REPUBLIKA SRBIJA

VISOKA ŠKOLA PRIMENJENIH STRUKOVNIH STUDIJA

VRANJE

ZAVRŠNI RAD

VRANJE, 2014.god.

1

KANDIDAT: Tasić Srđan

BROJ INDEKSA: 43/SI

STUDIJSKI PROGRAM: SAOBRAĆAJNO INŽENJERSTVO-DRUMSKI SAOBRAĆAJ

PREDMET: EKOLOGIJA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

ZAVRŠNI RAD

TEMA: RECIKLAŽA ELEKTRIČNOG I ELEKTRONSKOG OTPADA

MENTOR: 

STUDENT:

 dr Gordana Bogdanović, prof.

Tasić Srđan, 43/SI

VRANJE, 2014.god.

2

background image

UVOD

Električni   i   elektronski   otpad   je   ustvari   iskorišćena   oprema   koja   se   koristi   u 

domaćinstvima  i  industrijskim pogonima,  sam  otpad  ove  vrste je veoma  opasan  kako  za 
životnu sredinu tako i po ljudsko zdravlje jer mnogi delovi električne i elektronske opreme 
sadrže materije koje mogu kontaminirati okolinu i ugroziti ljudsko zdravlje. U ovu kategoriju 
spadaju IT oprema, kao što su katodni (CRT) monitori, LCD monitori, računari, tastature, 
printeri itd. U pomenutim uređajima se nalaze materije koje mogu izazvati kontaminaciju 
terena i oboljenja kod ljudi kao što su: astma, osip na koži, iritacija sluzokože, iritacija očiju 
ali   i   mnogo   ozbiljnija   oboljenja   kao   što   je   trovanje,   zato   treba   ozbiljno   pristupiti   ovoj 
problematici da ne bi došlo do pojave nezgoda na radu.

Litijumske   baterije,   akumulatori:   su   u   stvari   izvori   električne   energije   velikog 

kapaciteta čiji je njihov sastavni element litijum koji je štetan kako za ljudsko zdravlje tako i 
za životnu okolinu, zato prilikom odlaganja, transporta i reciklaže treba voditi računa da ne 
dođe u dodiru sa kožom i ne dođe do kontaminacije terena.

Sa   gledišta   ekologije   i   očuvanja   životnog   prostora   jedan   od   najvećih   globalnih 

svetskih problema je elektronski otpad. Specifičnost elektronskog otpada je njegova složenost 
i brzina kojom elektronski proizvodi zastarevaju i bivaju zamenjeni novim. Osim toga e-otpad 
je vredan izvor sekundarnih sirovina i toksičan ukoliko je nepravilno tretiran.Brza promena 
tehnologije,mali početni troškovi i čak planirano zastarevanje proizvoda su rezultovali brzom 
rastu problema u celom svetu. Proizvodi poput televizora, mobilnih telefona, kompjutera i 
srodne   kompjuterske   opreme,   fotoaparata,   štampača   i   drugih   postala   su   veliki   deo 
komunalnog otpada i zato je tok električnog otpada identifikovan kao jedan od onih koji 
beleži   najbrži   rast   u   Evropi   čineći   danas   4%   komunalnog   otpada.   Vodeći   kontinent   u 
godišnjoj proizvodnji ovog otpada je Severna Amerika sa preko 20 miliona tona iza koje slede 
Evropa i Azija sa po oko 14 miliona tona i ostali kontinenti su na nivou oko 5 miliona tona. 
Glavni proizvođači elektronskog i električnog otpada se svrstavaju u tri grupe:

1. pojedinci i mala preduzeća,
2. velika preduzeća, institucije i vladine organizacije i
3. proizvođači originalne elektronske opreme(OEMs).

Zato se ovoj problematici mora pristupiti krajnje ozbiljno da ne bi došlo do povreda radnika 
koji radi na linijama za reciklažu i do kontaminacije životne sredine.

4

Definicija i karakteristike opasne materije klase 9

Kategorije električnog i elektronskog otpada su:

 

Električni i elektronski otpad

: Električni i elektronski otpad je ustvari iskorišćena 

oprema koja se koristi u domaćinstvima i industrijskim pogonima, sam otpad ove vrste je 
veoma opasan kako za životnu sredinu tako i po ljudsko zdravlje jer mnogi delovi električne i 
elektronske   opreme   sadrže   materije   koje   mogu   kontaminirati   okolinu   i   ugroziti   ljudsko 
zdravlje. U ovu kategoriju spadaju IT oprema, kao što su katodni (CRT) monitori, LCD 
monitori, računari, tastature, printeri itd. U pomenutim uređajima se nalaze materije koje 
mogu izazvati kontaminaciju terena i oboljenja kod ljudi kao što su: astma, osip na koži, 
iritacija sluzokože, iritacija očiju ali i mnogo ozbiljnija oboljenja kao što je trovanje.

Litijumske baterije, akumulatori

: Su izvori električne energije velikog kapaciteta 

čiji je njihov sastavni element litijum koji je štetan kako za ljudsko zdravlje tako i za životnu 
okolinu, zato prilikom odlaganja, transporta i reciklaže treba voditi računa da ne dođe u 
dodiru sa kožom i ne dođe do kontaminacije terena.

Oprema za spasavanje

: Ovde se najčešće daje akcenat na Air bag u vozilima, oni 

mogu biti opasni iz razloga što je njihovo punjenje zasnovano na eksplozivu jer da bi se 
napunio air bag mora se dejstvovati određenom količinom eksploziva.Pre postupka reciklaže 
treba ih aktivirati. 

Azbest

: Azbest je veoma otporan materijal na hemikalije što ga čini atraktivnim u 

industriji ali kad se nađe u tkivu ne može se razgraditi telesnim hemijskim procesima. Iako se 
ne zna za tačan mehanizam kako azbestna vlakna uzrokuje oboljenja veruje se da tokom 
vremena vlakna iritiraju stranice u kojima se učaurile i izazivaju promene koje dovode do 
bolesti.

Ova klasa opasnih materija se označava sledećom oznakom opasnosti:

Slika 1. Oznaka za opasne materije 

5

background image

Klase opasnih roba prema ADR-u

Utvrđivanje UN broja je važno jer je njime opasna materija u potpunosti definisana, a 

to znači da su za tu materiju poznati: zvanični naziv, klasa, klasifikacioni kod, ambalažna 
grupa,   broj   listice   opasnosti,   posebni   propisi,   granične   količine,   uputstva   za   ambalažu   i 
pakovanje, uputstvo za mešovito pakovanje, kakvo se vozilo koristi, itd. Utvrđivanje klase 
kojoj pripada opasna materije ili roba omogućava nam dodelu UN broja toj materiji ili robi. 
Poznavanje UN broja je važno jer ne dozvoljava slobodna tumačenja vezana za manipulaciju 
opasnim   materijama   od   strane   bilo   kog   učesnika   u   transportnom   lancu.   U   zavisnosti   od 
hemijskih osobina, agregatnog stanja i stepena opasnosti, a na osnovu kriterijuma utvrđenih u 
ADR-u, sve opasne robe su raspodeljene na 13 klasa koje su označene do broja devet, ove će 
biti fokusirana opasna materija klase 9 jer tu spadaju električni, elektronski otpad i mali ICT 
aparati, i to možemo definisati:

Klasa 9 ostale opasne materije i predmeti

Definicija; Materije i predmeti koji za vreme prevoza predstavljaju neku opasnost 
koja nije obuhvaćena pojmovima drugih klasa.

Transportna dokumentacija

Prilikom transporta opasne robe u vozilu se moraju nalaziti sledeći dokumenti:

1. Sertifikat za vozača
2. Sertifikat za vozilo
3. Isprava o prevozu
4. Uputstvo o posebnim merama bezbednosti
5. Odobrenje za prevoz
6. Potvrda o osiguranju robe

1. Sertifikat za vozača

Obaveza predviđena:

− ADR-om
− Pravilnikom o stručnom osposobljavanju vozača motornog vozila kojima se prevoze opasne 
materije i drugih lica koja učestvuju u prevozu tih materija(Sl.list 17/91)
− Zakonom o prevozu opasnih materija
− Pravilnikom o načinu prevoza opasnih materija u drumskom saobraćaju.

Sertifikat koji dobijaju vozači je utvrđenog sadržaja i oblika. Izdavanje sertifikata vrši 

ovlašćena ustanova. Ispisuje se na engleskom ili francuskom ili nemačkom i jeziku zemlje 
koja ga je izdala. Prihvata se bez prevođenja u svim državama potpisnicama ovog sporazuma 
do isteka njegove važnosti (pet godina). Sama obuka vozača se izvodi kroz osnovni kurs koji 
moraju   da   prođu   svi   vozači   i   koji   se   odnosi   na   transport   svih   opasnih   materija.   Pored 
osnovnog   postoje   i   tri   dodatna   specijalistička   kursa   za   vozače   eksplozivnih   materija, 
radioaktivnih materija i vozače cisterna. 

UPUSTVO O POSEBNIM MERAMA BEZBEDNOSTI U DRUMSKOM TRANSPORTU - 
YU

7

Želiš da pročitaš svih 44 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti