrožava štednju građana, unosi neizvesnost u ekonomske transakcije, vrši
preraspodele dohotka i obezvređuje domaći novac. Kako bi se inflacija držala pod
kontrolom, neophodna je stroga monetarna disciplina.
Monetarna politika svojim
merama aktivno deluje tako da inflacija u srednjem roku bude u granicama
dozvoljenog odstupanja od cilja, što je u
sadašnjem okviru monetarne politike njena
osnovna uloga.
Za trajnije rešenje problema inflacije, Srbiji je potrebna svojevrsna
strategija izlaska, odnosno realizacija projekta eliminacije uticaja osnovnih generatora
hronične i visoke inflacije.
- 2 -

Boris Vukašinović 6362/12 - Seminarski rad -
rasta proizvodnje. Možda ne postoji nijedna takva stabilna empirijska povezanost
između ekonomskih pojava koja je zasnovana na toliko opipljivih dokaza kao što je
slučaj sa povezanošću između većih promena u količini novca i promena u nivou
cena. Fridman preporučuje restriktivnu monetarnu politiku kao lek, odnosno svođenje
količine novca u opticaju na skladan odnos prema kretanju proizvodnje.
Slika 1. Tok inflacije u ekonomiji
Izvor: Časopis za teoriju i praksu finansija,
Finansije
, Ministarstvo finansija Republike Srbije,
Beograd, br. 1-6, 2011. god, str. 294
Inflacija je jedna od najvećih bolesti savremenog doba. Udružena sa
nezaposlenošću kao stagflacija (inflacija u uslovima pada proizvodnje i porasta
nezaposlenosti) najveća je privredna bolest druge počovine dvadesetog veka.
Nobelovac Lorens Klajn je sintetički izraz stope inflacije i stope nezaposlenosti
nazvao ”indeksom siromaštva”. Postavljamo pitanje da li je svaki rast cena inflacija?
Ne. Ekonomisti smatraju da rast cena do 3% nije inflacija, a i da je rast cena do 5%
blaga inflacija koja stimulativno deluje na ekonomski rast. Nevolje sa inflacijom su
što se blage lako pretvaraju u umerene a one u visoke i hiperinflacije, koje imaju
razorno dejstvo na prave ekonomske vrednosti. Upravo iz tih razloga, dobri
poznavaoci inflacije neće savetovati stimulisanje ekonomskog rasta ni blagom
inflacijom.
Inflaciju možemo definisati kao globalno veću tražnu od ponude koja može da
se
ispolji u rastu cena a i ne moraju cene da rastu
. U skladu sa tim, možemo
definisati i deflaciju, koja nastaje usled globalno veće ponude od tražnje, ali nije
praćana padaom cena. Ovakve situacije jesu retke, ali kada se jave veoma je bitno
odmah ih uočiti kako bi se privreda pravovremeno izlečila od tih bolesti. Smatra se da
su primećene deflacione tendencije dvadesetih godina uoči Velike ekonomske krize
da bi se ta kriza ispoljila u mnogo blažim razmerama, jer je država mogla da deluje
Bogdanović D., Ivanišević G.,
Osnovi ekonomije
, Beograd, 1996. god, str. 74
- 4 -
Boris Vukašinović 6362/12 - Seminarski rad -
ekspanzionom monetarnom politikom. Međutim, do takve intervencije države nije
došlo, jer je stabilnost cena u većini slučajeva znak dobrih vremena u ekonomiji.
1.2. Deflator bruto domaćeg proizvoda
Inflacija je trajan, kontinuiran rast opšteg nivoa cena. Stopa inflacije označava
stopu rasta ili procentualnu promenu opšteg nivoa cena, u tekućoj, u odnosu na
prethodnu godinu (period). Suprotno od inflacije – deflacija se javlja kada se cene
smanjuju. Ona predstavlja kontinuirano smanjenje opšteg nivoa cena, kada je stopa
inflacije negativna. Inflacija se najčešće izražava putem indeksa cena, od kojih veliku
primenu ima deflator bruto domaćeg proizvoda. Vrednost BDP može biti utvrđena u
nominalnim i realnim veličinama. U tom smislu, razlikujemo nominalni i realni BDP.
Nominalni BDP
- Ako se BDP utvrđuje na osnovu stvarnih (tekućih) tržišnih
cena iz te godine, dobićemo nominalni BDP ili BDP u tekućim cenama. On se
izračunava kao proizvod količina proizvedenih finalnih proizvoda i usluga i tekućih
cena. Menja se iz godine u godinu, pod dejstvom promena fizičkog obima
proizvodnje i promena tržišnih cena.
Realni BDP
- Utvrđuje se kao proizvod količine finalnih proizvoda i usluga,
proizvedenih u toku godine, i stalnih cena. Obim proizvodnje se menja iz godine u
godinu, a cene ostaju konstantne. Prema cenama koje važe u baznoj godini,
izračunava se realni BDP u ostalim godinama analiziranog perioda. Upravo taj
pokazatelj državni organi koriste u makroekonomskim analizama, prilikom
utvrđivanja i korekcije mera ekonomske politike
Slika 2. Bruto domaći proizvod u stalnim i tekućim cenama (nominalni i realni BDP)
Izvor: N. G. Mankju,
Principi ekonomije
, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007, str. 513
Do povećanja prosečnog nivoa cena dolazi ukoliko se ostvaruje brži rast
nominalnog od rasta realnog BDP. To znači da BDP u tekućoj godini može biti veći
od BDP u nekoj od prethodnih godina, iako je u tekućoj godini smanjen fizički obim
proizvodnje. Zaključujemo da je povećanje BDP rezultat, isključivo, porasta cena.
Ukoliko želimo da upoređujemo proizvodnju u jednoj (npr. tekućoj) u odnosu na bilo
N. G. Mankju,
Principi ekonomije
, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007, str. 513
- 5 -

Boris Vukašinović 6362/12 - Seminarski rad -
poremećaja, a privreda uopšte ne funkcioniše. U uslovima hiperinflacije ljudi
žele da se sto brže otarase gotovog novca, jer on iz dana u dan rapidno gubi
svoju vrednost. Dolazi do poremećaja u relativnim odnosima cena, naročito
kod onih proizvoda i usluga koje proizvodi država, ili čije cene kontroliše.
Cene više ne odražavaju stvarne troškove u proizvodnji roba i usluga. U
ekonomiji, hiperinflacija je inflacija koja je potpuno van kontrole, stanje kada
cene veoma brzo rastu dok valuta gubi svoju vrednost. Nijedna od definicija
hiperinflacije nije opšteprihvaćena. Prema jednoj definiciji, hiperinflacija je
slučaj kada je inflacija više 20% ili 30% na mesečnom nivou.
Podela inflacije s obzirom na stanje privredne aktivnosti
stagflacija (inflacija u stanju stagnacije)
incesija (inflacija u stanju recesije).
Inflacija iskrivljuje relatvne cene i smanjuje ekonomsku efikasnost. Težina
inflacije meri se i time da li je bila očekivana ili nije. U tom smislu razlikujemo:
uravnoteženu inflaciju
(ili anticipirana inflacija podrazumeva godišnji rast od
na primer 10%. Sve se povećava na 10% - hrana, odeća, obuća, plate, kamate
itd. Efikasnost upotrebe resursa veličine BDP-a ostale bi nepromenjene
veličine. Troškovi rastu 10%, ali i dohodak 10% brže. Nema ni zarade ni
gubitka)
neuravnoteženu inflaciju
(pogađa relativne cene, troškove i poreska
opterećenja. Npr. Imamo neefikasnost kao posledicu neuravnotežene inflacije
kad se cene ne prilagođavaju inflacionim trendovima, kao sto je slučaj s
novcem i porezom. Ako stopa inflacije poraste 10% na godinu dana, tada
realna kamata na novac pada od 0 na -10% na godinu dana. Vlada ne može
ispraviti ovaj poremećaj.)
neočekivanu (nepredviđena) inflacija
(podrazumeva velika iznenađenja. Ona
značajno deluje na raspodelu dohotka i bogatstva. Neočekivani skok cena neke
će osiromašiti, a neke obogatiti, a malo uticati na efikasnost upravljanja u
fabrikama. Efekti nepredviđene inflacije izazivaju socijalne probleme.)
inercijska inflacija
(kratkoročna ravnoteža koja traje dok je neki šok u
privredi ne pokrene na više ili niže. Kada cene i plate rastu i kada se očekuje
takvo kretanje u budućnosti, poslodavci i radnici nastoje ugraditi taj rast u
svoje odluke o cenama i nadnicama.)
1.4. Uzroci inflacije
Širok je dijapazon uzroka inflacije u različitim zemljama i u različitim
etapama njihovog privrednog razvoja. S obzirom na to, ekonomska teorija nije ni
mogla da izgradi jedinstveno tumačenje kako uzroka i posledica, tako i mera za
suzbijanje inflacije. Ipak, ona je, polazeći od glavnih uzroka ili generatora inflacije,
svrstanih u odgovarajuće grupe, izdvojila tri tipa inflacije
:
1) Prva grupa faktora nalazi se na strani ukupne tražnje. Najbrojnijoj grupi
ekonomskih teoretičara pripadaju upravo pristalice ovih uzroka inflacije. Oni
su razvili teoriju inflacije tražnje, a inflaciju su nazvali
inflacijom tražnje
.
Živković, A., Kožetinac, G., navedeno delo, str. 218-219
Burda, M., Viploš, Č.,
Makroekonomija
, CID, Ekonomski fakultet, Beograd, 2004. god, str. 270
- 7 -
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti