Osnovi finansija

I glava

1. Finansije, definicije I predmet izucavanja

Definicije:

Poreklo reci finansije nije utvrdjeno, jedni tvrde da je germanskog a drugi romanskog porekla. 
Srednjovekovno znacenje je ‘finatio’ koja se upotrebljava u smislu zakljucka, sudske odluke ali 
I placanja. Zatim se formira kao termin u Francuskoj koji prodiru u druge zemlje, tako da ova 
rec oznacava I u drugim zemljama raznovrsne novcane poslove.

Sama pojava finansija je vezana za pre svega novac I novcana placanja, analogno ovome 
finansije ce postojati dokle god postoji i novac. Ovo znaci da gde god imali robnu proizvodnju i 
delovanje zakona vrednosti izrazenom u novcu imacemo i finansije. Finansije su istorijski 
uslovljena kategorija. Priroda finansija je novcana, odnosno monetarna.

Finansije su najstarija disciplina ekonomske nauke. Najveca zasluga za izdvajanje finansija kao 
posebne naucne discipline pripada Karlu Heirih van Rayu (‘Osnovi finansijske nauke’) – prva 
polovina XIX veka.

Najveci znacaj u shvatanju finansija IX vek – drzava prestaje da bude naturalna postaje slozen 

faktor dinamike.

Doprinos u shvatanju finansija imala klasicna skola politicke ekonomije (D.Rikardo, A.Smit). 

Ipak najveci doprinos dali su Nemacki teoreticari:

-

Lorenz von Stein (1815-189) doprineo da finansije postanu organski povezan i 

ravnopravni deo nauke o drzavi.

-

Adolf Vagner (1835-1917) sistematizacija materije o javnim finansijama.

-

Albert Schafle (1830-1903) unosenje etickih momenata u proucavanje.

Svetska ekonomska kriza (1929-1933) nove ideje – mikro i makro ekonomski pristup finansijskim 

fenomenima.

Sledeci doprinos nastaje 30tih godina XX veka – engeski ekonomski pisac John Mayard Keynes – 
napustanje sterilog pravca u razvoju nauke o finansijama. (Anuiranje nepovoljnih ucinaka u 

raspodeli ND). Finansije poprimaju oblik konomskih funkcija (alokativna, redistributivna, 

stabilizaciona, razvojna)

Dalji doprinos pripada Amerikancima – fiskalna politika i funkcionalne finansije) – Unosenje 
matematickih metoda. (Abba Lerner, A. Hansen).

Predmet:

Nauka o finansijama ima zadatak da proucava novcane odnose u vezi sa prikupljanjem, 
koncetracijom, rasporedjivanjem i trosenjem novcanih sredstava za zadovoljavanje brojnih 

potreba drustva i privrede.

Nauka o finansijama predstavlja deo ekonomske nauke koja obuhvata makro )problemi 

finansiranja drustva kao celine) i mikro finansije (problemi finansiranje konkretnog privrednog 
subjekta).

1

Predmeti izucavanja Nauke o finansijama se odnose na sledece:

-

Novcana placanja

-

Kreditne odnose

-

Politiku prikupljanja i ulaganja novcanih sredstava

-

Emisiju novca

-

Monetarno-kreditnu i deviznu politiku

-

Drustvene (fiskalne) finansije

-

Finansijsku politiku i planiranje novcanih tokova

-

Organizaciju i aktivnost bankarskog poslovanja

-

Finansijsko osiguranje

Podela finansija na sledece finansijske segmente:

-

Drustvene (javne) finansije – predmet izucavanja cine aktivnosti usmerene na 
finansiranje javnog sektora, sa 3 osnovna aspekta: zajednicka potrosnja (obrazovanje, 

kultura), opsta potrosnja (drustvena uprava, narodna odbrana), fondovska potrosnja 
(vodoprireda, interventni fondovi)

-

Monetarno-kreditne finansije – predmet izucavanja se bazira na dve osnovne oblasti: 
monetarno-kreditni sistem (metode, nacela i instrumenti putem kojih se kreira i 
ponistava novac i kredit), i iz monetarno-kreditne politike (skup mera i instrumenata za 

regulisanje obima i strukture novcane mase, kreditnih plasmana i likvidnosti privrednih 
subjekata)

-

Bankarstvo – predmet izucavanja cine sledeci segmenti: ciljevi i zadaci bankarskog 
sistema u reprodukciji, organizacija, nacela bankarskog poslovanja, snabdevenost 
procesa reprodukcije kolicinom novca i kredita, mobilizacija i koncetracija slobodnih 

sredstava, organizacija PP, itd. Za bankarstvo se u finansijama vezuju sledeci poslovi: 
kreiranje novca, prikuoljanje depozita, odobravanje kredita, obavljanje PP.

-

Poslovne finansije – predmet izucavanja je usmeren na sledece: zadaci finansijske 
funkcije, oblici finansiranja, likvidnost i solventnost, taktika i strategija finansiranja, 
upravljanje poslovnim finansijama, finansijska ravnoteza i neravnoteza, planiranje 

novcanih tokova, planiranje i analiza obrtnih sredstava, instrumenti i hartije od 
vrednosti

-

Osiguranje – predmet usmeren na istrazivanje ulozenih sredstava fizickih i pravnih lica 
u cilju zajednickog snosenja rizika, sprecavanje od nastanka stete, itd. Osiguranje 
predstavlja delatnost od posebnog interesa.

2. Finansijski tokovi i finansijski mehanizam

Finansijski tokovi

Finansijski sistem predstavlja kostur svake privrede, i jedna je od osnovnih uloga u odvijanju i 
regulisanju tokova reprodukcije.

Finansijski tokovi reprodukcije predstavjaju cirkulaciju novca i dohotka (stednja, akumulacija) 

u privredi, pa se cikulacija odvija na sledece nacine:

-

od jednog do drugog subjekta unutar istok sektora

-

izmedju dva sektora

-

izmedju vise sektora, ali 1 ima ulogu prolaznog mehanizma cirkulacije

Finansijski tokovi mogu biti:

2

background image

-

Ustanove za potrosacke kredite 

Finansijski instrumenti

To su oblici u kojima se moze drzati imovina pojedinih subjekata privrede ili pojedinih sektora. 

Na njihovu razvijenost deluju brojni faktori. Razvijenost finansijskog trzista se meri 
razvijenoscu instrumenata. 

Osnovne karakteristike finansijskih instrumenata:

1. Struktura instrumenata po sektorima: sektor privrednih preduzeca, sektor ostalih 

organizacija, sektor stanovnistva, sektor drzave, sektor banaka i finansijskih institucija, 
i sektor inostranstva. Sektor staniovnistva i privrede dominantni.

2. Struktura instrumenata po vrstama: multilateralni odnosi (obveznice, blagajnicki zapisi-

veca fluidnost trzista) i bilaterani odnosi (krediti i depoziti-manja fluidnost trzista)

3. Struktura instrumenata po rokovima: kratkorocni, srednjorocni, i dugorocni.
4. Struktura instrumenata po nacinu formiranja: sagledavaju se u odnosu na 

decentralizovane i centraizovane novcane tokove.

Analiza finansijskih instrumenata se vrsi odnosom ostvarene prosecne stope rasta finansijskih 

instrumenata i rasta DP.

Najvazniji finansijski instrumenti su: novac, cekovi, menice, akcije, obveznice, platni nalozi, 

blagajnicki zapisi, komercijalni zapisi, bankarske potvrde o depozitu, bankarski akcepti, cesija, 
asignacija, kompenzacija, opcije, fjucersi, forvardsi.

4. Finansijski sistem, struktura

Slozenost finansijskog sistema se iskazije putem slozenosti, raznovrsnosti i mnogobrojnosti 
finansijskih odnosa. Upravo zbopg slozenosti nauka o finansijama je decentralizovana po 

oblastima:

-

Monetarno-kreditni sistem – obuhvata dve znacajne oblasti, monetarno kreditni sistem i 

monetarno kreditnu politiku.

-

Bankarski sistem- izucavanje ukupnih odnosa u kojima nastaju i razvijaju se finansijski 

menhanizmi u procesu reprodukcije. Osnovni zadatak je snabdevanje procesa 
reprodukcije potrebnim ovcanim sredstvima i kreditima.

-

Fiskalni sistem (javne finansije) – skup aktivnosti drzave u pravcu prikupljanja, cuvanja 

i trosenja javnih sredstava u zadovoljavanju opstih drustvenih potreba.

-

Sistem poslovnih finansija – predstavlja ukupne odnose i procese u cilju ostvarivanja 

posovnih i razvojnih ciljeva preduzeca. Kao mikroekonomski sistem obuhvata sledece:  

sistem novcanih tokova u reprodukciji preduzeca, kruzno kretanje novcanih sredstava u 

sferi razmene raspodele i potrosnje, finansijske odnose preduzeca u drustvu i drzavi, 

primanje, cuvanje, raspodela i upotreba finansijskih sredstava, i finansiranje tekucih 
potreba preduzeca.

-

Sistem finansijskog osiguranja – posebna deltanost u cilju zajednosckog snosenja rizika. 

Ima tri osnovne funkcije: funkcija zastite, finansijsko-akumulatorska funkcija, 

drustveno-socijalna funkcija

Finansijski sistem pokriva ukupan privredni organizam. Predstavlja izuzetno kompleksno 

podrucje.

4

5. Osiguranje, pojam i nacela

Pojam osiguranja

Poseban i specifican ekonomski institut cija je sustina nadoknadjivanje materijalnih steta koje 
nastaju u drustvu, privredi ili kod ljudi usled dejstva prirodnih sila i nesrecnih slucajeva.

Osiguranje = zastita, bezbednost

Osiguranje predstavlja jednu vrstu stednje. Medjutim razlike izmedju stednje I osiguranja su 
velike (nova cod osiguranja se vise nemoze povratiti a od stednje moze)

Osiguranje ima znacajnu ulogu u savremenim privredama. Putem osiguranja se formira veliki 
capital koji predstavlja deo nacionalne stednje rezervisan za nepredvidjene slucajeve. 
Omogucuje brzu reparaciju nastalih steta. Prikupljene reserve osiguranje se mogu deponovati 
kod banke odredjenim zakonom.

Nacela osiguranja

Radi uspesnog I trajnog ispunjavanja svoje obaveze naknade stete I isplate osigurane sume, 
sistem osiguranja se mora pridrzavati ekonomskih nacela osiguranja.

Sam mehanizam osiguranja funkcionise na specifican nacin. Ovde vaze posebni principi 

drugaciji od drugih privrednih aktivnosti. Ovi specificni principielementi osiguranja se ogledaju 
u sledecem: Clanovi zjednice rizika su osiguranici koji uplacuju svoj deo doprinosa u fond 
osiguranja u koji udruzuju svoja sredstva. Uplate osiguranika nazivamo premije osiguranja. 

Premija je u srazmeri sa visinom rizika. Isplatu sredstava iz fonda nazivamo odsteta. To je 
reparacija ili obestecenje. Izvrsenje obaveze iz osiguranja nazivamo osigurana suma.

6. Osiguranje, fondovi

Organizacioni pogled fonda osiguranja moze imati vise formi, ali postoje 3 osnovne:

1. Fond osiguranja koji se obrazuje pri svakom preduzecu posebno, samoosiguranje. 

Nemoze da bude ekonomski celishodna, mozda nece biti u stanju da pokrije nastalu 
steu.

2. Fond osiguranja koji se obrazuje po centralistickom modelu, steta se pokriva iz 

budzetskih sredstava.

3. Fond osiguranja koje se obrazuje putem specijalnih uloga, nastaje unosenjem uloga od 

strane samih preduzeca koja iz fonda odklanjati posledice nastale stete. Ova forma je 

takodje centralizovana jer se nalazi kod posebnih osiguravajucih preduzeca. 

7. Finansijsko trziste

Finansijsko-trzisni sistem koji u stvari obuhvata finansijska trzista, sastavni je element 

finansijskog sistema svake razvijene zemlje i on predstavlja ujedno i jedan od osnovnih 

postulata trzisne privrede. Segmenti trzisne privrede su:

-

trziste proizvoda, roba i usluga koje je vidljivo golim okom (popunjenost prodavnica).

-

Trziste faktora, kao sto su rad, kapital, itd. – Nije vidljivo, i predstavlja jedno od 
najvaznijih elemenata finansijskog trzista.

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti