Bankarski kredit i trziste novca i kapitala

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

PRAVNE NAUKE

BANJA LUKA

BANKARSKI KREDIT

TRŽIŠTE NOVCA I KAPITALA

(seminarski rad iz predmeta Monetarne i javne finansije)

Radila: Mentor:

Aleksandra Bajić, VII-58/12 Prof. dr Žarko Ristić

__________________________________________________________________________________

U Banjoj Luci, 2012. godine

Sadržaj

SADRŽAJ ................................................................................................................................................2

UVOD ......................................................................................................................................................3

I DIO

BANKARSKI KREDIT

1. Bankarski kredit kroz istoriju ……………………………………………………………….……...4

2. Bankarski kredit – pojam …………………………………………………………………….…….5

3. Nastanak i izvori bankarskog kredita ………………………………………………………….…...7

4. Ekonomske funkcije bankarskog kredita ……………………………………………………….….8

5. Pozitivne i negativne strane bankarskog kredita ……………………………………………….…10

II DIO

TRŽIŠTE NOVCA

1. Pojam tržišta novca ……………………………………………………………………………….11

2. Novac ……………………………………………………………………………………………..13

2.1. Teorija novca ………………………………………………………………………………….13

2.2. Barter poslovi …………………………………………………………………………………14

2.3. Papirni novac kao instrument finansiranja ……………………………………………………14

3. Instrumenti tržišta novca …………………………………………………………………………..16

III DIO

BANKARSKI KREDIT U ROBNOM PROMETU

1. Uopšteno o bankarskom kreditu u robnom prometu ……………………………………………...17

2. Bankarski kredit u sferi finalne potrošnje ………………………………………………………...17

3. Bankarski kredit i tržište novca i kapitala ………………………………………………………...18

4. Strateške razlike akcionarskog i kreditno - bankarskog finansiranja ……………………………..18

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................................19

LITERATURA........................................................................................................................................20

I DIO

BANKARSKI KREDIT

1.BANKARSKI KREDIT KROZ ISTORIJU

Razvoj bankarskog kredita kroz istoriju i njegova evolucija u raznim epohama kako u

ekonomskom, tako i u istorijskom, kulturnom, sociološkom smislu, usko je povezan sa razvojem
banaka, kao i sa razvojem novca i novčanih funkcija. Korelacija ova dva instituta vidi se u osnovi
djelatnosti banaka, kojoj se kao primarna djelatnost pripisuje uzimanje i davanje kredita, a u osnovi
ovako restriktivnog tumačenja javlja se

povjerenje

kao osnovni bankarski resurs.

Još u starom vijeku prvobitne bankarske poslove obavljaju sveštenici, banke se tada nazivaju

“Tezauri”. Etimologijom reči dolazimo do zaključka da je prvobitna namjena banaka bila uskladištenje
tj. čuvanje. Oko 3000 god.p.n.e. Sumerski sveštenici razvijaju oblike bankarskog poslovanja, i pored
kredita koga je pratila kamata, razvijaju se i ostale funkcije, kao što su razmjene (tada jos malih
država), posredovanje i kao što smo već naveli čuvanje vrijednosti.

Antička Grčka, u VII vijeku p.n.e. poznaje kredit, koji je u to doba praćen ustanovom hipoteke,

danas važne ustanove kako u pravu tako i u ekonomiji. To su mahom bili naturalni krediti, sa
karakteristikama konzumnog kredita. Tadašnji hramovi u Efezu, Delozu, Samosu, predstavljaju mjesta
poslovanja, i javljaju se i prvi privatni bankari. Često je to dovodilo i do zelenaških kamata koje su ne
tako retko pretvarali slobodne građane u robove.

Period ranog feudalizma kako u svim oblastima tako i u oblasti robne razmjene, prati nazadovanje,

pretvaranje poseda u autokonzum jedinice. Tako da o institutima kreditiranja, novca i bilo kog
savršenijeg obilka razmjene nema ni govora.

U periodu renesanse u Italiji, posebno u gradovima Venecija, Firenca Đenova, koje pod uticajem

pomorske trgovine oživljavaju vec postojeće institucije, ali stvaraju i neke nove kao sto su mjenica,
založnica, finansira se brodogradnja, dolazi do recepcije Rimskog prava.

Pravi procvat i osnovnu funkciju kredita vidimo u prvim fazama kapitalizma, a kasnije sa

akumulacijom on dobija svoj puni oblik. Kapitalizam svoj zamah dobija baš pod uticajem kredita,
koga prati akumulacija, a iz tih fondova dolazi do proizvodnog kredita, za razliku od konzumnog, koji
je bio u ranijim fazama. Da li je zajamac kapitalizma upravo pokrenut kreditom, koji svoj puni zalet
dobija proizvodnim kreditom, možda najbolje govori ilustracija J.Schumpetera:

„Kredit je stvarno

stvorena kupovna snaga s

ciljem da se proizvodno upotrebi“.

Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Živković Aleksandar,

Berzanski i bankarski menadžment,

J.Schumpeter Kembridž

1954.,

Viša poslovna škola, Beograd, 2002. god.

2. BANKARSKI KREDIT-POJAM

Šta je kredit?

Kredit predstavlja realnu ekonomsko-pravnu kategoriju, koja podrazumijeva određen dužničko-

povjerilački odnos, u kome povjerilac ustupa dužniku pravo korišćenja određenom količinom novca,
ili nekim drugim pravom pod određenim uslovima od kojih kao bitni figuriraju kamata, rok, način
vraćanja, pokriće.

Dakle, kredit predstavlja sa pravne strane, privremeno odvajanje prava korišćenja, jer povjerilac to

pravo ustupa dužniku, a sa ekonomske strane povjerilac ustupa kupovnu snagu (novac) ili upotrebnu
vrijednost kada je predmet u pitanju. Elementi koji čine spoljašnju suštinu kredita su

povratnost

kredita

, a kao drugi kvalifikativ neodvojiv od prvog elementa je

povjerenje

kao pravna sigurnost

vraćanja pozajmljenog novca.

U početku razvoja kredita postoje zelenaški krediti, čija uloga pored širenja kapitalističkih odnosa,

nosi i jednu negativnu komponentu, a to je kamata koja dostiže visinu i do 100% od iznosa kredita i u
takvim uslovima potrošna uloga kredita ima primarni karakter.

Na scenu tada stupa bankarski kredit, čija potrošna uloga ima sekundarni karakter, a centralizovani

bankarski kredit zamenjuje zelenaški. U takvim uslovima ogleda se prava funkcija bankarskog kredita,
a to je prije svega razvoj industrije i prozivodnje. Banke koncentrišu ogromna sredstva stvarajući
novčani kapital

čime se ističe njegova društvena uloga koju ćemo najbolje vidjeti u fazama, u sferi

reprodukcije i metamorfozama robnog u novčani kapital, i obrnuto.

N – R ... P ... R

– N

Ovako vidjevši kružno kretanje kapitala najprije mozemo shvatiti suštinu bankarskog kredita. U

kružnom kretanju kapitala dolazi do oslobađanja dijela novčane mase (dohotka). Uloga banke se tada
ogleda u tome što se taj slobodni, neutrošeni dio kapitala koncentriše, i u vidu bankarskog kredita taj
novac kanališe u privredne tokove. Dakle, banke mobilišu sva raspoloživa novčana sredstva cijeloga
društva, a zatim mehanizmima kredita taj novac ubrizgavaju u privredne tokove, kako bi se taj novac
mogao opet pretvarati u robu, i kako bi u novom procesu ponovo došlo do odvajanja dijela novčane
mase.

Uloga banaka tj. bankarskih kredita ekstenzivno, tumačeno nije samo shvaćeno kao ''prerađivač''
neutrošenog novca, već njihova društvena uloga u kojoj se i koncentriše ogromna snaga, potencijal,
ogleda se u tome što su to institucije koje su sposobne da se izdignu od stvarnih ušteda društva, i same
stvore kreditni novac. Ona svojim mehanizmima stvara, ukida novac, absorbuje depozite.

Tu se ne završava uloga kreditiranja, on novu snagu ne traži u već postojećem kapitalu, već

postojećim resursima, njegova uloga sada ide još i dalje, zapravo već postojeći razvoj, kredit ne
konzervira, ne ostavlja ga na tom nivou već probija granice trenutnih mogućnosti, i osnovicu novog
kredita traži u potencijalnom kapitalu. Tada dolazi do ekspanzije kredita, i nova snaga stvara se u

šema kružnog kretanja kapitala, Žarko Ristić,

Menadžment monetarnih i javnih finansija

, Etnostil, Beograd, 2009,

(koautorstvo – Slobodan Komazec)