OBITELJ U DEMOKRATSKOJ ATENI

- INSTITUCIJA I

POLIS

U MALOM

Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko

UDK 347.61(37)

316.356.2(37)

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: oæujak 2007.

U ovom radu autorica Êe nastojati prikazati obitelj u atenskom polisu od 6.

do 4. st. pr. n. e. kao jednu od institucija znaËajnih za razvoj ne samo ureenja
koje je do danas ostalo iskustveni uzor veÊ cjelokupnog napretka atenskog druπtva
unutar i izvan njegovih granica. Kroz objaπnjenje pojma

oikos

koji uz Ëlanove

obitelji podrazumijeva i robove i imovinu te kroz prava i obveze Ëlanova obitelji,
autorica, ne ulazeÊi posebno u institute kao πto su brak ili razvod, prikazuje
obitelj kao druπtveni subjekt s ËvrπÊim i odreenijim vezama od onih preko kojih
funkcionira

polis

KljuËne rijeËi: institucija, obitelj,

oikos

, domaÊinstvo,

kyrios

, obiËaj

Gotovo svi odnosi vezani za obitelj i brak u Ateni odreeni su obiËajnim

pravom i pri tome ne nalazimo izvore koji bi svjedoËili o potrebi da se taj dio
druπtvenih odnosa regulira potvrdom zakonodavca.

Promjena aristokratskog

druπtvenog ureenja na demokratsko i postavljanje i izgradnja demokratskih
institucija ne samo da nije zbog unutraπnjih sukoba i ratova s Perzijancima i
Spartom ukljuËivala bavljenje obiteljskim problemima veÊ za to nije bilo ni

Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko, viπa asistentica Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, Trg

marπala Tita 14, Zagreb

Vrijeme od 6. do 4. st. pr. n. e., tj. od nastanka predstavniËkog tijela u koje ulaze svi

Atenjani do gubitka atenske samostalnosti.

Narodna skupπtina u Ateni je donosila zakone potvrujuÊi postojeÊe obiËaje. Do

Eﬁ jaltovih reformi 462. g. pr. n. e. Areopag je bio tijelo koje je potvrivalo usklaenost
“novih” zakona s navadama predaka, a od tada je ta uloga dodijeljena Heliaji kao
vrhovnom sudskom organu. Zakoni u Ateni nisu doæivljavani kao novina izvan svijesti
naroda, veÊ, naprotiv, kao neπto πto je duboko u njoj ukorijenjeno.

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i

polis

u malom

604

potrebe. Naime, ﬁ lozoﬁ ja atenskog æivota podrazumijevala je neke viπe sfere u
kojima je pojedinac onoliko vaæan koliko je dio kolektiva. Druπtveno i javno
nadilazili su mikrostrukturu kao samodostatnost. Obitelj i brak, odgoj i sliË-
na pitanja koja su se odnosila na Ëlanove obitelji povremeno su zaokupljala,
uglavnom, ﬁ lozofe, ali i tada samo iz potrebe da usavrπe druπtvo i upleÊuÊi se
u pojedinaËne socijalne pojave daju druπtvu formu koju bi ono trebalo imati.
VeÊina Ëlanova atenske obitelji ionako nije imala pravo sudjelovati u javnom
æivotu, a izgradnja demokratskih institucija i postavljanje Atene na mjesto go-
spodarice atiËko-delskog saveza te primat u meunarodnim odnosima zahtijevali
su angaæman Atenjana na sasvim drugom podruËju od onog koje opisuju zidovi
njihova doma i odnosi unutar njega. ObiËajima se regulirala veÊina druπtvenih
odnosa, a druπtvo, tj. zakonodavac iznimno intervenira donoπenjem odluka u
podruËjima od znaËenja za kolektiv, no i tada samo kao potvrdu obiËaja od-
nosno ocjenu usklaenosti s navadama predaka. Utoliko danas sliku atenske
obitelji treba promatrati s izvjesnim pravnim odmakom buduÊi da suvremena
pravna teorija ne smatra obiËaje izvorima obiteljskog prava iako priznaje njihovo
znaËenje u pojedinim granama prava.

No, iskljuËenju javnosti i zadiranja zakonodavca u sferu privatnih odnosa,

odnosa izmeu Ëlanova obitelji, pridonijelo je i shvaÊanje pojma “pravnog”. U
svijetu u kojem boæanske odluke, Ëesto prikazivane kao posljedice puke igre
razigranih bogova u dokolici, odreuju sudbine ljudi - njihova raanja, patnje,
ljubavi i smrti - pojam “pravnog”

, tj. onog πto Ëovjek moæe odrediti i kao odluku

provesti, nadvladava onostrano i nebesko.

Valja naglasiti da obitelj kao i brak u grËkom polisu odreuje ponajviπe po-

loæaj æene u druπtvu koji je takav da zbog njega gotovo da nema suvremenih
autora koji ne odriËu znaËenje i veliËinu atenske demokracije.

Demokracija

iz institucija kojih su iskljuËene æene, robovi i stranci, kaæu oni, nije prava
demokracija. No, druπtveni se odnosi i pojave, smatramo, ne mogu promatrati
kroz predodæbe nastale u 20. i 21. st. Atenska je povijest uz zlatnu kulturu bila

Tako AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Hrabar, D., Jakovac-LoziÊ, D., KoraÊ, A.,

Obiteljsko pravo, Zagreb, 2001., str. 25. Prema autoricama, obiËaji u pravilu nisu pot-
pora zahtjevima “za promjene u potrebama ljudi i za sustav vrijednosti koji znaËi nove
standarde u promiπljanju i zaπtiti prava Ëovjeka.”

Vidi ibid., str. 30. Izvor kazuje da su u povijesti nastali rimski i germanski model prava

koji su sliËni po stajaliπtu da brak nije ni poseban pravni odnos ni pravni institut, veÊ
obiËan æivotni odnos.

Npr. Struve, Kalistov, kao i Flacelière ili mlaa autorica Pabst.

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i

polis

u malom

606

OIKOS

-OBITELJ

- POJAM I ZNA»ENJE

Oikos

pod Ëlanovima razumije obitelj i robove, a unutar oikosa najsnaænija

nit je veza muπkarca i æene kao druπtveno dopuπtena, prihvatljiva i prepo-
ruËljiva. No, kao najmanja

druπtvena i ekonomska jedinica (pojedinac kao

osamljena individua koja nema sposobnost udruæivanja barem u braËnu vezu
druπtveno je neprihvatljiv),

oikos

snagom nadilazi braËno-obiteljsku vezu jer

osim osoba podrazumijeva dom, kuÊu, imanje, vlasniπtvo, domaÊinstvo i cijelo
gospodarstvo kao osnovu æivljenja i daljnjeg stvaranja.

Neki autori

navode

oikos

uz osobe i stvari podrazumijeva i obrede te dodaju da je zadatak obitelji

“osigurati kontinuitet loze i oËuvanje obiteljskih obreda”.

Potonje nam se

Ëini od osobite vaænosti kako zbog naglaπavanja prokreativne funkcije obitelji
tako i zbog isticanja tradicije. Takoer je, uz odreenje obitelji kao druπtvene
i ekonomske skupine, znaËajno naglasiti, kao πto to Ëine i suvremeni autori

Iako se pojmovi “obitelj” i “porodica” koriste sinonimno, njihovi su korijeni razliËiti te

se prema tome mogu razliËito upotrebljavati. Kod pojma “porodica” naglasak bi bio na
vezi nastaloj iz roenja, a kod pojma “obitelj” na zajedniËkom stanovanju, obitavanju.
Tako PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, Zagreb, 1989., str. 246, bilj. 335.

Lat. familia. SliËno (nikako isto!) znaËenje u rimskom pravu. Vidi Horvat, M., Rimsko

pravo, Zagreb, 2002., str. 126-131. Danas pak, unatoË mnogim deﬁ nicijama obitelji, u
pravnim izvorima u pravilu nema deﬁ nicije, pa tako taj pojam u pravilu ne odreuju ni
obiteljskopravne norme. Vidi AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Hrabar, D., Jakovac-
LoziÊ, D., KoraÊ, A., Obiteljsko pravo, str. 8.

Isti izvor (str. 12-13) navodi da zbog nepostojanja zakonskog odreenja pravna teorija
nalazi elemente za teorijsku deﬁ niciju prema kojoj je obitelj “skupina osoba koje su
meusobno povezane srodstvom, brakom ili kojom drugom pravno relevantnom
odrednicom te izmeu kojih - zbog te povezanosti - postoje posebna, zakonom utvrena
prava i duænosti”.

Najmanja, ali temeljna, kako je deﬁ nirana u: Pomeroy, S. B., Burstein, S. M., Donlan,

W., Roberts, J. T., A Brief History of Ancient Greece, New York, Oxford, 2004., str.
336.

Vidi znaËenje pojma

οικος

u grËko-hrvatskom rjeËniku.

Tako vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 261, bilj. 281.

Cit.

ibid.

Iako o razvoju obitelji postoje mnogobrojne i proturjeËne teorije, hipoteze, pristupi i

πkole, kako navodi prof. em. Mira AlinËiÊ, na osnovi pouzdanijih podataka moæe se
govoriti o obitelji kao instituciji. Autorica tog stajaliπta pojaπnjava da osim odreenja
porodice/obitelji kao druπtvene skupine obitelj ima znaËenje institucije po tome πto regu-
lira ponaπanje ljudi u podruËju ljudske spolnosti, prokreacije, podizanja i socijalizacije

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

607

znaËenje obitelji kao institucije.

To je znaËenje bilo od osobite vaænosti nekoÊ

buduÊi da su danas mnoge funkcije obitelji preuzele druge institucije. ©to se pak
tiËe tipa obitelji kojoj bi pripadala, prema najËeπÊoj podjeli atenska bi obitelj
danas bila najsliËnija tzv. proπirenoj obitelji.

Kakva je veza muπkarca i æene unutar oikosa, odnosno kakav je poloæaj njih

kao partnera u toj zajednici? Odgovor na to pitanje djelomiËno nam mogu dati
Sofoklove Trahinjanke koje su tragedija oikosa u kojem supruænici ne pred-
stavljaju samo sebe, veÊ su sinonim i za nekoliko generacija u obitelji. Propast
oikosa kao stupa druπtva u kojem se ogleda umjerenost nastaje kad nestane
pretpostavke postojanja koja se oËituje u pretjeranosti. Naime, “oikos je Ëvrsta
utvrda ljudskog druπtva dok meu braËnim drugovima postoji povjerenje, obzir,
vjernost”.

U braËnim odnosima nema mjesta spolnosti koja prelazi granicu

postavljenu od druπtva koje ono (za tu vezu) smatra dopuπtenom, a koja dijeli
ljude od divljih zvijeri.

Oikos

je zajednica koju Sofoklo prikazuje onakvom

kakva ona jest i treba biti u druπtvu, kao cjelina koja ne podnosi “razuzdanu
bestijalnost pojedinaËnog egoizma”.

Atenska æena æivi u svom domu nastojeÊi

æivjeti tako da su eros i etos uravnoteæeni. Tu ravnoteæu ne bi smjeli poremetiti
ni ona ni njezin par istiËuÊi pojedinaËno nad interesom oikosa kao cjeline.

Kreposti æena i muπkaraca odreuju poloæaj æena, a ne zakoni jer “ono koje vlada
ima krepost razuma, a ono kojim se vlada krepost onog πto je nerazumo”

. U

djece, a takvim ponaπanjem stvara se druπtvena skupina koja je podvrgnuta odgovara-
juÊoj regulaciji. Vidi AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Hrabar, D., Jakovac-LoziÊ, D.,
KoraÊ, A., Obiteljsko pravo, str. 9.

PusiÊ istiËe da je porodica od svojih poËetaka institucija, tj. normativna struktura,

ali ujedno i druπtvena skupina, tj. objektivna pojava u æivotu zajednice i kao takva
predmet naπe spoznaje. Vidi PusiÊ, E., Druπtvena regulacija, str. 246. Vrban, pak, pojam
institucije u socioloπkom smislu vidi kao ustaljeni naËin odvijanja druπtvenih odnosa iz
Ëega zakljuËuje da bi i brak, obitelj, moral i dr. Ëinili temeljne druπtvene institucije. On
nadalje navodi da od takve deﬁ nicije institucije treba razlikovati pravne institute kao uæe
cjeline pravnih normi. Vidi Vrban, D., Dræava i pravo, Zagreb, 2003., str. 19.

O vrstama obitelji i teorijama o razvoju vidi viπe: Struktura obiteljskih zajednica, u:

Kregar, J., Polπek, D., RavliÊ, S., Uvod u sociologiju, Zagreb, 2005., str. 141-180.

Cit. Dukat, Z., u: Dukat, GrËka tragedija, Zagreb, 1989., str. 201.

Cit. Dukat, Z. Ibid. Autor je tim rijeËima uspio naglasiti animalno u pojedincu koje aten-

sko druπtvo tako prezire. VeÊ brak kao zajednica, puno prije nekih drugih druπtvenih
asocijacija, treba nadvladati ego pojedinaca i zatomiti strasti.

Z. Dukat napominje da “ekscesi dovode do propasti zajednice”. Vidi ibid.

Vidi Aristotel, Politika, prev. Ladan, T., Zagreb, 1992., 1260 a, str. 23.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007)

609

(i u kuÊi se æene druæe i bivaju u posebnim odajama, tzv. gineceju), atenska je
obitelj bila Ëvrsto okupljena u oikosu sve do Peloponeskog rata, koji je, kao i
svaki rat do sada, uzeo mnoge ærtve i time uzrokovao promjene u naËinu æivo-
ta.

Straπna poπast kuge u to se vrijeme takoer odrazila na moral u druπtvu.

Blizina smrti zbog dugotrajnog i teπkog rata i bolesti izmijenila je kod muπkaraca
odnos prema æivljenju i tijelu (o Ëemu svjedoËi Tukidid

) pa se ta atmosfera

dijelom prenijela na cijelo druπtvo.

2. PRAVA I OBVEZE »LANOVA OBITELJI

Ako atensku obitelj promatramo kao instituciju, posve je jasno da se od

njezinih Ëlanova oËekivalo odreeno druπtveno prihvatljivo ponaπanje. Iako
to ponaπanje nisu odreivali (novo)doneseni propisi, veÊ obiËaji duboko uko-
rijenjeni u svijesti naroda, dræava je doæivljavajuÊi obiËaj kao izvor prava, u
odreenim sluËajevima i odreenoj mjeri, sankcionirala ponaπanje koje je bilo
suprotno navadama predaka, dakle protuustavno. Pojedinac se i kao Ëlan obitelji,
najmanje atenske institucije, morao prije svega dokazati kao Ëlan πire druπtvene
zajednice, kolektiva, te od njega dobiti odobravanje. Pri tome se Ëesto morao
zatomiti emocionalni naboj

koji je grËka knjiæevnost prikazala u svoj njegovoj

silini, najËeπÊe s tragiËnim i vrlo dramatiËnim zavrπetkom. Jedan od mnogobroj-
nih poznatih primjera Ëesto je spominjana drama Antigona u kojoj se naslovna
junakinja suprotstavlja odluci svog moÊnog ujaka - vladara kako bi pokopala
brata. Po svojoj vjernosti, odanosti i ustrajnosti pak poznata je Penelopa kao
ideal u kojem se utjelovljuju sve grËke æene kao vrijedne domaÊice, posluπne
kÊeri, ponosne majke i supruge-heroine. BraËna veza muπkarca i æene osnova je
nastanka obitelji, a hetere nemaju pristup u atenski dom. Æenska djeca ostaju
pod vlaπÊu oca do udaje kao i sinovi do æenidbe, dok se robovi smatraju stva-
rima, iako je u poËetcima grËko ropstvo patrijarhalnog tipa. Obiteljske odnose

Ibid.

Vidi Thucydides, History of the Peloponnesian War, II, LIII, trans. Smith, C. F.,

Cambridge, Massachusetts, London, 1998., str. 352.

Postojanje jakog emocionalnog naboja uz pravnu ili drugu druπtvenu regulaciju porodice

navodi i PusiÊ ne ograniËavajuÊi se samo na grËko druπtvo. Vidi PusiÊ, E., Druπtvena
regulacija, str. 259.

Autor nadalje postavlja pitanje o svrsi pravne regulacije porodiËnih odnosa ne æeleÊi
odgovor iznijeti kao jednostavan ili, kako kaæe, “jednostruk”.