Kratki sadržaj:
U gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene
supruge odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice, tj. njegove
kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Marka,
po čemu su je i nazvali paprenjarka. Najveći zagrebački neprijatelj je
bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana
razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje hrvatstvo
i otišao u turke, jedna iskrica velikog plamena pala je među konje koji su
se zatim razbježali. Pred podivljalim konjima se slučajno zatekla Dora koju
je Pavao, sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viđao ju je više puta,
a opet joj je spasio život. Saznavši da mu se sin viđa s građankom,
Stjepko je skovao urotu. Sve političke spletke i sva građanska
ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupića, a također i do smrti
Dore. Pavao ju ovaj put nije usopio spasiti. Udovica Klara je htjela Pavla
samo za sebe. Uz pomoć Grge Čokolina, gradskog brijača, brbljavog,
oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru.
Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U poćetku svih tih nesreća Pavao
je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan što mu je
zbog urote sin Pavao otišao, Stjepan Gregorijanec je sklopio mir sa
Zagrebom. Umro je u okruženju, ipak sa sva tri svoja sina, Pavlom, Nikom
i Jerkom. Rekavši da će jednog dana nestati ime Gregorijančevo imao je
pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv turaka, a Jerko je otišao u
samostan i zaredio se.
Bilješke o piscu:
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik
19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine, u malograđanskoj
obitelji mađarskoga, njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednje
obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu.
Pravo je studirao u Pragu i Beču, jedno vrijeme uz potporu biskupa
Strossmayera. Književni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima
(“Zagrebulje”). Istupa kao književni kritičar i teoretičar donoseći u
hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju
naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i među najobrazovanijim
ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika,
prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnički direktor HNK-a,
gradski senator i urednik mnogih časopisa, i od svega najvažnije:
pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već kao gimnazijalac Šenoa piše
stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme,
zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima
širokog kruga čitateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne.
To se osobito odnosi na povjestice - (“Smrt Petra Svačića”,
“Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesničke
tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih
političkih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na
tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u
pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa
finim zapažanjem ulazi u seoski, malograđanski i gradski život
promatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i
postavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.
Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko.
Najprije je nijemi mladić koji guta svoju bol i gradsko "spadalo",
a poslije Pavlov brat i pomagač. Također je i Pavao razdvojen u dvije
situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljućeg neprijatelja zagrepčana,
živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantičan i nježan mladić,
zaljubljen "do ušiju". Od dobrih likova tu su još: Petar Krupić,
zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna i
vrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja
je zlataru Krupiću pomogla odgojiti Doru.
Mjesto radnje:
Zagreb
Vrijeme radnje:
Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine
Tema:
Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad
O djelu:
Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom
na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan
u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju
pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim,
dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija.
Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i
radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o
postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije:
Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore
i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka,
sukobi u hrvatskom saboru...)
Razvrstaj likove na pozitivne i negativne!
Pozitivni likovi su:
Magda, Dora Krupić, Stjepko Gregorijanec,
Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec,
Jerko Gregorijanec, Petar Krupić, Miloš.
Negativni likovi su:
Grga Čokolin, Klara, Ungnad Krsto,
Stjepko Gregorijanec.
Što zaključuješ iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika?
Pažljivo razmotrivši vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu
zaključiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik,
ali na primjeru opisa Magde, Jerka… uviđamo da to i nije tako, i da Šenoa
ustvari želi pokazati kako izgled često vara i kako odijelo ne čini čovjeka.
Tko je glavni intrigant u ovom djelu?
U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.
Koji je događaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule?
U romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula
zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada
se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti
s Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo
Dore, što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.
Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu?
Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i isparaviti ono što je
intrigant smislio je Jerko.
Kakvi su likovi u ovom djelu?
Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga),
dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).
Što zaključuješ promatrajući ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela?
Kada pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da
ljubavna fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti.
