Razvoj prava intelektualne svojine u Srbiji
Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i
diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove
FORKUP – Novi Sad
SEMINARSKI RAD
Predmet: Pravo intelektualne svojine
Tema: Razvoj prava intelektualne svojine u Srbiji
Mentor:
Student:
Decembar 2012 – BEOGRAD
___________________________________________________________________________
SADRŽAJ:
1. Sadržaj.............................................................................................................................str. 01
2. Uvod................................................................................................................................str. 02
3. Razvoj prava intelektualne svojine u Srbiji....................................................................str. 03
4. Istorija termina – Intelektualna svojina...........................................................................str. 06
5. Rečnik pojmova..............................................................................................................str. 06
6. Nacionalni izvori prava intelektualne svojine.................................................................str. 08
7. Zaštita prava intelektualne svojine..................................................................................str. 09
8. Zaključak.........................................................................................................................str. 12
9. Literatura.........................................................................................................................str. 13

02
___________________________________________________________________________
RAZVOJ PRAVA INTELEKTUALNE SVOJINE U SRBIJI
Prvi zakonski propisi iz ove materije koji su doneti na jugoslovenskoj teritoriji bili su
Zakon o fabričkim i trgovačkim žigovima i Zakon o zaštiti mustara i modela Kraljevine Srbije
1884.godine.Ovi zakoni su preuzeli neke odredbe Pariske konvencije za zaštitu industrijske
svojine i bilateralnih ugovora koje je Srbija zaključila sa drugim zemljama iz oblasti
industrijske svojine kao i odredbe pozitivnog nemačkog i frnacuskog prava.Činjenica da su
modeli i žigovi dobili pravnu zaštitu mnogo vremena pre no što su dobili pronalasci rezultat je
tadašnjih ekonomskih prilika u zemlji.Industrijska proizvodnja je sredinom XIX veka bila u
začetku i uglavnom su korišćeni uvezena oprema i znanje,uz pomoć stranih stručnjaka.
Domaće pronalazaštvo,sem nekih usamljenih primera,nije postojalo,pa sam tim ni potreba za
pravnom zaštitom.S druge strane,Srbija je u drugoj polovini XIX veka razvila živu trgovinsku
razmenu sa sveto,pa se pojavila potreba za pravnom zaštitom domaćih i stranih modela i
žigova.
Prvi propis iz oblasti industrijske svojine,kojim se pružala pravna zaštita svim pravnim
kategorijama industrijske svojine,bila je Uredba o zaštiti industrijske svojine,doneta je 1920.
godine.Dve godine kasnije donet je Zakon o zaštiti industrijske svojine koji se,dobrim delom,
zasnivao na oderdbama konvencijskog prava i načelima stranog,a naročito francuskog prava.
Ovaj zakon je noveliran 1928.godine i bio je na snazi sve do kraja Drugog svetskog rata.
Pod uticajem zakonske regulative zapadnoevropskih zemalja i preuzetih obaveza iz
međunarodnih ugovora,Jugoslavija je 1930.godine donela prvi Zakon o suzbijanju nelojalne
konkurencije,kojim je određen pojam nelojalne konkurencije,pojedina dela i načini za
suzbijanje nelojalnog ponašanja na tržištu.
Što se tiče razvoja jugoslovenskog prava u socijalističkoj Jugoslaviji,možemo ga
podeliti na četiri perioda: period od završetka rata do 1960/61,period od 1960/61 do 1981,
period od 1981. do 1998. i period od 1998 godine-sadašnji period.
Posle Drugog svetskog rata prvi propis iz oblasti industrijske svojine bio je Zakon o
pronalascima i tehničkim usavršavanjima donet 1948.godine.Ovaj zakon je donet u vreme
administrativnog upravljanja privredom,te je odražavalo zahteve privrednog sistema čijem je
regulisanju bio namenjen.Druga karakteristika ovog zakona bilo je preuzimanje rešenja iz
sovjetskog prava,što je opet bilo logična posledica trenutka u kome je Zakon donet.Tako je,
kao osnovni oblik zaštite pronalazaka,bilo je predviđeno pronalazačko svedočanstvo,dok je
patent bio uglavnom namenjen pravnoj zaštiti stranih pronalazača.Sistem pronalazačkih
svedočanstava predviđao je neka prava za pronalazača ali je nosilac prava bila država,koja je
imala isključivo pravo iskorišćavanja pronalazaka.
S obzirom na to da u posleratnom periodu nisu doneti zakonski propisi o pravnoj
zaštiti modela i uzoraka i pravnoj zaštiti robnih i uslužnih žigova,sve do 1961.godine,kada su
doneti odgovarajući zakoni,primenjivala su se pravna pravila sadržana u Zakonu o
industrijskoj svojini iz 1922.godine,na osnovu odredaba Zakona o nevažnosti pravnih propisa
donetih pre 6.aprila 1941.godine i za vreme neprijateljske okupacije.
Prelaskom na radničko samoupravljanje i oživljavanjem tržišne privrede,tadašnji
sistem pravne zaštite pronalazaka pokazao se kao prevaziđen i neodgovarajući.Novi Zakon o
patentima i tehničkim unapređenjima,donet 1960.godine,promovisao je patent kao osnovni i
jedini oblik pravne zaštite pronalaska.Godinu dana kasnije doneti su i zakoni o pravnoj zaštiti
uzoraka,modela i žigova-Zakon o uzorcima i modelima i Zakon o robnim i uslužnim
žigovima.
Već srednim šezdesetih godina pokazale su se prve slabosti ovih propisa.Istina,a tome
03
___________________________________________________________________________
su doprinele i promene do kojih je došlo u društveno-političkom i privrednom životu zemlje
koje su se izrazile putem menjanja pravnih okvira.Ubrzan industrijski razvoj zemlje zahtevao
je novo tehnološko znanje koje nije moglo da se pribavi iz domaćih izvora jer je
naučnoistraživačka delatnost bila i ostala skromnih razmera,te se pribegavalo sve većem
uvozu strane tehnologije.Neselektivan uvoz strane tehnologije,pod uslovima koji nisu uvek
pogodovali jugoslovenskim preduzećima,postajao je ciklična pojava,koja je,opet,sa svoje
strane,doprinosila daljem zapostavljanju nacionalne pronalazačkoistraživačke delatnosti.
Pravni propisi o zaštiti industrijske svojine nisu mogli da odgovore novom zadatku-da
povećaju domaće pronalazaštvo i podrede uvoz strane tehnologije stvarnim potrebama
industrijskog razvoja,te su,s vremenom,počeli da otežavaju već inače tešku situaciju na
području pravne zaštite tehnološkog znanja.
Pored toga,dve pojave su se sve više isticale isticale svojim negatvnim dejstvom na
jugoslovensku privredu,a postojeći propisi nisu mogli da spreče takvo delovanje.Prva se
odnosila na mali broj i kvalitativno neznatan udeo pronalazaka u organizacijama udruženog
rada u odnosu na broj i kvalitet stranih patenata.Broj stranih patenata kod saveznog zavoda za
patente 1982.godine iznosio je 1557; iste godine prijavljeno je 1428 domaćih patenata,od
kojih je 1255 ili 88% prijavljeno na ime pojedinca,odnosno samo 173 (ili 12%) na ime
organizacija udruženog rada.Deset godina kasnije 1992.godine odnos između prijava je sličan
1123 prijava:570 stranih prijavnika i 555 domaćih,od toga 375 prijava (odnosno 83%) na ime
pojedinca a 95 (ili 17%) na ime pravnih lica.Tako su jugoslovenski propisi postajali sve
značajniji sa strane pronalazače jer je broj stranih patenata prijavljenih u Jugoslaviji iz godine
u godinu rastao,dok se broj domaćih patenata u udruženom radu nije menjao.Ovakva situacija
je između ostalog,i dijametralno suprotna situacijama u razvijenim zemljema,gde broj
pronalazaka nastalih u vezi sa radnim odnosom iz godine u godinu raste na račun
individualnih pronalazaka.
Druga pojava odnosila se na ogroman broj zaštićenih patenata koji se koriste u
jugoslovenskoj industriji.Poznato je da jedna zemlja odobrava patentnu zaštitu u cilju
primenjivanja odobrenih patenata u industriji i doprinosa patenata nacionalnom industrijskom
i privrednom razvoju.Patenti koji se ne primenjuju imaju ograničenu vrednost za društvenu
zajednicu.Oni mogu da predstavljaju prepreku za nacionalni privredni razvoj jer,s obzirom na
prerogative nosioca prava,garantuju proizvodni i tržišni monopol.Zbog toga je jedan od
osnovnih razloga za izmenu zakonskih propisa iz oblasti industrijske svojine bilo donošenje
pravnih normi koje će stimulisati korišćenje odobrenih patenata,odnosno sankcionisati
slučajeve u kojima se pravna zaštita traži samo radi uspostavljanja monopolskog položaja na
tržištu.
Donošenje Zakona o zaštiti pronalazaka,tehničkog unapređenja i znakova razlikovanja
1981.godine,izvršena je kodifikacija zakonskih propisa iz ove oblasti.Društveni interes je
ostao primarna kategorija u odnosu na pojedinačne interese stvaraoca i korisnika,izmenili su
se sadržina i trajanje pravne zaštite,došlo je do stvaranja „novih prava“ industrijske svojine,
novog postupka prijavljivanja u cilju dobijanja pravne zaštite itd.Pri tom,sama koncepcija
Zakona iz 1981.godine izmenjena je u smislu podsticaja domaćeg stvaralaštva i razmene
tehnologije sa drugim zemljama.
U januaru 1990.godine donet je Zakon o izmenama i dopunama Zakona iz 1981.radi
omogućavanja našoj zemlji da ratifikuje međunarodne konvencije kojima ima interes da
pristupa,kao i u cilju usaglašavanja termina i instituta sa zakonima donetim 1981.godine,a
naročito sa Zakonom o preduzećima.Istovremeno,učinjena su znatna poboljšanja zakonskog
teksta jer je praksa pokazala da se dobre namere zakonodavca iz 1981.godine velikim delom
nisu ostvarile.Sada se može reći da su osnovne karakteristike revizije Zakona iz 1990.godine
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti