Univerzitet „Union-Nikola Tesla“

FAKULTET ZA PRAVO, BEZBEDNOST I MENADŽMENT

„KONSTANTIN VELIKI“-NIŠ

S E M I N A R S K I   R A D

Predmet: Radno i socijalno pravo

BENEFICIRANI RADNI STAŽ

Mentor:                                                                                    Student:
dr Zoran Cvetković

Miladin Bujić

                                                                                                 Br.indeksa: PR- 57-4

Niš, 2015.

SADRŽAJ:

Uvod............................................................................................

3

1.

BENEFICIRANI RADNI STAŽ

…………………………….

4

  1.1.

Osnovna pitanja beneficiranog staža…………………………..

4

  1.2.

Alternativni načini…………………………………………….

5

  1.3.

Finansiranje i ekonomski efekti beneficiranja…………………

6

  1.4.

Mehanizam za promene sistema beneficiranih radnih mesta….

8

2.

BENEFICIRANE PENZIJE U SRBIJI

...................................

12

Zaključak.....................................................................................

15

Literatura......................................................................................

16

2

background image

Ministarstvo   rada

 

Pravilnikom   o   radnim   mestima,   odnosno   poslovima   na 

kojima se staž računa sa uvećanim trajanjem, utvrđuje konkretna radna mesta u 36 

oblasti privrede na kojima su ispunjeni uslovu u pogledu težine i uslova rada.Na ovim 

radnim   mestima,   penzija   osiguranika   ostvaruje   se   računanjem   staža   osiguranja   sa 

uvećanim   trajanjem   i   snižavanjem   starosne   granice   za   sticanje   prava   na   starosnu 

penziju.

Stepen uvećanja beneficiranog radnog staža iznosi dva, tri ili četiri meseca na 

godinu dana rada, a najviše se za 12 meseci efektivno provredenih na ovim poslovima 

može računati kao 18 meseci staža osiguranja (dodatnih 6 meseci).

Starosna granica za osiguranike koji za godinu dana ostvaruju 18 meseci staža 

može se snižavati najviše do 50 godina života, dok za ostale kategorije beneficiranog 

radnog staža (dva, tri ili četiri meseca godišnje), minimalni uslov za sticanje prava na 

starosnu penziju iznosi 55 godina života.

Da bi se staž osiguranja računao sa uvećanim trajanjem, radnik na tim radnim 

mestima   mora   provesti

 

najmanje   10   godina,   odnosno   5   godina

 

ako   je   utvrđena 

invalidnost.

Izmenama je uvedena i klauzula po kojoj je dodatni uslov za ostvarivanje 

prava   na   obračun   beneficiranog   radnog   staža   –   da   najmanje   dve   trećine   staža 

osiguranik bude na ovim radnim mestima, u odnosu na ukupan staž osiguranika.

Usvojene izmene neće uticati na osiguranike kojima se staž računa sa dodatnih 

6 meseci na godišnjem nivou (rudari, baletski umetnici).

 

Oni će i dalje moći u penziju 

sa 50 godina.

1.

BENEFICIRANI RADNI STAŽ

1.1.  Osnovna pitanja beneficiranog staža

4

Uobičajeno   opravdanje   beneficiranja   penzijskog   staža   jeste   sledeće:

1

  to   je 

kompenzacija za teške, nepovoljne uslove rada, koji čine verovatnijim pogoršanje 

zdravlja radnika i skraćenje njegovog života (na primer, rudari u jamskom kopu). 

Drugo opravdanje je da, i pored dobrog zdravlja, neke poslove nije moguće jednako 

dobro raditi u starijim godinama života, ali pre normalne starosti za penzionisanje (na 

primer, balerine). Stoga je, kaže ova struja razmišljanja, potrebno radnicima na ovim i 

sličnim   radnim   mestima,   odnosno   poslovima   obezbediti   ranije   penzionisanje   po 

beneficiranim, znači povoljnijim uslovima.

I zaista, jedan mogući odgovor na pomenute rizike jeste ranije penzionisanje, 

jer   se   time   umanjuju   rizici   od   rizičnih   poslova   i   rešava   problem   nemogućnosti 

postizanja   jednako   dobrih   rezultata   u   pedesetim   ili   šezdesetim   godinama   života. 

Ukoliko je opasno i teško zanimanje stvarno uzrok skraćenja životnog veka, postoji i 

poseban   argument:   zbog   kraćeg   očekivanog   trajanja   života   zaposleni   na   rizičnim 

poslovima   će   kraće   primati   penziju   nego   ostali   iako   su   dali   jednak   doprinos 

penzijskom   osiguranju   kao   i   ostali,   a   kroz   uplate   penzijskog   doprinosa,   što   nije 

pravedno.

Naizgled   uverljivi,   ovi   argumenti   nisu   tako   snažni   kako   izgledaju.   Prvi   je 

problem što uopšte nije jasno koja su to rizična zanimanja koja bi trebalo beneficirati, 

pa da određivanje njihovog spiska bude jednostavno i svima razumljivo. Ne postoji 

čak ni operativna definicija rizičnog i teškog posla. O problemima sa opravdanjem 

operacionalizacijom beneficiranja svedoče izuzetno velike razlike među zemljama, 

koje potiču iz različite istorije i uzroka beneficiranja. 

Privilegije su često davane ad hoc, bez temeljnih analiza. Štaviše, u mnogim 

zemljama su politički razlozi (povećanje rejtinga vlade, odnosno pridobijanje radnika 

određenih zanimanja) uslovili donošenje programa beneficiranja penzija i uključenje 

pojedinih kategorija zaposlenih, tako da su se opravdanja svodila na političke parole. 

Takođe,   širenje   beneficiranog   staža   bilo   je   ponegde   uzrokovano,   između 

ostalog, i težnjom da se smanji dugoročna nezaposlenost. Ili, nije bila retka praksa u 

socijalističkim   zemljama   da   se   velikodušno   beneficira   određeno   zanimanje   kao 

kompenzacija za neuspeh da se zaposlenima u njemu obezbedi odgovarajuća plata. 

Jednostavno, ni na svetskom planu ne postoji neka teorija koja bi uverljivo opravdala 

1

  Osnovni argumenti i protivargumenti mogu se naći u A. Zaidi, E. R. Whitehouse: Should Pension 

Systems   Recognise   "Hazardous   and   Arduous   Work"?,   OECD   Social,   Employment   and   Migration 
Working Papers No. 91, OECD, 2009

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti