139

Ivona Pastor Periša ([email protected]) magistra je sociologije, a rad je nastao

na temelju diplomskog rada pod istoimenim nazivom koji je Ivona Pastor Periša izradila

na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i uspješno obranila 8. studenog 2012.

godine.

ORGANIZACIJSKI OBLICI SUVREMENIH TERORISTIČKIH

ORGANIZACIJA

Ivona Pastor Periša

UDK: 323.28

327.8

Primljeno: 29.XII.2012.
Prihvaćeno: 29.I.2013.

Sažetak

Kategorije „hijerarhija“ i „mreža“ koje imaju ključnu ulogu u literaturi o terorizmu temeljne

su kategorije teorije organizacije. U slučaju terorističkih organizacija, dodatak mrežnih

elemenata temeljno hijerarhijskoj strukturi smatra se nužnim za održavanje operativne

učinkovitosti suočene sa stalnim prijetnjama i represijom. To dovodi do nastanka hibridnih

formi što mrežnim i hijerarhijskim elementima omogućuje da pojačaju svoje relativne pred

nosti i nadoknade zajedničke slabosti. Ovi elementi vidljivi su u svim aspektima pojedine

organizacije (proces donošenja odluka, struktura, ideologija, indoktrinacija i vrijednosti

organizacije, motivacija, stavovi, uvjerenja i obuka terorista). Usporedno sa strukturnim

elementima organizacije mijenja se i karakter sukoba koji sve više ovisi o informacijskim i

komunikacijskim mogućnostima, a odlučujući čimbenik rješavanja sukoba postaje znanje,

odnosno posjedovanje kvalitetnih informacija. Najveći problem predstavlja nepostojanje

općeprihvaćene definicije terorizma te različita, a često i suprotstavljena stajališta na

jpoznatijih svjetskih stručnjaka, vlada, međunarodnih organizacija i institucija, čelnika

država involviranih u terorizam, kao i istaknutijih vođa terorističkih organizacija. Danas,

zbog potrebe za međunarodnim priznanjem koje potiče transnacionalne terorističke ak

tivnosti, s eskalacijom sve destruktivnijeg i spektakularnijeg nasilja, terorizam predstavlja

jedan od najvećih globalnih sigurnosnih problema.

Ključne riječi: terorizam, organizacija, mreža, hijerarhija, Al-Kaida

UVOD

Analiza organizacijske teorije nužna je za razumijevanje strukture terorističkih or

ganizacija. No, kako su terorističke organizacije jedna od onih pojava koje spadaju
u kategoriju ireducibilne složenosti i dvosmislenosti, gotovo je nemoguće nači

niti besprijekornu analizu. Valdis Krebs (2002.: 44) smatra da tome pogoduju tri

33 Pastor Perisa.indd 139

16.3.2013 20:53:44

140

Polemos 15 (2012.) 2: 139-156, ISSN 1331-5595

osnovna problema. To su: nepotpunost (neizbježnost nestalih čvorova i veza koje
istražitelji neće razotkriti), nejasne granice (poteškoće pri odlučivanju koga uvrstiti
i koga ne uvrstiti) i dinamika (mreže nisu statične, uvijek se mijenjaju). U najvećem
broju slučajeva autori hijerarhijski oblik „starog“ nacionalno omeđenog terorizma
organizacije predstavljaju kao suprotnost novom „mrežnom teroru“. Detaljnijom
analizom se dolazi do zaključka da i stari i novi terorizam

karakterizira osebujan

oblik upravljanja te niz dodatnih značajki koje odgovaraju mješavini hijerarhijskih i
mrežnih organizacijskih obilježja. Osim toga, organizirani terorizam dijeli i mnoge
strukturne značajke s drugim vrstama organizacija (Mayntz, 2004.: 3).

Organizacije imaju središnju ulogu u našim životima, a formalno bismo ih mogli

odrediti kao dinamičke entitete uređenih odnosa pojedinaca s određenim zada

cima i specijalnostima. Imajući na umu spomenute poteškoće pri analizi te, prije
svega, nepostojanje jedinstvene i općeprihvaćene definicije terorizma,

nameće se

zaključak da je razumijevanje ovog fenomena, njegovog razvoja, načina funkcioni

ranja, mogućih transformacija i novih oblika nužan preduvjet za izradu učinkovite

„Novi“ terorizam je po rasprostranjenosti organizacije i djelovanja globalan, a po načinu

organiziranja decentraliziran. Ima puno ambicioznije ciljeve, koristi nove strategije, doktrine

i taktike i povećano je smrtonosan. Ciljevi mu sežu do namjere destabiliziranja cjelokupnog

socijalnog sustava napadnute države i međunarodnih odnosa, a napadi mogu biti bilo

koje vrste i obuhvatiti uporabu bilo kojeg zamislivog oružja.

U povijesti se mnogo puta kroz najviše međunarodne institucije i organizacije pokušavala

utvrditi općeprihvaćena definicija terorizma. Suglasnost je bilo teško postići ponajprije stoga

što je za neke zemlje terorizam legitimno pravo na obranu zbog čega teroriste smatraju

borcima za slobodu. U Konvenciji Lige naroda iz 1937. godine navodi se kako terorizam

čine „sva kaznena djela usmjerena protiv neke države i počinjena s namjerom da se stvori

stanje straha kod određenih osoba, skupina osoba ili javnosti u cjelini“ (http://www.undcp.

org/terrorism_definitions.htm). U stručnoj literaturi postoji više od stotinu različitih definicija

terorizma, a ona koju su predložili Alex P. Schmid i Albert J. Jongman smatra se jednom od

sveobuhvatnijih (ujedno i preciznijih) definicija. Prema njoj je terorizam metoda izazivanja

straha poduzimanjem ponavljajućih nasilnih djela od strane ilegalnih grupa ili organizacija

(moguće i pod pokroviteljstvom ili u organizaciji nekih država) zbog kriminalnih, političkih

ili ideoloških razloga. Za razliku od klasičnoga ubojstva, ciljevi nasilja nisu ujedno i glavni

ciljevi tih organizacija. Neposredne ljudske žrtve nasilja najčešće se biraju nasumično

(ciljevi prilike) ili selektivno (ciljevi predstavnici/simboli) iz ciljane populacije te služe kao

poslužitelji/generatori poruke. Komunikacijski proces prijetnjom ili nasiljem između žrtve

i glavnih ciljeva ima za svrhu manipulaciju glavnoga cilja (u ovom slučaju glavni cilj je i u

ulozi publike/promatrača) teroriziranjem, postavljanjem zahtjeva ili privlačenjem pozor

nosti (Schmid, Jongman et al., 1988.: 28). Objektivni razlozi nedostatka suglasnosti oko

definicije terorizma su: raznolikost i mnogostrukost njegovih oblika, vrsta i manifestacija. U

suvremenoj se teoriji rabe mnogi pojmovi kao što su: „međunarodni terorizam“ (obuhvaća

akte u kojima teroristi radi napada prelaze granice ili napadaju strane ciljeve na domaćem

teritoriju), „lokalni terorizam“ ili „jednostavni/čisti terorizam“ –

pureterrorism

(događa se

unutar granica jedne države), „novi terorizam“ (odnosi se na karakteristike difuznih mreža

i nejasno sponzorstvo), „globalni terorizam“ (po rasprostranjenosti, odnosno efektima

i posljedicama zahvaća cjelokupno čovječanstvo, „klasični terorizam“ (podrazumijeva

prepoznatljive skupine koje napadaju na klasičan način – bombama, ručnim oružjem,

otmicama) i „superterorizam“ (podrazumijeva uporabu oružja za masovno uništenje ili

prodor i sabotažu informacijskih i komunikacijskih sustava).

33 Pastor Perisa.indd 140

16.3.2013 20:53:45

142

Polemos 15 (2012.) 2: 139-156, ISSN 1331-5595

posjeduju priznate lidere na položajima formalnih autoriteta,

–

imaju kolektivne ciljeve koje ostvaruju kao cjelina uz kolektivnu odgovornost

–

(Crenshaw, 1985.: 466).

Hijerarhijska i mrežna svojstva, kao i njihov suživot unutar jedne organizacije, mogu
se, osim u mnogim gospodarskim organizacijama, naći i u terorističkim organiza

cijama. One su, jednako kao i velike tvrtke, sposobne konstruirati mrežu u kojoj
igraju ulogu središnjeg čvora (

hub

)

(Mayntz, 2004.: 16) te sasvim sigurno održavati

društveni kontinuum: nastati, djelovati i nestati.

USPOREDBA TRADICIONALNIH HIJERARHIJSKIH I SUVREMENIH

MREŽNIH TERORISTIČKIH ORGANIZACIJA

Hijerarhija, mreža i organizacija su ključne kategorije u literaturi o terorizmu.
Sociološki gledano, presudna je razlika između formalne organizacije i mreže. Iz
perspektive političkih znanosti, osnovno obilježje mreža je njihova nehijerarhijska
priroda dok velike formalne organizacije obično pokazuju barem neke hijerarhijske
značajke. Mreže su po definiciji obezglavljene. Moć može biti nejednako raspoređena
unutar mrežnih komponenti, ali ne postoje formalne, institucionalizirane linije za

povijedanja. Iako su „ugrađene“ i stoga nisu neovisne, mrežne komponente uživaju
autonomiju u smislu da one ne primaju naređenja (Mayntz, 2004.: 8). Općenito se
smatra da postoje četiri strukturna oblika terorističkih skupina, svaki s različitim
razinama sigurnosti i učinkovitosti (Slika 1): konvencionalno-hijerarhijski, ćelijski,
mrežni i otpor bez vodstva.

Slika 1. Razine sigurnosti i učinkovitosti strukturnih oblika terorističkih skupina

Posebno dojmljiv slučaj ovakve mreže je međunarodna mreža podrške šrilankanskih Oslo

bodilačkih tigrova Tamilskog Elama (LTTE).

33 Pastor Perisa.indd 142

16.3.2013 20:53:48

143

Ivona Pastor Periša:

Organizacijski oblici suvremenih terorističkih organizacija

Konvencionalno-hijerarhijski oblik je najučinkovitiji, ali najmanje siguran, suprotno
otporu bez vodstva koji je najsigurniji, ali neučinkovit. Određene terorističke skupine
imaju „nejasne granice“

i vrlo ih je teško smjestiti u samo jednu strukturnu kate-

goriju. Ipak, u određenoj mjeri je moguće okarakterizirati te strukture i dati neke
primjere kako su provedene od strane različitih skupina:

Konvencionalno-hijerarhijska struktura

Primjena konvencionalno-hijerarhijske strukture osigurava organizaciju s najvećom
učinkovitošću, lakoćom prijenosa informacija te omogućuje provođenje koherentne
dugoročne strategije. Neki stručnjaci, međutim, smatraju da je takav sustav vrlo
opasan kada se koristi protiv države, osobito u doba praćenja elektronskih medija:
ako bi država infiltrirala ili na drugi način ugrozila organizaciju na višim zapovjednim
razinama, cijelo tijelo bi bilo ugroženo. Isto tako, ako bi neki visoki zapovjednik bio
ubijen ili zarobljen, postoji vrlo realna mogućnost raspada grupe.

Ćelijska struktura

Ćelijska struktura sadrži mrežu unutar hijerarhije. Svaka ćelija (obično se sastoji
od tri do deset osoba) ima jednog člana, najčešće vođu, koji održava kontakt s
vrhovnim zapovjedništvom organizacije. Često samo jedan dio tog zapovjedništva
komunicira s vođom pri čemu on uglavnom nema saznanja o drugim ćelijama ili
drugim članovima zapovjedništva. Ukoliko je vođa ugrožen, informacije koje je u
mogućnosti pružiti izrazito su ograničene. Slično tome, ako je član ćelije ugrožen,
jedine informacije koje može dati su o njegovoj ćeliji. Kako vrhovno zapovjedniš

tvo nema kontakt s članovima ćelija, ova struktura pati od istog problema kao i
konvencionalno-hijerarhijska, tj. ako je vrhovno zapovjedništvo ugroženo, cijela
organizacija se može srušiti.

Mreža

Mrežna organizacijska struktura sastoji se od brojnih ćelija povezanih na različite
načine. William M. Evan je definirao tri osnovna mrežna oblika organizacijske struk

ture (Slika 2) (Arquilla i Ronfeldt, 2001.: 7-8):

Lančana mreža

– komunikacija između krajeva mreže odvija se preko

posrednika, odnosno čvorova (na primjer, krijumčarski lanac u kojemu ljudi,
roba ili informacije putuju linijom koja se sastoji od odvojenih kontakata/
čvorova i gdje komunikacija s jednoga na drugi kraj lanca mora proći kroz

sve njegove dijelove)

Zvjezdasta mreža

– komunikacija i koordinacija među sudionicima mreže

Izraz „nejasne granice“ se koristi za opisivanje onih organizacija koje prekorače navedena

strukturna razgraničenja. Na primjer, Hezbollah koristi konvencionalnu hijerarhiju u Liba

nonu, dok na Zapadu održava mrežu.

An Introduction To Terrorist Organisational Structures. An introduction to conventional

hierarchy, cells, networks and leaderless resistance

. Dostupno na: http://theriskyshift.

com/2012/06/an-introduction-to-terrorist-organisational-structures/

33 Pastor Perisa.indd 143

16.3.2013 20:53:48