Menica kao hartija od vrednosti
VISOKA POSLOVNA SKOLA STRUKOVNIH STUDIJA BLACE
SEMINARSKI RAD
TEMA: „MENICA KAO HARTIJA OD VREDNOSTI“
Predmet: Poslovno pravo Student: Natasa Radivojevic
Profesor: Mr. Milica Krulj Mladenovic Broj indeksa: 117/14M
SADRZAJ
1. UVOD
2. POJAM I KARAKTERISTIKE MENICE
3. ISTORIJAT MENICE
4. IZVORI PRAVA MENICE
5. PRAVNA PRIRODA MENICE
6. VRSTE MENICA
7. OSNOVNA NAČELA MENIČNOG PRAVA
7.1. MENIČNA SPOSOBNOST
8. MENIČNE RADNJE
8.1. IZDAVANJE MENICE
8.2. UMNOŽAVANJE I PREPIS MENICE
8.3. AVALIRANJE MENICE
8.4. AKCEPTIRANJE MENICE
8.5. PLAĆANJE MENICE
8.6. MENIČNI REGRES
9. LITERATURA

2. POJAM I KARAKTERISTIKE MENICE
M e n i c a j e t i p i č n a h a r t i j a o d v r e d n o s t i . P r o p i s i o m e n i c i v r l o s u
d e t a l j n i , a u pogledu čitavog niza pitanja shodno se primenjuju i na druge vrste hartija od
vrednosti. I pored toga što detaljno regulišu osnovna pitanja u vezi sa menicom, naši propisi ne
sadržed e f i n i c i j u m e n i c e . O v o s e m o ž e o b j a s n i t i t i m e š t o p o s t o j e r a z n
e v r s t e m e n i c a , s a određenim specifičnostima koje nije moguće obuhvatiti, u
zadovoljavajućoj meri, jednom definicijom menice.
Ovakva definicija ne obuhvata sve bitne karakteristike menice, ali može da posluži
kao polazna tačka za dalja razmatranja.
Tri bitne karakteristike menice su:
- prvo, da je menica harttija od vrednosti po naredebi;
- drugo, da se pravo koje je sadržano u menici odnosi na isplatu određenog
iznosanovca;
- treće, da je obaveza iz menice bezuslovna.
Pošto menica spada u hartije po naredbi, možemo u vezi sa njom primeniti na s a m o
o p š t a p r a v n a p r a v i l a o h a r t i j a m a o d v r e d n o s t i , n e g o i p o s e b n a p r a v n a
p r a v i l a o h a r t i j a m a o d v r e d n o s t i p o n a r e d b i ( k a o š t o s u p r a v i l a o
i n d o s a m e n t u ) . M e n i c a i m a svojstvo hartije po naredbi po samom zakonu, tako da
ne mora da sadrži klauzulu “po naredbi”. Ipak menica nije isključivo hartija
po naredbi. Može biti izdata i kao hartija naime. Takve su one menice u koje je
izdavalac uneo reči “ne po naredbi” ili neki drugiiznos koji znači to isto.
Menica ne može biti izdata tako da glasi na donosioca. Ona mora da sadrži ime
licakome se ili po čijoj se naredbi mora platiti menična svota. To je jedan od bitnih
sastojakamenice, i bez njega nijedna pismena isprava ne može sa predstavlja menicu.
Ali, menica m o ž e b i t i p r e n e t a b l a n k o i n d o s a m e n t o m i l i i n d o s a m e n t o m n a
d o n o s i o c a , i u t a k v i m slučajevima ona proizvodi isto dejstvo kao da glasi na donosioca.
3. ISTORIJAT MENICE
Pismene isprave kojima jedno lice daje nalog drugom licu da trećem licu
isplatio d r e đ e n u s v o t u n o v c a p o j a v i l e s u s e j o š u s t a r o m v e k u . A s i r c i i
V a v i l o n c i s u p r e v i š e hiljada godina koristili „premenice“, koje su bile ispisane
na vlažnoj glini koja se zatim pekla.
U to vreme nije se pravila razlika između hartija od vrednosti, kao što je menica, idrugih
pisanih isprava koje se koriste u pravnom prometu. Za odnose koji su nastaju
ali uv e z i s a p i s m e n i m i s p r a v a m a k o j e s u i m a l e n e k e s l i č n o s t i s a d a n a š n j o m
m e n i c o m n i s u postojala neka posebna pravila. Zato se ne može smatrati da je u starom veku p
ostojalomenično pravo.
Menice koje bi se mogle porediti sa savremenim menicama pojavile su se u ranoms r e d n j e m
v e k u , i t o u i t a l i j a n s k i m t r g o v a č k i m g r a d o v i m a . U t o v r e m e p o č e l a
j e s a razvojem praksa da trgovci koji su morali da izvrše plaćanje van mesta svog
boravišta,u p l a t e n o v a c b a n k a r u u s v o m m e s t u . O v i s u t r g o v c i m a i z d a v a l i
p i s m e n e p o t v r d e s a obećanjem da će vratiti uplaćeni iznos, ili da će taj isti iznos platiti
određeni drugi bankar sa kojim je izdavalac isprave poslovno povezan. Zahvaljujući
svojoj prvobitnoj funkcijisredstva za promenu novca, menica je i dobila ime.
Kasnije je ova funkcija izgubila naznačaju. Menice su počele da se koriste kao
sredstvo plaćanja. Umesto da dužnik plati poveriocu dug, on je mogao poveriocu
predati menicu kojom daje nalog svom dužniku dalicu naznačenom na menici isplati određeni
iznos novca. Naročito su u tu svrhu korišćenena vašarima. Razvila se i praksa prebijanja
potraživanja između trgovaca na vašarima uzupotrebu menica. I ta uloga menice nije
danas značajna. Nju je kao sredstvo plaćanjazamenio ček.
D a n a s s e m e n i c e u g l a v n o m k o r i s t e k a o k r e d i t n o s r e d s t v o i k a
o s r e d s t v o obezbeđenja kredita. Postoje vrlo različiti načini, i direktni i
indirektni, kako jedno licekorišćenjem menice može pribaviti kredit.
U periodu od 1975. do 1989. godine menice su obavezno korišćene kao
sredstvoobezbeđenja u kreditnim odnosima između društvenih preduzeća.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti