516
UDK 338.91:338.97
Izvorni znanstveni rad
GOSPODARSKI RAST, TEHNOLOŠKI RAZVITAK
I SUVREMENO OBRAZOVANJE
Gospodarski razvitak nacije čvrsto je povezan s gospodarskim rastom i
teoretičari ekonomskog rasta uglavnom se slažu da je tehnološki napredak glavna
odrednica dugoročnog gospodarskog rasta. Za tehnološki napredak i inovacije,
osobito su značajni procesi i aktivnosti istraživanja i razvitka, odnosno difuzije
tehnologija. Strategije i gospodarske politike u razvijenim zemljama daju svoj
doprinos afirmaciji znanja i intelektualnog kapitala. Autori raspravljaju o
ključnim resursima i izvorima konkurentske prednosti u suvremenim
ekonomijama zasnovanima na znanju.
Uvod
Ključ za ekonomski uspjeh i gospodarski rast ovisi prije svega o mogućnostima
nacije da stvori nove vrijednosti i dobra, te poboljša kvalitetu postojećih. Zašto se
onda u Republici Hrvatskoj toliko pozornosti pridaje samo smanjenju javne
potrošnje, povećanju osobne štednje, monetarnim i fiskalnim politikama, a nema
diskusije o inovacijama, otkrićima, tehnološkom napretku i o kvalitetnom obrazo-
vanju? Nije, dakle, jedino važno kako smanjiti i rasporediti državni proračun, nego
je značajno kako povećati nacionalni dohodak, koji će onda omogućiti i veća
proračunska sredstva.
Glavni ciljevi gospodarskog razvitka odnose se na povećanje dobra i blagodati
u društvu. Riječ je o ciljevima poput ovih: porast proizvodnosti, rast životnog
standarda, bolja socijalna i zdravstvena skrb, visoka zaposlenost, veći izvoz i
* K. Ćosić, doktor znanosti, Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. R.
Fabac, magistar znanosti, Institut za obrambene studije, istraživanje i razvoj, MORH, Zagreb. Članak
primljen u uredništvu: 25. 04. 2001.
Krešimir Ćosić, Robert Fabac*
517
K. ∆OSI∆, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloπki razvitak i suvremeno obrazovanje
EKONOMSKI PREGLED, 52 (5-6) 516-544 (2001)
konkurentnost ekonomije. Kreiranje vizije poželjne budućnosti nacije mora biti
cilj planiranja nacionalnog razvitka. Ideja razvitka podrazumijeva izvjesne stru-
kturne promjene u ekonomiji: pomak u korištenju dostupnih resursa za pro-
izvodnju od jednih dobara prema drugima. On se odnosi na to da zajednica priba-
vlja određene političke, društvene, kulturne karakteristike koje rezultiraju time
da je većina pojedinaca u mogućnosti stvoriti sebi željene prilike i realizirati
životne ciljeve.
1
Kada govorimo o razvitku države, onda mislimo i na ambiciju upravljanja
razvitkom. Postoji, dakle, namjera da se društvom upravlja i vodi prema stanju:
višeg životnog standarda pojedinaca, više razine zaposlenosti, bolje zdravstvene i
socijalne skrbi itd. U odsutnosti ekonomskog razvitka, koji ima atribute navedene
u tekstu, sam visoki ekonomski rast ne može biti održiv na duže vrijeme. Napori
stimuliranja isključivo samog gospodarskoga rasta zajednice, u odsutnosti političke,
administrativne i kulturne infrastrukture, poznati su u povijesti kao promašaji.
Također, kao što je razvitak prijeko potreban uvjet za ekonomski rast, može se reći
i obrnuto: rast je potreban da bi se ostvario razvitak. Između dva navedena pojma
postoji svojevrsna sinergija.
2
Uspješnost se odnosi na predmet razvitka, predstavlja vanjsku karakteristiku
otvorenog sustava i znači usmjerenje aktivnosti na “prave stvari”. Kakav je odnos
ovog pristupa prema ambiciji tretiranja gospodarskog razvitka “makroekonomskim
pristupom”? Paradigma ovog drugog načina jest težnja uspostavi stabilnosti, ali
ne i pronalaženje dobrog usmjerenja po svaku cijenu, konkretnih inovativnih
rješenja u području gospodarske strukture i drugdje. Usmjerenost na uspješnu
strategiju značila bi pronalaženje puta kojim će “zec sustići psa”, kako se popularno
nastoje izraziti pojedini ljudi.
Zbog potrebe ostvarenja viših stopa ekonomskoga rasta, tome je zadatku po-
trebno pridati posebnu pozornost. Danas se teoretičari ekonomskog rasta uglav-
nom slažu da je tehnološki napredak i razvitak glavna odrednica dugoročnog gos-
podarskoga rasta. Nove teorije rasta zasnivaju se na povećanju profita primjenom
novih metoda proizvodnje, razvijanjem novih proizvoda i uvođenjem raznovrsnih
inovacija.
Inovacije su, pak, ovisne o znanju koje je također svojevrsno dobro i koje se
proizvodi. Kako to ističu neki autori (J. Bradford DeLong, 1997.), povećanje proiz-
vodnosti i poboljšanje standarda življenja uvijek dovodi od prednosti u znanju i do
1
K. J. Rea: “A course in Canadian economic development”, 1998., Topic 1, http://
www.chass.utoronto.ca/~echist/topics.htm
2
Op. cit. K. J. Rea.
519
K. ∆OSI∆, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloπki razvitak i suvremeno obrazovanje
EKONOMSKI PREGLED, 52 (5-6) 516-544 (2001)
mora pridati dvjema parcijalnim strategijama: strategiji znanstvenotehnološkog
razvitka i strategiji obrazovanja.
Tehnološki napredak pojedine države ili nacije, ostvaruje se razvijanjem ili
difuzijom novih tehnologija.
One industrijske grane ili sektori, koji počivaju na visokim tehnologijama,
ostvaruju danas i visoke profite, odnosne visoke iznose povrata novca u odnosu na
investicije. Kada govorimo o rastu i strategiji razvitka gospodarstva, moramo dužnu
pozornost pridati toj činjenici. Hrvatska nažalost danas nema u ozbiljnijem razmjeru
proizvoda, konkurentnih na međunarodnom tržištu, koji bi nuđenjem tzv. dodane
vrijednosti potrošačima, donosili prihode svojstvene razvijenim gospodarstvima.
Privlačenje stranog kapitala i povećanje faktora kapitalne opremljenosti rada nije
dovoljan uvjet koji će osigurati dugoročan ekonomski rast. Isto tako ni samo po-
većanje investicija u određenim sektorima nije dovoljno. Te veličine valja disag-
regirati u promatranju, jer postoji mogućnost da isti brojčani podaci o investicijama,
primjerice, mogu biti popraćeni različitim iznosima stope ekonomskoga rasta.
Važno je primijetiti da nacionalne države i interesi njihovih gospodarstava ne
moraju biti uvijek u skladu s interesima profita onih kompanija koje posjeduju
proizvodne i druge kapacitete na teritoriju tih država. Tu valja tražiti i razloge
zbog kojih često izostaje područje istraživanja i razvitka (I&R) kod stranih poduzeća
na tlu Hrvatske. Sama pojava stranih ulaganja ne smije nas potpuno zadovoljiti.
Kako to neki analitičari ističu, strani se ulagači neće pri ulasku u Hrvatsku osobito
brinuti za to kako da nam stvore zadovoljavajuću gospodarsku strukturu. Tehnološki
napredak zemlje nije njihova preokupacija i zadaća. To je naša zadaća.
Danas se uspješnost nacionalnog gospodarstva povezuje sa stupnjem raspo-
ložive tehnologije, sa stupnjem razvijenosti znanosti i s kvalitetnom količinom
ljudskog kapitala, i to su dokazano važni čimbenici u određivaju efikasnosti i proiz-
vodne moći gospodarstva.
Gospodarska politika i nacionalni inovacijski sustavi (NIS)
Strateško upravljanje na razini države po karakteru je decentralizirano i po
dosegu ograničeno, ako fokusiramo Vladu kao nositelja tog posla. Ono je vođeno
konsenzusom, odnosno uvažavanjem interesa brojnih unutarnjih, a i nekih vanjskih
aktera. Dalje, ovo upravljanje teorijski mora biti spoj koncepata razvijenih za
privatni (business) sektor i onih iz javnog sektora. Dok tvrtke privatnog sektora
autonomno alociraju svoja dostupna sredstva za korisne projekte (novi proizvodi,
infrastruktura i sl.), radi ostvarenja vlastitih strateških ciljeva, država mora poticati
nekog drugog (ponajviše privatni sektor, ali i javni) da uđe u projekte odnosno
K. ∆OSI∆, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloπki razvitak i suvremeno obrazovanje
EKONOMSKI PREGLED, 52 (5-6) 516-544 (2001)
520
investicije koje bi predstavljale pomake prema ostvarenju društvenih strateških
ciljeva.
Od različitih ekonomskih škola ističemo tzv. revizionističko gledanje koje
odbacuje neoklasično vjerovanje u efikasnost tržišta i ograničavanje uloge vlade u
ekonomiji. Stajalište je da, posebno u siromašnijim zemljama, tržište radi nesa-
vršeno.
6
Revizionisti predlažu aktivniju vladu, koja bi podupirala sistemski razvitak
ekonomije pribavljanjem tehnologija i alociranja fondova za korisne projekte koji
obećavaju dobar iznos povrata. Vlada bi morala ubrzavati gospodarski rast trans-
formiranjem ekonomije i to je obično brži način od onoga koji se privatnim poduzet-
ništvom može realizirati.
Institucionalni faktori, poput vladinih regulacija, poreza, političke stabilnosti
itd.; značajni su za dugoročne ekonomske performanse (North, 1990.). Naime,
akumulacija faktora proizvodnje i razvitak novih tehnologija ne događaju se u
vacuumu. Ekonomska razmjena i proizvodnja događaju se u realnom svijetu gdje
uvjeti, okolnosti i inicijative, puno znače. Ekonomska (javna; “public”) ili gospo-
darska politika ima veliki utjecaj na rast proizvodnosti i na ekonomski rast, pa je
od ključnog značenja to kako je ona osmišljena dugoročno.
U Njemačkoj je, primjerice, državnog poticaja i zaštite u prošlosti bilo najviše
u zrakoplovnoj i svemirskoj industriji, u nuklearnoj industriji, u mikroelektronici,
u proizvodnji elektronskih procesora podataka i u povezanoj informatičkoj i teleko-
munikacijskoj industriji. Zanimljivo je da se radi o industrijama obilježenima
upotrebom visokih tehnologija.
Primjer Vlade SAD koja je godinama podupirala razvitak visoke tehnologije
u svrhe obrane također je zanimljiv. Primjena nekih “spektakularnih” tehnologija
u civilnom sektoru javila se tek poslije, kao posljedica njihova razvitka i prvotnog
iskorištavanja od Ministarstva obrane.
7
Riječ je o pojavama: superračunala, komuni-
kacijskih satelita, integriranih krugova, programskih jezika visoke razine, Interneta.
Tehnologije dvostruke namjene isplativo su područje za ulaganje.
U najrazvijenijim regijama svijeta, vlade ulažu znatne napore u promociju
ljudskoga kapitala, potporu takozvanim ključnim tehnologijama i iskorištavanje
dobitaka iz eksternalija koje tako nastaju. Potrebna pozornost pridaje se usklađi-
vanju razvitka i istraživanja s komercijalnim potrebama. U Hrvatskoj mnogo toga
izostaje, a u vezi s posljednjim, prevladavaju fundamentalna istraživanja koja nisu
u doticaju s realnim proizvodnim aktivnostima. O ljudskom kapitalu, koji ima
6
Op, cit. M. Sarel.
7
K. Ćosić, I. Kopriva: “Uloga i mjesto visokoškolskih i znanstvenih institucija u modernizaciji
sustava obrane i strategiji razvoja Republike Hrvatske”. Uvodni članak konferencije MIPRO, Zagreb,
svibanj 1999.
K. ∆OSI∆, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloπki razvitak i suvremeno obrazovanje
EKONOMSKI PREGLED, 52 (5-6) 516-544 (2001)
522
Zbog značaja pojma NIS za nacionalno gospodarstvo različita se komparativna
istraživanja navedenih sustava rade širom svijeta. Istraživanje nacionalnih inova-
cijskih sustava često teži utvrditi na koji su način razlike u nacionalnoj povijesti,
institucijama, politici i tradiciji utjecale na inovativne mogućnosti i kompetencije.
11
Uglavnom se razlikuju četiri osnovna kanala tokova znanja među akterima
nacionalnog inovacijskog sustava: (a) interakcije među poduzećima; (b) interak-
cije među poduzećima, sveučilištima i istraživačkim institucijama; (c) širenje znanja
i tehnologije prema tvrtkama; (d) migracije osoblja.
Upravo se navedena četiri kanala mogu bez poteškoća promatrati i analizirati
na primjeru naše zemlje. Čak smatramo da je navedena opsežnija analiza posebno
da može elegantno ukazati na zastoje koji onemogućuju jačanje NIS-a u RH, pa
samim time i usporavaju rast gospodarstva. Naravno, uzroci zastoja dublje su
prirode.
Istraživanje i razvoj i NIS u Hrvatskoj
Migracije osoblja idu u smjeru Hrvatska-razvijeni svijet. Time se gubi
nenadoknadiv ljudski kapital koji potpomaže izgradnju drugih gospodarstava.
Interakcije naznačene pod (b) nerijetko su obilježene konfliktom interesa koji su
ponekad i političke ili osobne naravi. Istraživanja u RH manjkava su u smislu
njihove primjenjivosti, a obrazovanje, osobito ono visoko, nije orijentirano prema
potrebama gospodarstva.
Uspjeh poduzeća, a time i nacionalnih ekonomija u cjelini danas sve više
ovisi o učinkovitosti u skupljanju i korištenju primijenjenih znanja iz razvojnih i
istraživačkih instituta. Istraživački sektor služi kao spremište ukupnog znanstvenog
i tehnološkog znanja u pojedinim poljima.
Istraživački instituti stvaraju osnovno znanje za industriju, ali i za javnu upravu.
Koncepti upravljanja poslovnim sustavima, menadžment kao nova tehnologija,
praksa upravljanja proračunom i slično, sve su to pristupi koji iz sfere biznisa
ulaze u područje javne uprave, pa se rabe u ministarstvima, vladinim agencijama,
lokalnoj upravi itd. Taj trend u razvijenim zemljama započeo je još prije nekoliko
desetljeća. Cilj je bio podizanje razine efikasnosti u javnoj upravi. Hrvatska koja
ima “skupu državu”, sektorski gledano, morala bi i te kako biti zainteresirana za
postignuća drugih zemalja u primjeni spomenutih koncepcija pri upravljanju javnim
sektorom.
11
PB Maurseth, B Verspagen: “Knowledge Spillovers in Europe and its Consequences for
Systems of Innovation”, ECIS, The Netherlands, Working Paper, 98,1, str 11.
