SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FAKULTET PRIRODLOSLOVNO-MATEMATIČKIH I
ODGOJNIH ZNANOSTI
RAZREDNA NASTAVA
MLADI KOMUNIKATORI
Seminarski rad
Studentica:
Mentor: doc. dr. sc. Ivica Musić
Mostar, siječanj 2012.
2
Na taj način djeca uče govoriti, dakle, govoreći, ali i slušajući, odnosno, vanjska
povratna sprega znatno je jača od unutarnje u cijelom predškolskom
razdoblju. Osim toga, dijete bogati rječnik na različite načine – oponašanjem
govora okoline, stvaranjem vlastitih jezičnih konstrukcija, odnosno na temelju
iskustva i urođenih procesnih mehanizama za stvaranje govora. Određeno
iskustvo, poticaj okoline i oponašanje nužan su preduvjet za razvoj govora, kao
što je to i kvalitetno razvijena urođena sposobnost za govor na temelju koje će
se razvijati govorne sposobnosti.
MLADI KOMUNIKATORI
GOVOR
Govor je dio kulture i razvija se, dakle, ne samo govoreći, već u suodnosu s
drugim sudionicima, u kvalitetnom socijalnom okruženju. Govorom se prenosi
kultura, a kultura se prenosi i književnošću koja je temeljena na jeziku.
Vygotski naglašava da kultura doprinosi intelektualnom razvoju djeteta na dva
načina: “Prvo, djeca od nje dobivaju najveći dio sadržaja svog mišljenja, tj.
4
znanje, i drugo, djeca od kulture koja ih okružuje usvajaju procese ili načine
svog mišljenja. Ukratko, kultura uči djecu što misliti i kako misliti.”
Tko i na koji način djeci prenosi kulturu? U kojem socijalnom kontekstu djeca
imaju mogućnost usvajanja moralnih i kulturnih vrijednosti? Bitno je, ako
dijete shvaćamo aktivnim sudionikom zbivanja koje samo konstruira ili
sukonstruira stvarnost u kojoj živi, poseban naglasak staviti na stvaranje
okruženja za učenje koje promovira komunikaciju, raspravu .
Dakle, govor dijete uči sukonstruirajući ga u komunikaciji s drugima,
oslanjajući i nadovezujući svoju govornu produkciju na kvalitetne govorne
uzore. Odrasli mu omogućuju poticajno okruženje za sve aspekte njegova
razvoja, pa i za govor.
Da bi okruženje za govor bilo poticajno, osim „prostora za govor” odnosno
omogućavanja djetetu da govori u malim skupinama, u paru, ali i pred više
ljudi, potrebno je također djecu okružiti i kvalitetnim (jezičnim) sadržajima.
Dijete u svom iskustvu ne posjeduje takve sadržaje, naravno, ako ih prije nije
čulo te se oni također mogu smatrati poticajnim okruženjem ako na
„okruženje” ne gledamo samo kao na materijalni kontekst. Svjedoci smo
vremena u kojem se u obitelji sve manje čita, pripovijeda i razgovara. Osim
toga, s obzirom na odnos vremena provedenog u vrtiću i kod kuće, zadaća je i
vrtića i škola kao odgojno-obrazovnih ustanova osigurati djetetu i taj aspekt
poticajnog okruženja i stjecanje govornih i jezičnih iskustava, kako bi na
temelju njih dijete sukonstruiralo i konstruiralo vlastitu stvarnost.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
