- SEMINARSKI RAD -

Tema: Uloga Državne revizorske institucije

SADRŽAJ

1.UVOD………………………………………………………………………………………….3

2.ELEMENTARNA SAZNANJA U REVIZIJI............................................................................4

2.1.Geneza, pojam i načela revizije............................................................................................5

2.2.Metode, oblici revizije i diferenciranje pojmova..................................................................6

2.3 Uloga revizije u otkrivanju prevara, obmana i nepravilnosti................................................8

3. EFEKTIVNOM DRŽAVNOM REVIZIJOM – PROTIV PREVARA U JAVNOM 
SEKTORU.....................................................................................................................................10

3.1 Karakteristike, nadležnosti i odgovornosti javnog preduzeća..............................................10

3.2 Aktuelno stanje javnog sektora u Republici Srbiji i aktivan pristup reformi javnog 
sektora........................................................................................................................................12

3.3 Savremeni razvojni uslovi državne revizije.........................................................................13

3.4 Geneza, pojam, modeli, predmet i subjekti državne revizije...............................................14

3.5 Državna revizija javnih rashoda...........................................................................................15

3.6 Rezultati rada državne revizije.............................................................................................16

4. ZAKLJUČAK........................................................................................................................19

LITERATURA...........................................................................................................................20

2

background image

2. ELEMENTARNA SAZNANJA O REVIZIJI

Razvoj savremene revizije finansijskih izveštaja direktno je povezan sa razvojem velikih 

korporacija, koje su prikupljale kapital od brojnih akcionara i obezbedile kontrolu najvećeg dela 
kapitalnih resursa na određenim područjima. U prvoj polovini XIX veka dolazi do intenzivne 
primene tehnoloških dostignuća, unapređenja metoda poslovne komunikacije i načina transporta, 
kao i do ekspanzije svetskih tržišta. Kao rezultaat svega toga, tražnja za kapitalom od strane 
preduzeća kojima su rukovodili njihovi vlasnici je znatno premašila obim kapitala koji potiče od 
ostvarene neto dobiti preduzeća i obima ušteda ostvarenih od strane njihovih vlasnika. Otuda je 
postalo neizbežno da se posegne i za uštedama koje je ostvarilo društvo kao celina. To je dovelo 
do pojave vrlo složenih tržišta hartija od vrednosti i institucija za davanje kredita, koje su trebale 
da   zadovolje   finansijske   potrebe   velikih   nacionalnih   i   internacionalnih   korporacija.   Priliv 
investicionih sredstava u korporacije i ceo proces alokacije finansijskih resursa putem tržišta 
hartija od vrednosti je postao tesno zavisan od finansijskih izveštaja koje priprema menadžment 
korporacija.   Jedna   od   najvažnijih   karakteristika   tih   korporacija   je   činjenica   da   je   njihovo 
vlasništvo potpuno odvojeno od njihovog menadžmenta. Menadžerska struktura ima kontrolu 
nad   računovodstvenim   sistemom   tih   korporacija   i   nije   odgovorna   samo   za   finansijsko 
informisanje   prema   investitorima,   već   ima   i   ovlašćenja   da   određuje   precizan   sadržaj   i 
prezentaciju bilansnih pozicija koje ulaze u te izveštaje. 

Na institucionalizaciju revizorske prakse  presudan uticaj je imalo donošenje 

Joint Stock 

Companies Act  

u Ujedinjenom Kraljevstvu, 1844 godine. Tim aktom je inicirana revizija bilansa 

stanja, ali ta revizija nije bila ni nezavisna (što je danas njeno imanentno obeležje) niti je bilo 
propisano da istu moraju da obavljaju profesionalci za te poslove. Glavni cilj revizije u to vreme 
je bio da otkriva nezakonite radnje i greške, kao i da procenjuje solventnost korporacija čiji 
bilans stanja je bio predmet revizije. Ključne karakteristike revizorskih tehnika koje   su tada 
primenjivane,   su   se   odnosile   na   detaljnu   proveru   transakcija   i   knjiženja   na   računima, 
neprisustvovanje revizora popisu imovine i odsustvo korišćenja eksternih dokaza revizije, kao i 
stavljanje akcenta na aritmetičku tačnost i slaganje između salda na računima i pozicija bilansa 
stanja. Paralelno sa tim, prva profesionalna asocijacija je osnovana u Škotskoj 1853. godine. 
Slična   asocijacija   za   područje   Engleske   i   Velsa   je   osnovana   znatno   kasnije   (1881.   godine). 
Ujedinjeno Kraljevstvo ostaje centar razvoja revizije finansijskih izveštaja sve do dvadesetih 
godina XX veka. Od tada pa na dalje, taj centar se pomera prema SAD. Glavne  karakteristike 
poslovnih subjekata i revizorsko okruženje u periodu od 1920-1990 svode se na sledeće: krah 
njujorške   berze   (1929.)   i   Velika   ekonomska   kriza;   sve   veće   razdvajanje   vlasništva   nad 
ekonomskim resursima od menadžmenta tih istih resursa; porast i sve veći uticaj institucionalnih 
investitora; trajni rast velikih korporacija; povećan značaj oporezivanja; sve veća konkurencija 
između   poslovnih   (pa   i   revizorskih)   firmi,   kao   i   krah   na   tržištima   akcija   (1987.)   Konačno, 
devedesetih godinama XX veka, centar razvoja nezavisne revizije i dalje ostaju SAD, ali proces 
revizije se sve više i više globalizuje. Shodno tome, savremeno poslovno okruženje karakterišu : 
dominacija   zapadnih   ekonomija   preko   multinacionalnih     korporacija   (MNK);   tehnološka 

4

dostignuća   koja   utiču   na   sve   aspekte   poslovnog   okruženja;   kao   i   povećana   regulacija 
korporativnog upravljanja. 

U   skladu   sa   karakteristikama   savremenog   poslovnog   okruženja,   menjaju   se   i   ciljevi 

nezavisne revizije u periodu globalizacije koji se, u osnovi, svode na :

Povećanje   kredibiliteta   finansijskih   i   nefinansijskih   informacija   koje   prezentira 
menadžment u svojim godišnjim izveštajima.

Pružanje savetodavnih i konsultantskih usluga menadžmentu. 

Povećanje   odgovornosti   revizora   za   otkrivanje   nezakonitih   radnji   i   izveštavanje   o 
osnovanoj sumnji u nastavak poslovanja klijenta.

Pomoć za uvođenje odgovornog korporativnog upravljanja; 

Izveštavanje regulatornih organa o nezakonitim radnjama koje su otkrivene u procesu 
revizije i o sumnji u solventnost klijenata revizije. 

Početak   organizaovane   revizije   na   prostorima   bivše   SFRJ   je   otpočeo   na   teritoriji 

Slovenije, Istre i Dalmacije, koje su do 1914. godine bile u sastavu Austrije. Preciznije, na 
osnovu odredaba  

Zakona o reviziji privrednih i gospodarskih zadruga  

iz 1903. godine, bilo je 

propisano   da   svaka   zadruga   (članica   zadružnog   saveza)   mora   da   bude   podvrgnuta   redovnoj 
reviziji svake druge godine. Za Hrvatsku, koja je potpadala pod zakonodavstvo Ugarske nije 
važio taj Zakon, pa je zadružna revizija na njenom području organizovana znatno kasnije. Kada 
je reč o Srbiji, osnovni propisi o reviziji zadruga su bili obuhvaćeni  u 

Zakonu o zemljoradničkim 

i zanatskim zadrugama 

iz 1898. godine.

1

 Za razliku od zadruga, uvođenje revizije za nezadružne 

privredne   organizacije   je   uvedeno   znatno   kasnije,   po   osnivanju   zajedničke   države   Južnih 
Slovena. Preciznije, tek je 1935. godine osnovan Revizorski ured pri Trgovinsko-industrijskoj 
komori u Zagrebu, ali je to bilo isključivo za potrebe Komore. Ovaj ured se održao svega četiri 
godine, pošto je ukinut posle donošenja  

Uredbe o privrednim savetnicima

  (1939. godine). Na 

osnovu te Uredbe privrednim savetnicima je, pored ostalog, bila poverena i funkcija obavljanja 
revizije na čitavom području ondašnje Jugoslavije. Međutim, ta revizija je bila fakultativna, 
pošto je vršena samo na zahtev sudskih i upravnih organa ili ovlašćenijh privatnih lica. Za 
razliku od preduzeća, na osnovu odredaba  

Zakona o privrednim zadrugama  

iz 1937. godine, 

svaka zadruga je morala da bude podvrgnuta reviziji i to najmanje jedanput godišnje. 

2.1 Geneza, pojam i načela revizije

Istorija revizije, u velikoj meri je determinisana istorijom računovodstva. Do ubrzanog 

razvoja revizorske profesije doveo je sve veći stepen odvajanja vlasničke funkcije od funkcije 
upravljanja,   zatim   povećanja   kompleksnosti   preduzeća   kao   i   nekoliko   poznatih   finansijskih 
skandala(npr. Sa Gradskom bankom u Glazgovu 1883 i sl.).

2

 U obavljanju kontrole finansijskog 

1

 Martić, S. (1987) : 

Kontrola i revizija

Ekonomski fakultet, Beograd, str

 

22-27.

2

 Vidaković, S.(2009): 

Revizija, osnova kompetentnosti, kredibiliteta, poverenja

, Novi Sad, str. 21-22

5

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti