1
Ekonomski fakultet u Sarajevu
Univerzitet u Sarajevu
PITANJE SPOLA U LEADERSHIPU: RAZLIKA IZMEĐU
MUŠKIH I ŽENSKIH LEADERA
Studenti:
Abstrakt
U rastućoj globalnoj ekonomiji, uticaj i primjetnost muško-ženskih razlika u načinu vođenja
je sve više očigledna. Zbog toga sve veća naučna pažnja pridaje se ovoj problematici. Ovaj
rad je sačinjen od 4 dijela. U uvodnom dijelu rada navodi se opća postavka teoretskih
istraživanja na spomenutu temu. Na dalje, u prilici smo uočiti karakteristike muškog
(autokratski stil vođenja, moć koja proizilazi iz pozicije u samoj organizaciji, instrumentalni
odnos prema zaposlenima, sklonost kritici, konkurentski stav prema okolini, te ženskog stila
vođenja (demokratski stil vođenja, saradnja, interpersonalne vještine, komunikacija,
međuljudski odnosi, moć koja proizilazi iz osobnosti, dijeljenje moći i informacija,
podsticanje samopoštovanja i entuzijazma kod zaposlenih, davanje pozitivnog primjera i
timski rad). Treći dio rada odnosi se na zaključak u kome su iznesena vlastita zapažanja i
preporuke koje su proizašle iz ovog istraživanja.
Ključne riječi:
ženski stil vođenja, muški stil vođenja, razlike između ženskih i muških leadera
2
1. UVOD
Vođenje je najzahtjevnija funkcija menadžmenta. Pojam vođenja je veoma kompleksan, te se
najčešće definiše kao sposobnost pojedinca da utiče na saradnike, te njihovo ponašanje i
njihov sistem vrijednosti, na način da ostvaruju ciljeve organizacije. To je dinamičan proces
koji zahtjeva kreativnost i organizovanost. Međutim, nema uspješnog vođenja bez najvažnijeg
faktora vođenja, a to je vođa. Osnovni zadatak vođe jeste da usmjerava, motivira saradnike na
izvršenje zadatka, da im da osjećaj sigurnosti, ali i slobode kako bi svojim djelovanjem mogli
pridonijeti ciljevima organizacije. Najbolji način za izvršenje ovog zadatka je da vođe kreiraju
viziju na način da i saradnici sudjeluju u kreiranju, te da razumiju smisao iste, kako bi svoje
ponašanje uskladili sa ponašanjem organizacije i radili u svrhu ispunjenja ciljeva organizacije.
Kao i svaki drugi čovjek i lider je određen nekim karakternim osobinama, koje utiču na izbor
stila vođenja. Međutim, stil vođenja nije determiniran samo osobinama lidera, već i
osobinama podređenih kao i situacijom u kojoj treba djelovati. U ovom radu biće evaluirane
razlike između ženskih i muških osobina, kako na razliku njihovih karakternih osobina, te na
razliku primjenjenih stilova vođenja.
2. RAZLIKE IZMEĐU ŽENSKIH I MUŠKIH LEADERA
Psihološka obilježja pojedinca posljedica su njegovih naslijeđenih osobina (genotip) i okoline
u kojoj je odrastao (fenotip). Prema genotipu, muškarci su većinom vještiji od žena, dok su
žene sposobnije u komuniciranju s ljudima, pomaganju, savjestovanju. (Bahtijarević-Šiber,
2008). Genotip muškarce čini nezavisnim, ambicioznim, aktivnim, agresivnim, domantnim,
upornim, dok žene čini osjećajnima, nježnima, ljubavznim, urednima, orijentiranim domu.
(Moir i Jessel, 1995; Pološki, 1999). Osim genetike, odgoj je važan faktor, te se dječaci
odgajaju da budu neustrašivi, nezavisni, aktivni, agresivni i bez emocija, dakle, kod dječaka
se potiče kontakt sa okolnim svijetom, a kod djevojčica ovisnost i socijalna kompomenta.
(Heim i Golant, 1993)
Tabela 1. Muški i ženski stil vođenja (Roserner (1990), Heim i Golant (1993), Hahn i Litwin
(1995), Helgesen (1995) i Pološki (2003)
4
Ako obratimo pažnju na tebelu koja sistematizira muški i ženski stil vođenja, primjetit ćemo
osobine koje se pripisuju određenom spolu u okviru vođenja.
“Ženski”, odnosno “muški stil” vođenja popularno su tako nazivani zbog toga što ih
karakteriziraju ponašanja koja se smatraju tipično muškima, odnosno tipično ženskima. To,
naravno, ne znači da je “muški stil” vođenja svojstven muškarcima, odnosno da “ženski stil”
menadžmenta primjenjuju isključivo žene. (N. Pološki, 2003). Važno je također napomenuti
da je ženski stil, zbog svih pozitivnih karakteristika koji ga obilježavaju, poželjniji. Te se
osobine muškog stila sve više smatraju hendikepom u savremenom načinju vođenja, upravo
zbog toga jer se muški stil vođenja pripisuje tradicionalnom pristupu u leadershipu.
Ono što je najkarakterističnije za muški stil vođenja jeste vođenje po principu zapovijedanja i
kontrole. Muški stil vođenja je češće direktivan
.
Skloni su nagrađivanju radnika, kao i
kažnjavanju, što jedan od tradicionalnih sistema, a sve u cilju nastojanja da radnici ostvare
dobre rezultate. Muškarci se često oslanjaju na moć koju stiču položajem. Njihova tendencija
je individualizam idruštvenadominantnost. Skloni su slijediti i hijerarhijsku strukturu.
Gledajući historijski kontekst, muški lideri su se oslanjali na liniju autoriteta kako bi obavili
posao.
Isto tako, spremni su na akciju. Agresivnije pristupaju zadacima i skloni su preuzimanju
inicijative. Ipak, agresivnim stavovima okreću radnike od sebe. Muški lideri centraliziraju sav
autoritet, zapovjedaju i očekuju pokoravanje. Muški lideri u svima vide konkurenciju. Na
saradnike gledaju kao potencijalnu konkurenciju za dobivanje posla i napredovanje u
organizaciji. Podređene percipiraju kao konkurenciju u zadobivanju pažnje viših
menadžerskih razina, a i boje se mogućnosti da ih neko ne prestigne. Nadređene vide kao
konkurente u iznosima zarada i moći u organizaciji. Osim što su osobno skloni konkurenciji,
potiču i natjecateljske odnose između vlastitih podređenih. Oni smatraju da stalna
konkurencija motivira zaposlene da rade bolje i više. Moć crpe iz formalnog položaja u
organizaciji, iz svog statusa u hijerarhiji, iz njihove pozicije i formalnog autoriteta koji
posjeduju. Na zaposlenike često gledaju kao na instumente. Za njih su ljudi samo sredstvo za
ostvarivanje ciljeva. Fokusirani su na pobjedu, na izvršenje zadataka, na postizanje ciljeva, a
ne na proces obavljanja zadataka i međuljudske odnose koji pritom postoje. Oni rijetko kada
svoje podređene pohvaljuju za dobro učinjeno, ali zato ne propuštaju kritizirati njihov i
najmanji promašaj ili pogrešku.
5
2.2. Osobine ženskih leadera
"Biti lider isto je kao biti dama.
Morate li drugima objasniti da to jeste, onda to niste."
Margaret Thatcher
1
S razvojem tehnologije, podvrgnuti uticajem globalizacijskih sila, lideri se sve više udaljavaju
od fokusiranih pristupa odlučivanja, gdje prepoznajemo muški stil vođenja, te se priklanjaju
sve više ženskom vođenju. Više se daje prostora ženama koje znaju problem sagledati u
cjelini, te koje obraćaju pozornost na više ishoda i alternativa, što doprinosi kreativnosti. U
vodstvu vrlo su bitne slijedeće osobine koje posjeduju žene: intuicija, mentalna fleksibilnost,
mašta, tendencija dugoročnog planiranja i sl. U uslovima savremenog poslovanja, gdje su
uobičajne promjene i konkurencija jača, iznimno je bitno upravljanje vremenom i
konkurencijom, odnosno biti spreman na česte promjene.
Žene su nerijetko pozicionirane i na onim mjestima na kojima su do jučer bili samo muškarci.
(Powell, 1999) Međutim, te promjene odvijaju se sporo upravo zbog različitih predrasuda
koje društvo ima prema ženskim liderima, kao i zbog straha koje žene osjećaju zbog
neuspjeha i niskog samopoštovanja.
Neke osnovne karakteristike žena lidera su:
-
autokratsko vođenje,
-
odanost, odgovornost,
-
sklonost timskom radu,
-
sklonost nastojanju da se smanje konfliktne situacije, te stvaranje atmosfere za
kreiranje nekonfliktnih situacija,
-
komunikacija, odavanje važnosti svojim zaposlenim
-
manje su sklone panici, a više intuciji
-
organizovanost
-
stvaranje dobre radne atmosfere, međuljudski odnosi.
Žene posjeduju moralne vrijednosti koje je razlikuju od muškaraca, koje su u isto vrijeme
mane muškaraca, a to su: požrtvovanost, sentimentalnost, urednost, povučenost i sl. (Okin,
1
Margaret Hilda Thatcher, barunica Thatcher (Grantham, 13. oktobra 1925. - 8. aprila 2013.) bila je britanska
političarka i bivša prva žena na položaju
premijera
Ujedinjenog Kraljevstva
, poznata kao Čelična lady ili
Željezna lady (eng.
Iron Lady
).
