Ekonomija kao posebna nauka (1 deo)
EKONOMIJA KAO POSEBNA NAUKA
1. POJAM I ODREĐENJE EKONOMIJE
1.1. Pitanja od značaja za razumevanje ekonomije
Šta je to ekonomija? Zašto proučavati ekonomiju? Kako nam
poznavanje osnovnih ekonomskih zakonitosti može pomoći da
unapredimo svoj život, da uspemo u svojoj profesiji?
Konačno, kakvo je mesto i značaj ekonomije za menadžment i zašto je
izučavanje ekonomije potrebno menadžerima?
Ljudi iz sveta menadžmenta često ne razumeju značaj i suštinu
ekonomije, pa tako je ili zaobilaze u širokom krugu ili gaje jedan tutorski
odnos prema ekonomiji, smatrajući je sluškinjom menadžmenta, ili nešto
slično. Smatra se da nije neophodno odlično poznavati ekonomiju da bi se
upravljalo. Pa ipak, određeno znanje iz ekonomije je neophodno za
poslovni uspeh. Koliko je to znanje? Kako da znamo koliko nam je
potrebno da znamo iz oblasti ekonomije da bismo to znanje uspešno
primenili u praksi? To su sve pitanja na koja će ovaj udžbenik pokušati da
odgovori. Da li će u tome i uspeti, to pre svega zavisi od onih koji ga budu
čitali i proučavali.
Ipak, imajmo na umu pristup koji ima P. Samuelson, jedan od najvećih
savremenih ekonomista i tvorac najboljeg udžbenika ekonomije svih
vremena. On kaže
: „Naravno, proučavanje ekonomije vas ne može učiniti
genijem. No, bez ekonomije kocka života je krivotvorena na vašu štetu.“ I
dalje: „Nadamo se da ćete uvideti da je ekonomija, osim što je korisna,
sama po sebi očaravajuće područje. Generacije su studenata, često na
njihovo iznenađenje, otkrile kako ekonomija može biti podsticajna.“
1.2. Pojam ekonomije
Termin
ekonomija
potiče od starogrčkih reči “oikos” (kuća, gazdinstvo,
domaćinstvo) i “nomos” (pravilo, red, zakon). U antičkoj Grčkoj ekonomija
je označavala
pravila o vođenju domaćinstva
.
Pojam
ekonomija
podrazumeva dva različita značenja: 1)
ekonomija
kao delatnost
i 2)
ekonomija kao nauka
.
1)
Ekonomija kao delatnost
predstavlja
način proizvodnje, raspodele
i razmene različitih dobara radi zadovoljavanja različitih društvenih
potreba
, i ona je stara koliko i civilizacija. Tako shvaćena, ekonomija
Samuelson P.A, Nordhaus W.:
Ekonomika
, „Mate“, Zagreb, 2000.
13
PRINCIPI EKONOMIJE
predstavlja samo
način društvene organizacije raspoloživih dobara i
usluga kako bi se zadovoljile određene društvene potrebe.
Drugim
rečima,
ekonomija
predstavlja
ukupnost međusobno povezanih
društvenih aktivnosti koji čine društvenu reprodukciju
, tj.
aktivnosti
proizvodnje, raspodele, razmene i potrošnje, u cilju povećanja ukupnog
društvenog bogatstva – blagostanja.
Ovo shvatanje označava ekonomiju
prvenstveno kao sistem
društvenih
delatnosti koje za cilj imaju povećanje
društvenog bogatstva. Otuda se ekonomija pojavljuje kao sinonim za
bogatstvo
, odnosno
blagostanje
. Pod bogatstvom ne podrazumevamo
samo materijalno (obilje različitih proizvoda i usluga, sredstava, resursa,
novčanih fondova) već i nematerijalno bogatstvo (kulturno uzdizanje,
obrazovanje, duhovni prosperitet itd.).
2)
Ekonomija kao nauka
predstavlja relativno mladu naučnu
disciplinu koja se različito definiše. Ovde ćemo navesti dve najšire
prihvaćene definicije ekonomije:
2.1) „Ekonomija је nauka o alternativnom korišćenju retkih
resursa.“ (L. Robins)
2.2) „Ekonomija je naučno proučavanje kako
društva
upotrebljavaju sredstva da bi proizvela korisna dobra i
raspodelila ih različitim ljudima.“ (P. Samuelson, V.
Nordhaus)
Ekonomiju možemo i jednostavnije definisati, kao nauku koja za
predmet svog proučavanja ima ekonomiju kao oblast.
Koji su to ključni pojmovi koji proizlaze iz ove definicije ekonomije? Šta
možemo zaključiti o osnovnim obeležjima ekonomije kao nauke? Postoje
četiri ključna pojma koji su neizbežni elementi svake ekonomije. Ključni
pojmovi ekonomije su:
a)
Retkost (ograničenost) resursa
b)
Oskudnost dobara koja nam stoje na raspolaganju
c)
Mogućnost izbora
d)
Efikasnost upotrebe raspoloživih dobara
Da objasnimo ove pojmove detaljnije.
a)
Ograničenost
resursa znači da nije moguće beskonačno
iskorišćavati resurse već da su oni ograničeni po svom obimu i trajanju.
b)
Oskudnost
se definiše kao ograničena količina potrebnih
dobara, nedovoljna da zadovolji sve prohteve kupaca. Kada bi bilo
dovoljno dobara i usluga na raspolaganju kupcima, onda ne bi bilo potrebe
za postojanjem ekonomije.
14

PRINCIPI EKONOMIJE
Sva ova pitanja su relevantna kako za bilo koji ekonomski subjekt
(domaćinstvo, potrošač, preduzeće) tako i za društvo u celini. Stoga su to
opšta ekonomska pitanja.
1.4. Proizvodne mogućnosti društva
Svaka ekonomija raspolaže određenom zalihom ograničenih sredstava
(rada, tehničkog i tehnološkog znanja, fabrika, zemlje, energije i dr.). Ona se
stoga suočava sa problemom koji se može definisati na sledeći način:
Kako doneti
odluku
o raspodeli sredstava koja ekonomiji stoje na
raspolaganju, te koja su samim tim ograničena, da bi se dobila
određena količina dobara i usluga kao ukupna proizvodnja.
Ovde se radi o izboru između:
a) različitih mogućih dobara (ŠTA)
b) različitih tehnika proizvodnje (KAKO)
c) ko će trošiti proizvedena dobra i usluge (ZA KOGA)
Prema tome, ovde se opet radi o primeni tri osnovna ekonomska
pitanja na nivou celokupne ekonomije. Zemlje su uvek prinuđene da
odlučuju koliki deo će od njihovih ukupnih ograničenih sredstava biti
utrošen na, recimo, odbranu, a koliko na druge delatnosti (obrazovanje,
železnička mreža, putevi, fabrike itd.). Ekonomija se, drugim rečima, svodi
na izbor različitih dobara, tehnika proizvodnje i namene proizvedenih
dobara i usluga.
Možemo reći da se ekonomija suočava sa problemom koji se može
svesti na
odnos
između
proizvodnje
odgovarajućih dobara i
potrošnje
tih
dobara od strane društvene zajednice, brinući se o
količini, načinu,
dinamici i kvalitetu zadovoljavanja potreba potrošača.
Pretpostavimo da jedna ekonomija proizvodi samo dva dobra: maslac i
revolvere. U tom slučaju je moguć izbor samo između proizvodnje dve
krajnosti: maslaca, s jedne strane, i pušaka, s druge. Ako ekonomija odluči
da sva svoja raspoloživa sredstva utroši na proizvodnju maslaca, moguće je
proizvesti ukupno 5 miliona kg maslaca i ta količina predstavlja
maksimalnu moguću godišnju proizvodnju maslaca.
16
EKONOMIJA KAO POSEBNA NAUKA
Tabela 1: Alternativne proizvodne mogućnosti u zamišljenoj ekonomiji
Alternativne proizvodne mogućnosti
Mogućnosti
Maslac
(milioni kg)
Puške
(1000 kom)
A
0
15
B
1
14
C
2
12
D
3
9
E
4
5
F
5
0
S druge strane, ako odluči da proizvodi samo oružje (puške), tada bi
ukupna maksimalna moguća godišnja količina bila 15.000 komada.
To su svakako krajnosti proizvodnje. Osim ovih, zemlja može
proizvoditi bilo šta drugo. Princip je sledeći: ako želimo da proizvedemo
više maslaca, moramo žrtvovati određenu količinu pušaka, i obrnuto. U
Tabeli 1. i na Slici 1. prikazani su različiti odnosi između proizvodnje
jednog i drugog dobra.
Preuzeto iz: Samuelson P. A., Nordhaus W.:
Ekonomika
, „Mate“, Zagreb, 2000.,
str. 9.
17

EKONOMIJA KAO POSEBNA NAUKA
1.5. Ekonomski sistem
Ekonomski sistem možemo shvatiti kao
podsistem društvenog sistema
koji za predmet proučavanja ima celokupnu sferu aktivnosti, subjekata,
faktora, resursa i institucija međusobno povezanih u cilju organizovanja
ukupnih tokova društvene reprodukcije, koju čine proizvodnja,
raspodela, razmena i potrošnja
. Drugim rečima, ekonomski sistem je način
organizovanja ekonomije, shvaćene kao
specifičnog načina društvene
organizacije raspoloživih dobara i usluga u cilju zadovoljavanja
određenih društvenih potreba
. Ekonomski sistem čine četiri elementa
resursi
ekonomski (privredni) subjekti
aktivnosti
institucije
Pod
resursima
podrazumevamo
sve raspoložive materijalne i
nematerijalne izvore stvaranja materijalnog bogatstva i ekonomskog
blagostanja
. Resursi obuhvataju:
a)
prirodne resurse
, koji predstavljaju vid resursa koji se
može naći u sirovom, prirodnom stanju i u koji nije uložen ljudski
rad. Ovaj oblik resursa podrazumeva: rudno bogatstvo, šume, reke,
zemljište, vazduh, geotermalnu energiju i dr.;
b)
sredstva za proizvodnju
, koji predstavljaju ljudskim radom
stvorene resurse. Tu spadaju predmeti rada (sirovine,
repromaterijali, energija) i sredstva za rad (mašine, alati, zgrade,
oprema i sl.);
c)
informacione resurse
, koji obuhvataju informacije,
informacione sisteme, telekomunikacije i dr.;
d)
oblike novca:
gotovinski novac, novčani derivati, hartije od
vrednosti i sl.;
e)
stanovništvo
, koje podrazumeva radnu snagu, odnosno
ljudski kapital – fizičke i psihičke sposobnosti i kreativni potencijal
ljudi, radne navike, iskustvo, umeće, stručnost ljudi i dr.
Privredni subjekti
su
sva lica, organizacije ili grupe koje donose
ekonomske odluke, stupaju međusobno u odnose interakcije i obavljaju
aktivnosti koje imaju ekonomske efekte
. Sve privredne subjekte možemo
podeliti na:
Vidi: Labus M.:
Osnovi ekonomije
, „Stubovi kulture“, Beograd, 1999., str. 32.
19
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti