Uloga sistema bezbjednosti Republike Srbije u rješavanju migracione krize nastale na njenim prostorima
NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
BANJA LUKA
PRVI CIKLUS STUDIJA
Seminarski rad iz Sistema bezbjednosti i zaštite
Uloga sistema bezbjednosti Republike Srbije u rješavanju
migracione krize nastale na njenim prostorima
MЕNTОR: STUDЕNT:
Prоf. Dr Dragomir Keserović Dragana Drašković,
Bаnjаlukа, novembar 2015.
2
Sadržaj:
3. SISTEM NACIONALNE BEZBJEDNOSTI REPUBLIKE SRBIJE..............................10
Načela funkcionisanja sistema nacionalne bezbjednosti...........................................12
4. PREGLED SISTEMA UPRAVLJANJA MIGRACIJAMA U REPUBLICI SRBIJI......13
5. STRATEGIJA REPUBLIKE SRBIJE ZA UPRAVLJANJE MIGRACIJAMA..............17

4
1. POJAM MIGRACIJA
Migracije su kretanje ljudi iz jednog mjesta u drugo s ciljem privremene ili stalne
promjene mjesta boravka. Promjena sredine u kojoj ljudi žive utiče na promjene njihovih
navika. Ljudi koji vrše migracije nazivaju se migranti.
Pojmovi
emigracija
i
imigracija
odnose se na međunarodne migracije. Za zemlju iz
koje se ljudi iseljavaju, oni su emigranti, za zemlju u koju se useljavaju, imigranti.
Migracije su povezane sa: 1. razvojem proizvodnih snaga, 2. reprodukcijom
stanovništva, 3. teritorjalnim razmeštajem, 4. strukturom stanovništva, 5. urbanizacijom.
Jedan od najvažnijih pokazatijelja koji se koristi pri analizi migracija je MIGRACIONI
SALDO.
On predstavlja razliku između broja iseljenih i useljenih u određenoj zemlji ili regionu
u toku jedne godine. Od njega zavisi 1. dinamika broja stanovnika 2. polno-starosna struktura
3. obim radne snage
Prve velike migracije započele su nakon velikih geografskih otkrića. Samo u XIX i
prvoj polovini XX vijeka iz Evrope se iselilo u Novi Svijet oko 50 miliona ljudi, prijetežno u
Ameriku, Australiju i Novi Zeland.
Postoje različite vrste migracija: prema trajanju
staln
e i
sezonske
, prema prelasku
državne granice
spoljašnje
i
unutrašnje,
prema uzrocima
političke, ekonomske,
administrativne, ekološke…
Ekonomske migracije su dobrovoljna preseljenja radi poboljšanja materijalnog stanja.
Političke migracije su masovna preseljenja na osnovu jednostranog pritiska ili
dvostrane međunarodne saradnje a mogu biti i masovna bjekstva. Dijele se na:
1.
masovna preseljenja( transferi, exsodusi, etničkih, rasnih ili religioznih grupa)
2.
neorganizovana bjekstva (pod različitim oblicima diskriminacije - izbjeglice;
raseljena lica)
3.
formalno-političke migracije( lažni azilanti, ugrožena ljudska i građanska prava)
Uzroci političkih migracija mogu se podeliti u dvije grupe:
1.
ratovi i drugi oblici političkih sukoba
2.
planirana i administrativna preseljenja ili progoni ljudi
Dugotrajna i postepena migraciona kretanja nazivaju se
metanastazička kretanja
. Ona su
bila karakteristična za migracije srpskog naroda na Balkansko poluostrvo u vreme turske
vlasti. Mogu biti
1. istorijsko-psihološka (istorijske velike bitke, turski zulumi, bune, ustanci)
2. socijalno-ekonomska (agrarna prenaseljenost, klimatske nepogode)
5
Centri difuzije metanastazičkih kretanja bili su Dinarski predeli.
U današnjem svijetu se obično razlikuju četiri glavna tipa migracije:
1.
sezonska ljudska migracija, obično vezana uz poljoprivredne djelatnosti ili godišnje
odmore
2.
migracija od ruralnih prema urbanim područjima, obično vezana uz zemlje u razvoju
koje prolaze kroz proces industrijalizacije i urbanizacije
3.
migracija od urbanih prema suburbanim područjima, obično vezana uz razvijene
zemlje i motivirana visokim troškovima života i nižom kvalitetom života u gradskim
centrima, poznata kao suburbanizacija;
4.
međunarodna migracija
http://www.egeografija.org/?p=122
, pristup 3.11.2015. u 17:22

7
nadležni komesar ne trude da olakšaju ilegalno useljavanje u Evropu, već se koncentrišu na
bolju zaštitu granica, odbranu od ilegalnog ulaska u zemlju bilo vodenim, bilo kopnenim
putem, a pre svega preko aerodroma. Tvrđava Evropa se još više ucvršćuje - i to već skoro
dvadeset godina - ocenjuje Rigert.
Podsjećajući da je nakon ukidanja pasoških kontrola na granicama između članica EU,
većina zemalja logično postepeno pojačavala spoljne granice, Rigert navodi da se to u nekim
slučajevima dešavalo vidljivim žicama na granici, poput Španije, Grčke, Bugarske ili
odnedavno Mađarske.
Međutim, to se pre svega dešava zahvaljujući zajedničkom elektronskom nadzoru
granica, kontroli ulaska i izlaska iz zemlje, registraciji svih putnika sa vizama i službenom
obradom svih zahtjeva za azil. EU je u protekle dvije godine formirala dvije nove službe:
Agenciju za zaštitu granica Fronteks sa sedištem u Varšavi i Službu za azil EASO na Malti -
kaže autor.
U velikim bazama podataka o onima koji ulaze i izlaze iz određene zemlje, bivaju
prikupljeni otisci prstiju i biometrijski podaci o vlasnicima viza i podnosiocima zahtjeva za
azil, a ti podaci se, kako se navodi, sve više usklađuju sa drugim bazama podataka o
počiniocima krivičnih dela ili osumnjičenima za terorizam.
Više istovremenih zahtjeva za azil, falsifikovani pasoši ili vize tako bivaju lako
razotkriveni. Graničari se obrazuju na evropskom nivou, dobijaju infracrvene vidio-kamjere i
pristup satijelitskim snimcima. I to je dio željenog mjentaliteta tvrđave - konstatuje autor.
U tesktu se navodi da "brojne države, koje u međuvremenu primaju veliki broj
izbjeglica, žele da promjene pravila. Umjesto da kao što su do sada obavezu prema
izbjeglicama imale države u koje ljudi stižu, sistem o kvotama i raspodeli trebalo bi da se
pobrine da svih 28 zemalja-članica prime pravedan udio izbjeglica koje dolaze iz ekonomskih
ili ratnih razloga. Dosadašnji sistem, koji nosi ime irskog grada Dablina, trebalo bi da bude
promjenjen necim novim. "Dablinska pravila" donesena su pre 25 godina kako bi se tvrđava
Evropa obezbjedila na njenim spoljnim granicama. Sve se odvija na osnovu Njemačkog
koncepta 'sigurne treće države', na osnovu kojeg se podnosioci zahtjeva za azil ne moraju
primati".
Sistemi još uvijek nisu potpuno funkcionalni. Neke države potkopavaju predviđeni
način delovanja. Grčka, Italija ili Mađarska su primeri onih koji ne žele, ili nisu u stanju da
obuhvate ilegalne migrante i uredno registruju podnosioce zahtjeva za azil. Umjesto toga,
imigranti iz južnih zemalja u koje stižu, putuju dalje ka Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj
Britaniji ili Švedskoj. To dovodi do nemira unutar tvrđave, jer time enormno raste broj
imigranata i izbjeglica u Njemačkoj - kako se neprestano žali Njemački ministar unutrašnjih
poslova Tomas de Mezijer.
Broj migranata u Sredozemlju u međuvremenu je, ipak, postao toliko veliki da
sistemu prijeti da kolabira. EU je u proteklih 20 godina pokušala takođe da obezbeđivanje
granica na spoljnim tačkama prebaci na tzv. tranzitne države - piše autor i podsjeća da je sa
Libijom postojao ugovor da se izbjeglička ruta iz Afrike prekine i iz ugla Evropljana to je
bilo uspješno.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti