UNIVERZITET U BANJOJ LUCI
EKONOMSKI FAKULTET
ESEJ
Predmet: STRATEGIJSKI MENADŽMENT
Kritička diskusija hipoteze:
ORGANIZACIONA KULTURA PREDSTAVLJA
OGRANIČAVAJUĆI FAKTOR U PROVOĐENJU STRATEGIJSKIH
PROMJENA U PREDUZEĆU
-KULTURNA ŠKOLA STRATEGIJSKOG MENADŽMENTA-
Mentor:
Student:
Prof. dr Jovo Ateljević
Čedo Erceg 30/14
Banja Luka, decembar 2017. godine
2
Ovaj esej se bavi pitanjem uticaja kulture organizacije na implementaciju strategijskih
promjena u preduzeću. Oko ovog pitanja postoje značajne kolazije u mišljenjima različitih autora
koji su se ozbiljnije bavili istraživanjem strateškog upravljanja preduzećem. Mišljenja autora se
mogu grupisati u dvije velike grupe. Prva grupa autora ističe pozitivne uticaje organizacione
kulture na strateške promjene i rast preduzeća. Druga grupa autora ističe negativne strane kulture
i smatra da ona predstavlja ograničavajući faktor velikim strateških promjena. U eseju će biti
istaknut pojam, značaj i uticaj organizacione kulture na strategijske promjene u preduzeću, pri
čemu će biti zanemaren uticaj ostalih faktora koji mogu u velikoj mjeri odrediti smijer u
realizaciji strategijskih promjena. Glavna hipoteza od koje esej polazi je da je kultura koja
egzistira u organizaciji ograničavajući faktor za provođenje strategijskih promjena, kao osnove za
dugoročni rast i razvoj preduzeća. Na ovaj način se ne pokušava opovrgnuti važnost kulture, već
upravo suprotno, želi se ukazati na nju kao važan faktor u organizaciji preko koga se može
obezbjediti konkurentska prednost preduzeća na tržištu. Strukturu eseja, pored uvoda i zaključka,
sačinjava i razrada same teme koja je podjeljena na tri međusobno povezane cjeline; prva cjelina
se odnosi na sam pojam kulture i njenog uticaja na preduzeće; druga cjelina eseja predstavlja
svojevrsnu ekspoziciju pozitivnih i negativnih uticaja kulture na strateške promjene u preduzeću
sa stanovišta kulturne škole; treća cjelina eseja je sačinjena od primjera koji prikazuju uticaj
kulture na poslovanje različitih preduzeća.
Pojam kulture se često koristi u svakodnevnom govoru u različitim kontekstima. Kultura
kao pojam najduže egzistira u oblasti antropologije. Kulturu je prvi definisao antropolog B.
Tejlor 1871. godine kao kompleksnu cjelinu koja u sebi uključuje znanje, vjerovanje, umjetnost,
moral, zakone, običaje i bilo koje druge sposobnosti i navike koje stiču pojedinci ili grupa u
određenom društvu.(Ćatović, A. i Kalač, B. 2013) Brčić R. (2002) kulturu definiše na sljedeći
način: „Kultura u najširem smislu označava sve što je stvorilo ljudsko društvo i što je rezultat
fizičkog i umnog rada čovjeka.“ Sam pojam kulture se može posmatrati i sa ekonomskog
stanovišta, odnosno organizacione kulture preduzeća. Ovaj pojam možemo objasniti i na sljedieći
način: „Organizaciona kultura obuhvata donošenje odluka i rješavanje problema u
organizacionim procesima. Ona utiče na ciljeve, novčana sredstva i vrstu akcije. Izvor je
motivacije, zadovoljstva i nezadovoljstva.“ (Walters, M., Dobson, P., Williams, A. 1989: str. 34)
Organizaciona kultura je u posljednjim dencenijama dobila mnogo na značaju, a za što su
prevashodno zaslužne japanske kompanije koje su od 1980-ih godina prošlog vijeka doživjele
značajan uspjeh na svjetskom tržištu.(Mintyberg, H., Ahlstrand, B., Lampel, J., 1998) Na osnovu
