1

Sadržaj

UVOD………………………………………………………………………………………………..……..3

1.Korporativno upravljanje…………………………………………………………………………………4

1.1 Sistematizacija korporativnog upravljanja…………………………………………...…...……5

1.2 Modeli Korporativnog uravljanja……………………………………………………….……..6

1.3 Mehanizmi korporativnog upravljanja……………………………………………….........…..9

1.4  Principi korporativnog upravljanja u OECD…………………………………………………9

2.Kodeks korporativnog upravljanja. ……………………………………………………….…………….10

2.1 Kome je Kodeks namenjen…………………………………………………………………...12

3. Preduzeće ‘’METALAC’’…………………………………………………………………........………12

3.1 Kodeks korporativnog upravljanja u preduzeću ‘’Metalac’’……………………………..…..13

3.2 Prava akcionara i ključne funkcije……………………………………………................……14

3.3 Ravnomerni tretman akcionara……………………………………………………….………15

3.4 Sprovođenje Kodeksa….………………………………………………………………..……16

4. Istraživanje – Efekti Korporativnog upravljanja  na poslovanje preduzeća………………….….…..…17

Zaključak………………………………………………………………………………..….………….…..18

Literatura……………………………………………………………………………….................…...…..20

2

UVOD

Od nastanka korporativnih preduzeća postavljalo se pitanje kako da vlasnici kontrolišu one koji 

upravljaju.   U   tu   svrhu   razvijeni   su   različiti   modeli   korporativnog   upravljanja,   prema 

karakteristikama privrednog okruženja (anglosaksonski, nemački, japanski, evropski), međutim, 

nema čvršćih empirijskih dokaza da je neki od tih modela superioran u odnosu na druge. Pre se 

može reći da uspešna primena određenog modela najviše zavisi od njegove adaptabilnosti na 

promene u okruženju. Praksa u razvijenim zemljama ukazuje na stalno adaptiranje klasičnih 

modela   prema   novim   zahtevima,   pa   tako,   na   primer,   anglosaksonski   model   dobija   pojedine 

karakteristike nemačkog modela i obrnuto. Slično se događa I sa ostalim modelima. Za sve 

modele korporativnog upravljanja karakteristično je postojanje nekoliko tela koja imaju važne 

uloge. To je prvo skupština akcionara, a zatim nadzorni odbor i upravni odbor, čije članove bira 

skupština.   Međutim,   veliki   značaj   imaju   i   odbori   ili   komisije   formirani   od   strane   upravnog 

odbora, kao i generalni direktor koga ovaj odbor imenuje. Iako su se, kao posledica finansijske 

krize, javili novi zahtevi za jačanje efektivnosti korporativnog upravljanja, koji se odnose na sv 

učesnike   u   ovom   procesu,   u   nastavku   će   biti   reči   samo   o   odboru   za   reviziju.   Najpre   o 

savremenom shvatanju njegove uloge i o načinu konstituisanja i funkcionisanja, a posle nešto 

detaljnije i o nadležnostima koje su, u poslednje vreme, predmet posebne pažnje i preispitivanja 

od strane subjekata zainteresovanih za poslovanje preduzeća (regulatori, investitori, kreditori i 

dr.). 

background image

4

vrednost preduzeću i koji je takođe korisan za sve interesne strane u dugom roku. Rukovodstvo 

preduzeća preuzima ulogu poverenika za sve ostale

3

1.1 Sistematizacija korporativnog upravljanja

Strukturu i modele korporativnog upravljanja u bilo kojoj zemlji određuje nekoliko

faktora:

4

1. pravni i regulatorni okvir (po pitanju prava i obaveze) za rad svih strana

2. uključenih u korporativno upravljanje;

3. faktična stvarnost korporativnog upravljanja i

4. svaki pojedinačni nosilac korporativnog upravljanja u datoj zemlji.

Struktura korporativnog upravljanja u jednoj zemlji, ima izvesne karakteristike ili

sastavne elemente, koji ga razlikuju od strukture korporativnog upravljanja u

drugim zemljama. Do danas, su identifikovana tri modela korporativnog

upravljanja u razvijenim tržištima kapitala. To su:

1. Anglo-američki model korporativnog upravljanja;

2. Japanski model korporativnog upravljanja i

3. Nemački model korporativnog upravljanja.

Svaki od pobrojanih modela identifikuje sledeće sastavne elemente:

1. ključne nosioce korporativnog upravljanja u korporativnom okruženju;

2. model vlasništva u datoj zemlji ;

3. sastav upravnog odbora;

4. regulatorni okvir;

5. zahtevi obelodanjivanja za kompanije sa listiranim akcijama;

6. korporativne aktivnosti koje zahtevaju odobrenje vlasnika i

7. interakciju među ključnim nosiocima korporativnog upravljanja.

3

 

Economic Times, http://articles.economictimes.indiatimes.com, 

4

 Daniel Pantić,doktorska disertacija,‚Funkcija interne revizije u korporativnom upravljanju javnim preduzećima Republike 

Srbije’’,Beograd.str.56

5

1.2 Modeli Korporativnog uravljanja

Struktura   korporativnog   upravljanja   u   jednoj   zemlji,   ima   izvesne   karakteristike   ili   sastavne 

elemente, koji ga razlikuju od strukture korporativnog upravljanja u drugim zemljama. Do danas, 

su identifikovana tri modela korporativnog upravljanja u razvijenim tržištima kapitala. To su

1. Anglo-američki model korporativnog upravljanja; 

Anglo-američki model (ili Anglo-saksonski model) korporativnog upravljanja se u američkoj 

literaturi  upravljanja generalno  smatra optimalnim.  Smatra  se  da struktura korporativnog 

upravljanja,   zakonski   okvir   i   aktivna   tržišta   kapitala,   uz   visoke   nivoe   obelodanjivanja 

informacija, mogu omogućiti globalnu efikasnosti, odgovornost i transparentnost koje se žele 

postići.

Glavne karakteristike modela su sledeće

5

:

vlasništvo nad preduzećima je više ili manje jednako podeljeno između

pojedinačnih akcionara i institucionalnih akcionara;

direktori su retko nezavisni od uprave;

kompanije obično vodi profesionalno rukovodstvo;

većina institucionalnih investitora nije uključena u aktivnosti i

norme obelodanjivanja su sveobuhvatne

2. Japanski model korporativnog upravljanja

6

 

U japanskom modelu, finansijske institucije na koje se oslanja kompanija, imaju značajnu 

ulogu   u   upravljanju.   Akcionari   i   glavna   banka   zajedno   imenuje   odbor   direktora   i 

predsednika. Specifična obeležja japanskog modela korporativnog upravljanja su sledeća:

predsednik konsultuje nadzorni odbor i izvršno rukovodstvo i

važnost kreditne banke je istaknuta.

Ključni   igrači   u   anglo-američkom   modelu   korporativnog   upravljanja   su:   rukovodstvo, 

direktori,   akcionari   (posebno   institucionalni   investitori),   vladine   agencije,   berza, 

5

 

Fernando A., 

Corporate Governance: Principles, Policies and Practices, Dorling Kindersley

, Nju Delhi,

Indija, 2006. godina, strana 54

6

 

Emerging Markets ESG, 

Three Models of Corporate Governance from Developed Capital Markets

,

strana 6, www.emergingmarketsesg.net,

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti