VISOKA TEHNOLOŠKO UMETNIČKA STRUKOVNA ŠKOLA 

LESKOVAC

2016/2017

Seminarski rad iz Ekonomike i organizacije

Тема: Ekonomska misao o 

industrijalizaciji

Smer: Tekstilna tehnologija

 Profesor:

            

Student

Dr, Miodrag Trajković

Ivan Ilić   969/14

1

Sadržaj

Uvod

2

1. Argumenti protivnika industrijalizacije

3

2. Stavovi pristalica industrijalizacije

4

3. Stadijumi industrijalizacije

7

3.1. Objašnjenje stadijuma industrijalizacije

7

3.2. Etape industrijalizacije

3.2.1. Početna etapa industrijalizacije

8

3.2.2. Središna etapa industrijalizacije

8

3.2.3. Završna faza industrijalizacije

9

3.3. Faze razvoja industrije

10

3.3.1. Početna faza razvoja industrije

10

3.3.2. Faza kvantitativne ekspanzije industrije

10

3.3.3. Faza balansiranja razvoja industrije

10

3.3.4. Faza specijalizacije industrije

11

3.3.5. Faza među sektorske diverzifikacije industrije

11

Literatura

12

4.

background image

3

1. Argumenti protivnika industrijalizacije

Kao protivnici industrijalizacije u ekonomskoj literaturi se navode: fiziokrati, 

ekonomski romantičari i socijalni utopisti. Oni su svoje stavove o industrijalizaciji 

definisali još u početnom periodu razvoja industrije.

Stav 

fiziokrata

 u odnosu na industriju proizilazi iz njihovog svatanja da je 

samo poljoprivreda proizvodna delatnost, da samo ona proizvodi višak vrednosti i da 

je ona značajna za veličinu narodnog dohotka i proširenu reprodukciju u jednoj 

zemlji. PO njima industrija je privezak poljoprivrede jer ona ne doprinosi ni povećanju 

nacionalnog dohotka, ni povećanju viška vrednosti, niti može da omogući proširenu 

reprodukciju.

Stavovi 

ekonomskih romantičara

, u odnosu na industrijalizaciju, sadržane su 

pre svega u učenju 

Sismondija

 (Sismondy). Prema njihovom učenju industrija je 

veštačka radinost . Zemlje i vlade zemalja koje nastoje da razvijaju industriju, u 

stvari , siluju prirodu forsiranjem tog razvoja. Sismondi se zalaže za sitnu robnu 

proizvodnju, jer samo u njoj može biti harmonija društvenih odnosa u proizvodnji, a 

svaka izmena u karakteru robne proizvodnje može da naruši tu harmoniju.

Slično učenju ekonomskih romantičara je učenje 

socijalista utopista

 (Saint-

Simon, Fourier, Oven). Oni su smatrali da je skladnost u društvu jedino moguća na 

bazi poljoprivrede, da industrija uništava samostalne proizvođače, izaziva 

nezaposlenost , razvije kapitalizam i stvara bedu radničke klase. To znači da nisu 

uvideli pozitivne strane industrije koje treba da budu rezultat njenog razvoja.

Učenje 

narodnjaka u Rusiji

, koji su se zalagali za seljačku Rusiju bez 

kapitalizma koji se razvija na bazi industrije, slično učenju socijalista utopista . Oni su 

bili za Rusiju bez razvoja industrije, za Rusiju sa poljoprivrednom proizvodnjom, za 

seljačku Rusiju.

Zajednička karakteristika svih stavova protivnika industrijalizacije omogućuje 

konstataciju iz koje sledi: vreme u kojem su oni živeli nije im dozvolilo da osete 

neizbežnost razvoja koji vodi ka krupnoj mašinskoj proizvodnji. Oni nisu mogli u to 

vreme da vide neminovnost razvoja proizvodnih snaga i neminovnost rasta industrije. 

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti