1

Merkur

-Merkur: 

 

 

(sld. 3.)

 

 

Merkur je   najmanja,   a   ujedno   i   najbliža planeta   Suncu i   jedna   od   8   planeta 

u Sunčevom sistemu, čiji orbitalni period traje oko 88 zemaljskih dana. Gledano sa Zemlje, 
Merkuru je potrebno skoro 116 dana da napravi jedan puni krug oko svoje orbite. Upravo ova 
brzina revolucije Merkura je i bila razlog zbog kojeg je ta planeta dobila ime po starorimskom 
bogu trgovine i putovanja i glasniku bogova Merkuru. Pošto Merkurova orbita leži u ravni sa 
orbitom Zemlje (kao što je slučaj i sa Venerom), ova planeta je vidljiva na zemljinom nebu 
tokom ranog jutra i uveče, ali ne i tokom ponoći. Prva svemirska letelica koja se približila 
Merkuru bila je Mariner 10 tokom sedamdesetih godina 20. veka. Ona je tokom tri „susreta“ 
snimila oko 45% površine planete. Nova sonda 

MESSENGER,

 lansirana u avgustu 2004, u 

orbitu   Merkura   ušla   je   u   martu 2011.   i   tokom   naredne   dve   godine   uspela   je   da   snimi 
celokupnu površinu ove planete.

-Fizičke karakteristike i unutrašnja struktura: 

 

 

(sld. 4.)

 

 

Merkur   je   najmanja   od   4   terestričke   planete   u   Sunčevom 

sistemu čiji ekvatorijalni radijus iznosi 2.439,7 km. Sa gustinom od 5,427 gr/cm³ Merkur je 
druga najkompaktnija planeta u Sunčevom sistemu, sa gustinom nešto manjom od Zemljine 
(5,515 gr/cm³). Na osnovu geoloških istraživanja procenjeno je da Merkurovo jezgro ima udio 
od oko 42% u celokupnoj zapremini planeta (Zemljino jezgro čini 17%). Radijus jezgra je oko 
1.800 km i ono je okruženo mantijom čija debljina varira između 500 i 700 km. Iako se ranije 
smatralo da je jezgro ove planete u polučvrstom stanju, rezultati nekih istraživanja iz 2007. 
navode na zaključak da bi ono moglo biti u tečnom stanju. Na osnovu podataka dobijenih 
tokom   istraživačke   misije   Mariner   10 ali   i   teleskopskih   posmatranja   sa   Zemlje,   litosfera 
Merkura  verovatno  ima debljinu  između  100  i  300  km.  Jedna od  karakteristika površine 
Merkura   je   i   prisustvo   brojnih   grebena   koji   se   protežu   u   dužinu   i   do   nekoliko   stotina 
kilometara. Pretpostavlja se da su nastali kao posledica kontrakcija magme prilikom procesa 
hlađenja jezgra i mantla u trenucima kada je na površini planete već bila formirana tanka 
očvrsla kora.

-Površinska geologija: 

 

 

(sld. 5.)

 

 

Povšina   Merkura   je   najsličnija   površini Meseca,   i   prekrivena   je   brojnim udarnim 

kraterima i basenima, što navodi na zaključak da je ova planeta u geološkoj fazi mirovanja 
milionima godina. Tlo Merkura je razmrvljeno usled udara meteorita i erozije tla zbog naglih 
dnevnih   varijacija   temperature.   Celokupna   znanja   o   geologiji   i   geomorfologiji   Merkura 
zasnovana   su   za   sada   jedino   na   istraživanjima   svemirske   sonde Mariner   10 iz 1975.   i 
na teleskopskim snimcima sa Zemlje. Zbog svega toga, Merkur je još uvek najzagonentniji 
među   unutrašnjim   planetima   Sunčevog   sistema, a   analiza   novih   podataka   sa 
sonde MESSENGER će   umnogome   pomoći   boljem   razumevanju   fizičkih   procesa   na   ovoj 
planeti. 

Na osnovu različitih vrednosti albeda na površini, moguće je prostim teleskopskim 

osmatranjima istraživati karakteristike reljefa Merkura. Osnovni oblici reljefa na Merkuru su 

2

naborani   grebeni   nazvani   dorsum,   visoravni   „mesečevog   tipa“,   planinski   lanci,   baseni, 
kanjoni i doline. 

Geomorfološke formacije na površini Merkura imenuju se u skladu sa međunarodnim 

pravilima   o   istraživanju   svemira.   Krateri   obično   nose   imena   po   velikim   umetnicima, 
slikarima, književnicima i muzičarima, dok grebeni dobijaju imena po istaknutim naučnicima 
koji   su   se   tokom   karijere   bavili   proučavanjem   ove   planete.   Depresije   ili 

fose

 (lat

fossa

obično nose imena po arhitektonskim objektima, dok se planine (ili montes) imenuju u skladu 
sa varijacijama reči 

vrelina

 na raznim jezicima. Ravnice (lat. 

planitiae

) predstavljaju verzije 

imena bogaMerkura na raznim jezicima. Doline (lat

vallis

) imenuju se po opservatorijama na 

Zemlji. 

Merkur   je   bio   pod   snažnim   udarima kometa i asteroida tokom   i   neposredno   po 

formiranju, pre oko 4,6 milijardi godina, a sam proces bombardovanja (poznat i kao 

Lunarna 

kataklizma

)   završio   se   pre   oko   3,8   milijardi   godina   (nije   isključeno   i   da   se   proces 

bombardovanja odvijao u više faza). U tom periodu formirana je većina ogromnih kratera, a 
udarima   je   bila   zahvaćena   cela   površina   planeta.   Zbog   nepostojanja   atmosfere   koja   bi 
usporila,   a   samim   tim   i   ublažila   te   udare,   površina   planete   je   bila   izložena   direktnim   i 
najrazornijim udarima. U vreme najaktivnije faze formiranja udarnih kratera dešavala se i 
intenzivna vulkanska aktivnost,   a   iz   tog   perioda   potiču   i   naslage magme na   dnubasena 
Kaloris
 (lat. 

Planitia Caloris

) i prostrane bazaltne ravnice u vidu glatkih ploča. 

Na   osnovu   snimaka   površine   Merkura   koje   je   u   oktobru 2008.   napravila   sonda   -

{MESSENGER}- uočljivo je da je površina Merkura mnogo heterogenija nego što se to ranije 
mislilo, i da je znatno složenija nego što je to slučaj sa površinama Meseca ili Marsa koje sa 
Merkurom dele sličnu geologiju.

-Magnetno polje i magnetosfera: 

 

 

(sld. 6.)

 

 

Iako je Merkur planeta relativno malih dimenzija i veoma spore rotacije (od 59 dana), 

njegovo magnetno   polje je   dosta   značajno   i   ima   globalni   karakter.   Prema   podacima   sa 
sonde Mariner 10, magnetno polje Merkura ima jačinu od tek 1,1% jačine magnetnog polja 
Zemlje. Baš kao i na Zemlji, i na Merkuru magnetno polje je dipolarnog karaktera.  U odnosu 
na zemljine magnetne polove, magnetni polovi Merkura su gotovo u ravni sa osom rotacije 
planete Merenjima iz sondi utvrđeno je da su i snaga i obim magnetnog polja Merkura stabilni 
i postojani. 

Magnetno polje Merkura verovatno je generisano dinamo efektom, na sličan način kao 

i na Zemlji (efektom kojim je magnetizovan već stvrdnuti materijal.). Za postojanje ovakvog 
dinamo efekta neophodno je tečno jezgo sa visokom koncentracijom rastopljenog gvožđa. 
Tečno stanje jezgra i visok stepen cirkulacije elemenata u njemu posledica je jakih plimskih 
efekata usled visoke orbitalne ekscentričnosti planete. 

Magnetno   polje   Merkura   je   ipak   dovoljno   jako   da   deflektuje   solarne   vetrove   oko 

planete, i na taj način formira pojas magnetosfere, koja je u stanju da zadržava plazmu iz 
solarnih   vetrova.   Upravo   zbog   ovog   svojstva   magnetosfere   na   površini   Merkura   vladaju 

background image

Želiš da pročitaš svih 4 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti