Međunarodni trgovinski i carinski sporazumi i institucije
Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka
TRGOVINSKI MENADŽMENT
MEĐUNARODNI TRGOVINSKI I CARINSKI SPORAZUMI I
INSTITUCIJE
Dejan Kovačević
S A D R Ž A J
UVOD
……………………………………………………………………………………....3
1
.
SPOLJNA I MEDJUNARODNA TRGOVINSKA
POLITIKA
..................................4
1.1.Spoljnotrgovinska politika …………………………………………………………4
1.2.Medjunarodna trgovinska politika……………………………………….…………5
2
.
MEĐUNARODNI TRGOVINSKI I CARINSKI SPORAZUMI I
INSTITUCIJE
……………………………………………………………….………….…6
2.1.GATT
…….…………………………………………………………………...……..6
2.1.1.Principi GATT-a ……………………………………………...……………7
2.1.2.Runde pregovora…………………………………………………..………..7
2.2.WTO
……….…………………………………………………………..…………..8
2.2.1.Četiri principa WTO……………
.
………………………….…....………..9
2.2.2.Cilj WTO……………………....………………………………………….9
2.2.3.Ekonomski efekti ulaska u WTO….
.
…….....……………………………10
2.2.4.Organizaciona struktura WTO-a…..
.
………..……….………………......11
2.2.5.Razlike GATT-a i WTO-a….……......……..….....……………………...13
3.OSTALI MEĐUNARODNI TRGOVINSKI I CARINSKI SPORAZUMI I
INSTITUCIJE
……………………………………………………………………………14
3.1.Trgovinsko ekonomska saradnja u Americi (NAFTA)……………...
……………14
3.2.Mercosur (Mercado Comum do Sul) ……...…
.
…
..
…………………..……………15
3.3.Karipska zajednica (CARICOM)…
.....
…...…………………………...……………16
3.4.Asocijacija zemalja Jugoistočne Azije (ASEAN) ...…
.
……………...……………
16
3.5.Azijsko-Tihookeanska ekonomska saradnja (APEC) ....……………...
…………..17
4.MEĐUNARODNI TRGOVINSKI I CARINSKI SPORAZUMI I INSTITUCIJE
NA PROSTORIMA EVROPSKE UNIJE
………………………........................
.
..….…18
4.1.Beneluks
(Benelux)
……………..………………………………………….……..18
4.2.Evropska unija (EU) ……
..
………………………………………………….……..19
2

područja, mada su te carine često subjekt sporazuma oko proporcija robe
koja mora biti kupljena unutar zone slobodne trgovine. Carinske unije su
zapravo te koje stvaraju , ali takođe i preusmeravaju trgovinu u odnosu na
ponudu po relativno manjim troškovima koji se javljaju unutar te iste
carinske unije. Zbog toga je vrlo važno utvrditi da li kreiranje trgovine
prevazilazi troškove od preusmeravanja trgovine. Područja slobodne
trgovine takođe kreiraju trgovinu, ali je mera preusmeravanja trgovine po
pravilu niža.
Na privredni i ekonomski razvoj jedne zemlje, pored unutrašnjih
faktora, snažno utiču i faktori iz medjunarodnog ekonomskog okruženja.
Eksterni faktori jače djeluje na otvorenu privredu u pravcu strukturarnog
prilagodjavanja opštim tendencijama razvoja svijetske privrede.
Medjunarodna trgovina je razmjena dobara i usluga preko medjunarodnih
granica i teritorija. U većini zemalja medjunarodna trgovina predstavlja
značajan dio bruto nacionalnog dohotka.
U daljem tekstu kada su u pitanju medjunarodni trgovinski i carinski
sporazumi, biće govora pre svega o strukturi tih institucija koje su nosioci
jednog medjunarodnog trgovinskog i carinskog sporazuma, jer za dobro
funkcionisanje, kao i za rešavanje problema koji se mogu javiti u
medjunarodnom poslovanju moraju biti zadužene o odgovarajuće
institucije koje su svakako dio jedne strukture.
1.
SPOLJNA I MEDJUNARODNA TRGOVINSKA POLITIKA
Razne zemlje zauzimaju u svetskoj ekonomiji u celini i na pojedinim robnim
tržištima različite položaje. Za zaštitu svojih interesa svaki učesnik
medjunarodne trgovine trudi se da vrši odredjene aktivnosti, tj. da sprovodi
odredjenu politiku u datoj sferi. Postoje dve glavne vrste politike i oblasti
medjunarodne trgovine:
Medjunarodna trgovina
, Univerzitet za poslovne studije, Banja
Luka, 2010.str.165
4
Spoljnotrgovinska politika
Medjunarodna trgovinska politika
1.1. Spoljnotrgovinska politika
Pod spoljnotrgovinskom politikom podrazumeva se ciljno usmeravanje
aktivnosti države na trgovinu s drugim zemljama. Glavni ciljevi
spoljnotrgovinske politike su :
Promena stepana i načina uključivanja date zemlje u medjunarodnu
podelu rada
Promena obima izvoza i uvoza
Promena structure spoljne trgovine
Obezbedjivanje zemlje neophodnim resursima
Promena odnosa izvoznih i uvoznih cena.
Neki ciljevi imaju dugoročni karakter, na primer, promena stepena i načina
uključivanju date zemlje u medjunarodnu podelu rada. Drugi pak ciljevi
mogu biti dostignuti u kraćim vremenskim intervalima, na primer, promena
obima izvoza ili uvoza. Postoje dva glavna pravca spoljnotrgovinske
politike:
Politika slobodne trgovine
protekcionizam
Politika slobodne trgovine
(free trede) u čistom vidu označava, da se država
uzdržava od neposrednog uticaja na spoljnu trgovinu, ostavljajući tržište
kao osnovni regulator. Ipak to ne znači da je država u potpunosti van
uticaja na ovaj pravac privredne delatnosti.ona zaključuje ugovore s
drugim zemljama kako bi predočila maksimalnu slobodu svojim
privrednim subjektima.
Protekcionizam
(protectionism) politika, usmerena na zaštitu domaće
ekonomije od inostrane konkurencije. Za razliku od politike slobodne
trgovine pri protekcionizmu se isključuje slobodan uticaj radne snage,
pošto se pretpostavlja da ekonomski potencijal i konkurentna sposobnost na
svetskom tržištu pojedinih zemalja su različiti i zato slobodan uticaj radne
snage može biti nepogodan za manje razvijene zemlje.
5

uvoza iz zemlje C. posle stvaranja carinskog saveza medju zemljama A i B
uvozna carina utvrdjena prema trecim zemljama , očuvala se na
predjašnjme nivou, tj 20%. Kao rezultat te potražnje za proizvodom U u
zemlji A premesta se na produkciju zemlje B, mada su troškovi ovdje viši
nego u zemlji C.
Uzmimo, da se u prethodnom slučaju posle stvaranja carinske unije izmedju
zemalja A i B uvozna carina prema trecim zemljama smanjila dva puta i
iznosi sada 10%. Rezultata će biti isti kao i ranije tj.na tržištu zemlje A
proizvodi iz zemlje C će se zamenjivati sa proizvodima iz zemlje B,
negledajući na vise troškove u zemlji B
2. MEĐUNARODNI TRGOVINSKI I CARINSKI SPORAZUMI I
INSTITUCIJE
2.1. GATT
Utemeljen 1948. godine, GATT je i međunarodna organizacija (international
organization) i multilateralni ugovor čiji je temeljni cilj smanjiti ili ukloniti
carine i druge prepreke trgovini te liberalizirati svjetsku trgovinu. Sa
sjedištem u Ženevi, GATT je forum za rješavanje međunarodnih trgovinskih
sporova održavanjem krugova pregovora.
GATT kao sporazum regulira međunarodne trgovinske probleme kao što su
kvantitativna ograničenja, antidampinške mjere, izjeđnačujuće carine,
uvozne dažbine, carine (customs duties) i subvencije.
Ovaj sporazum predstavlja značajan oblik međunarodne trgovinske i
carinske saradnje koja se pretvara u opštu multilateralnu organizaciju.
GATT je potpisan 30.10.1947. kada je potpisan i završni akt, a posle toga je
usvojeno i niz amadmana GATT ima 3 dela. Klauzula najvećeg povlašćenja,
koja se inače nalazi u prvom delu predviđa da se sve privilegije i pogodnosti
koje su date od strane jedne ugovorene članice GATT-a za bilo koju robu,
bezuslovno i automatski praktikuje i na sve druge članice GATT-a. Ova
klauzula se odnosi na sve članice GATT-a, kako pri uvozu roba tako i pri
izvozu. Takođe se odnosi na primenu taksi, dužnika, carine , međunarodnog
transfera pri plaćanju i dr. U drugom delu su istaknuti principi trgovinske
politike, a treći deo GATT-a se odnosi na proceduru u toku pregovora u vezi
sa teritorijalnom primenom pri prometu roba, carinskim pregovorima i dr.
Opći sporazum o carinama i trgovini,
GATT.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti