1

                                                                 

Sadržaj

UVOD

2

1. LANAC VREDNOSTI I KONKURENTSKA PREDNOST

3

1.1 Strukturna organizacija industrija

8

1.2 Lanac vrednosti i organizaciona struktura 9
1.3 Veze unutar lanca vrednosti 10
1.4 Instrumenti i sredstva konkurentske prednosti 

10

2. KONKURENTSKI OBIM I LANAC VREDNOSTI

12

    2.1.Vertikalni i geografski obim 

12

2.2.Nezaustavljivi tok stvaranja konkurentske prednosti

12

3. ANALIZA LANCA VREDNOSTI

15

4. PORTER O OPCIJAMA U GLOBALNOJ PRIVREDI  18

ZAKLJUČAK 

20 

LITERATURA

  

21 

2

Uvod

U ovom pristupnom radu bié obrađena tema laca vrednosti, pojma čiji je autor Majkl Porter, čuveni 
profesor   Harvardske   škole   ekonomije.   Porter   ovaj   pojam   prvi   put   pominje   u   svojoj   uspešnoj   knjizi 
Competative Advantage: Creating and Sustaining Superior Performance, iz 1985 godine.

Konkurentska   prednost   nalazi   se   u   srži   poslovanja   preduzeća   na   konkurentskim   tržištima.   Međutim, 
nakon nekoliko dekada snažnog širenja i napretka, mnoga su preduzeća izgubila iz vida konkurentsku 
prednost u svojoj trci za rastom i u potrazi za diverzifikacijom. Važnost konkurentske prednosti danas ne 
može biti veća. Preduzeća širom sveta suočena su sa sporijim rastom, kao i sa domaćim i globalnim 
konkurentima koji se više ne ponašaju kao da je rastuće tržište dovoljno veliko za sve.

Konkurentska prednost u osnovi nastaje iz vrednosti koju je preduzeće u stanju stvoriti za svoje kupce. To 
mogu biti cene niže od konkurentskih (a za jednake koristi) ili pružanje jedinstvenih uslugai koje i više 
nego premašuju cenu uz dodatnu dobit. 

Konkurentnost je osnova koja određuje uspeh ili neuspeh preduzeća.   Ona takođe određuje prikladnost 
aktivnosti preduzeća koje doprinosi uspešnosti, kao što su inovativnost, koheziona organizaciona kultura 
ili dobra implementacija. Konkurentska strategija je potraga za povoljnom konkurentskom pozicijom 
unutar   industrije,   temeljnog   okruženja   u   kojem   se   konkurencija   pojavljuje.   Konkurentska   strategija 
usmerena je na uspostavljanje profitabilne i održive pozicije uprkos silama koje određuju industrijsko 
nadmetanje.   Pri   izboru   konkurentske   strategije   javljaju   se   dva   ključna   pitanja.   Prvo   je   privlačnost 
industrije za dugoročnu profitabilnost, kao i faktori koji je određuju. Ne nude, naime, sve industrije 
jednake mogućnosti za održivu profitabilnost, tako da je nasledna profitabilnost industrijske grane jedan 
od osnovnih elemenata pri određivanju profitabilnosti preduzeća. Drugo centralno pitanje u konkurentskoj 
strategiji jesu odrednice relativne konkurentske pozicije preduzeća unutar industrije. U većini industrija 
neka su reduzeća mnogo profitabilnija od drugih, bez obzira na prosečnu profitabilnost industrije. Nijedno 
od ovih pitanja nije potpuno dovoljno pri odabiru konkurentske strategije. Preduzeće u vrlo privlačnoj 
industriji ne mora ostvarivati značajan profit ukoliko je odabrala lošu konkurentsku poziciju. Isto tako, 
Preduzeće   s   odličnom   konkurentskom   pozicijom   može   poslovati   u   industriji   koja   nije   posebno 
profitabilna,   te   ni   dalji   napori   za   poboljšanjem   pozicije   neće   biti   od   velike   koristi.   Oba   pitanja   su 
dinamična;   privlačnost   industrije   i   promena   konkurentske   pozicije.   Industrije   postaju   manje   ili   više 
privlačne  s vremenom, a  konkurentska pozicija  odražava bitku među konkurencijom koja nikada  ne 
prestaje. Čak i za razdoblja stabilnosti mogu naprasno završiti nekim potezom konkurencije. Preduzeća 
mogu sama oblikovati privlačnost industrije i konkurentske pozicie, i to je ono što odabir konkurentske 
strategije čini velikim izazovom.

Dok   je   privlačnost   industrije   delomično   odraz   činilaca   nad   kojima   preduzeće   ima   malo   uticaja, 
konkurentska strategija može značajno uticati na privlačnost industrije. Istovremeno, preduzeće očigledno 
može poboljšati, ili čak pogoršati, svoju poziciju u industriji odabirom strategije. Konkurentska strategija, 
dakle, ne reaguje samo na okolinu, nego pokušava i oblikovati tu okolinu u korist preduzeća. Vrednost je 
ono što su kupci spremni platiti, dok dodata vrednost proizlazi iz ponude nižih cena od konkurentskih uz 
jednaku korist koju kupac ostvaruje ili iz pružanja jedinstvenih usluga koje i više nego nadoknađuju višu 
cenu.

background image

4

vrednosti, koji u suštini predstavlja holistički prikaz celokupnog niza gorepomenutih aktivnosti u vidu 
procesa na nivou celog preduzeća, u kome se aktivnosti vrše sekvencijalno, u stepenastom procesu u 
kome svaki podproces dodaje novu vrednost finalnom produktu koji će biti prodat na tržištu. Porter 
naglašava da je lanav vrednosti jedne kompanije proizvod njene istorije, strategije i dosadašnje prakse u 
implementaciji ove strategije, i objašnjava da prvi sveobuhvatni koncept poslovnog sistema kao skup 
funkcija razvila američka konsultanska kuća McKinsey and Company: u toj koncepciji, saglledavanje 
doprinosa pojedinačnih funkcija na konkurentnost celokupne firme je dovelo do značajnih poboljšanja 
moderne   ideje   analize   konkurentnosti,   ili   identifikacije   tzv.   konkurentskih   prednosti   (competitive 
advantages)

4

Lanac   vrednosti   jeste   zapravo   osnova   za   uspešno   upravljanje   konkurentskim   prednostima,   pošto 
konkurenti unutar iste privredne grane, iako se bave istim poslom, mogu imati veoma različite pristupe 
upravljanju u različitim aspektima poslovanja.

Čak   i   u   slučaju   da   konkurenti   proizvode   proizvode   koji   su   uzajamno   apsolutni   supstituti   u   svim 
osobinama, unutrašnji procesi proizvodnje i podrške kompanija se razlikuju, i sastavljanje relevantnog 
analitičkog modela lanca vrednosti omogućava menadžerima kompanija da usresrede pažnju i korektivne 
mere   na   one   profitne/troškovne   centre   koji   će   kompanijama   omogućiti   superiornost   u   odnosu   na 
konkurente. Prema filozofiji modela lanca vrednosti, poboljšanje u određenim, specifičnim aspektima 
poslovanja povećava ukupnu vrednost finalnog ishoda poslovanja, i s tim i profitnu maržu i dugoročnu, 
stratešku konkurentnost firme.

Model lanca vrednosti je instrument za identifikovanje načina kreiranja više vrednosti za kupce i bazira se 
na 9 strateški relevantnih aktivnosti koje stvaraju vrednost i trošak u specifičnom poslovanju.

Slika 1. prikazuje grafičku interpretaciju modela lanca vrednosti, koja dosledno preslikava na srpskom 
jeziku, originalan Porterov prikaz. 

4

 

Porter, M.E., Competetive Advantage:Creating and sustaining superior performance, The Free Press, New York, 

SAD,  1985, str. 10

5

Slika 1.

 

Porterov generički lanac vrednosti

5

Kao što se može videti na slici, aktivnosti koje stvaraju vrednost u bilo kojoj kompaniji (lanci vrednosti) 
sastoje   se   od   devet   kategorija,   od   kojih   su   četiri   pomoćne   (infrastruktura,   ljudski   resursi,   razvoj 
tehnologije i nabavka), a pet osnovne (interna logistika, smeštajni kapaciteti, usluge, spoljna logistika, 
marketing   i   prodaja,   prodajne   povlastice).   Kako   bi   preduzeće   uspešno   poslovalo,   neophodna   je 
interfunkcionalna koordinacija svih aktivnosti da se stvori ponuda koju vrednuju potrošači. 

Autor   dr   Đorđe   Kaličanin

6

  daje   zanimljivo   objašnjenje   primarnih   (osnovnih)   aktivnosti   i   aktivnosti 

podrške (pomoćnih) i njohovih pod- aktivnosti koje se u praksi mogu identifikovati (proširen Porterov 
model). Primarne aktivnosti su aktivnosti koje su direktno vezane za proizvodnju i isporuku proizvoda ili 
usluge potrošačima. Reč je o sledećim aktivnostima: ulazna logistika, proizvodnja (operacije), izlazna 
logistika,   marketing   i   prodaja   i   usluge.   Svaka   od   primarnih   aktivnosti   sastoji   se   od   skupa   manjih   i 
odvojenih aktivnosti. Tako:

Ulazna   logistika,   kao   primarna   aktivnost,   sastoji   se   od   niza   manjih   aktivnosti:   prijem, 
skladištenje, distribucija inputa neophodnih za proces proizvodnje. Ona uključuje i aktivnosti kao 
što   su   kontrola   materijala   i   reklamacije,   upravljanje   zalihama,   transport,

 

montaža,   mašinska 

obrada, testiranje, tehnička kontrola, održavanje opreme, štampanje, rad pogona   i dr.

Proizvodnja   (operacije),   kao   primarna   aktivnost,   obuhvata   sve   aktivnosti   koje   se   odnose   na 
transformaciju inputa u outpute, u užem smislu: proizvodnja  delova, sastavljanje, pakovanje, 
održavanje opreme, kontrola kvaliteta, montaža, mašinska obrada, testiranje, tehnička kontrola, 
održavanje opreme, štampanje, rad pogona, zaštita okoline i dr.

5

 Michael E. Porter, Competitive Advantage: Creating and sustaining superior performance, First Free press Edition 

1985

6

 

Kaličanin Đ., Lanac vrednosti u analizi sposobnog stvaranja vrednosti za potrošače i vlasnike, Ekonomski fakultet 

Beograd

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti