Porez na dohodak fizičkih lica (građana) u Srbiji
SEMINARSKI RAD
Predmet: FISKALNA EKONOMIJA
POREZ NA DOHODAK FIZIČKIH LICA
(GRAĐANA) U SRBIJI
Mentor: Student:
Br.indeksa
Beograd, decembar, 2010. godina.
SADRŽAJ:
1.
UVOD
Fiskalna ekonomija podrazumeva dve velike oblasti: javne rashode i javne
prihode. Pod javnim prihodima podrazumevaju se sredstva koja ostvaruje država ili
niže lokalne samouprave u cilju zadovoljenja kolektivnih društvenih potreba odnosno
javnih rashoda.
Porezi kao najznačajnji i najstabilniji način punjenja državne kase - budžeta
poznati su još od antičkih vremena. Kako se svetska ekonomija razvijala ukidane su i
barijere u vidu carina i drugih opterećenja koje su stvarale prepreke i ograničavale
međunarodnu razmenu, a porezi dobijaju dominantnu ulogu u ostvarivanju javnih
prihoda države. Porezi predstavljaju opštu obavezu poreskih obveznika koju plaćaju
državi bez određene protivnaknade ili protivusluge. Kao takvi imaju tri osnovne
funkcije a to su: da se njima pokrivaju rashodi države; da pomažu stabilan ekonomski
rast; i da oslabe nejednakosti u distribuciji prihoda i bogatstva.
U sadašnjem stepenu razvoja ekonomske nauke i javnih finansija postoi više
teorija koje opravdavaju postojanje poreza. Porez je složena ekonomska kategorija
koja u sebi sadrži ekonomske, finansijske, socijalne, političke i druge elemente. Poreski
1

Porezi su onaj fiskalni instrument putem kojeg javna (državna) blagajna dolazi
do najvećeg iznosa prihoda i zato predstavljaju najizdašniji prihod uopšte;
Porezi pored svog fiskalnog, neminovno imaju i svoje ekonomsko, socijalno
delovanje i značenje. Ubiranjem poreza smanjuje se ekonomska snaga privatnih lica i
privrede. Smanjenje prihoda ili ekonomske snage znači i srazmerno smanjenje učešća
u procesu razmene, odnosno u procesu reprodukcije što se u cikličnom posmatranju
odražava na ekonomske tokove privrede u celini. Jedna od mera za suzbijanje inflacije
jeste i primena adekvatne poreske politike. Poreska politika takođe, stimulativno i
destimulativno može da deluje na radni elan pojedinca.
Danas mnogi finansijski teoretičari savremenu državu nazivaju „poreskom
državom”, jer žele naglasiti kakav značaj za nju imaju porezi. Za sada, još ne postoji
jedinstveno gledište i stav u vezi sa pitanjem šta su porezi, možda i zbog toga, jer su
porezi istorijska kategorija koja se vrlo često menjala kroz sve društveno – ekonomske
formacije, u gotovo svim vremenskim periodima. Sadržaj poreza se menjao paralelno s
promenama političkih, društveno – ekonomskih i drugih odnosa. Oni su direktan
refleks tih odnosa, odnosno sistema.
Porezi i interes za izučavanje poreza se naročito razvijao u kapitalizmu, te nas
ne iznenađuje što u tom sistemu imamo najveći broj pokušaja definisanja poreza.
Mnogobrojne definicije poreza, koje se inače međusobno razlikuju, u zavisnosti su od
perioda i sistema u kojem nastaju, kao i klasne pripadnosti autora. Neke od definicja
poreza su:
„Porezima smatramo davanje novca, ili drugih materijalnih davanja, državi ili
drugim javno pravnim telima u cilju zadovoljavanja javnih potreba od strane javne
vlasti, koja se ubira na osnovu jednostrano utvrđenih načina i jednostrano utvrđenim
iznosima prema nekom opštem merilu” (Eheberg)
„Porez je davanje u novcu, koji država ubira od pojedinaca na osnovu svoje
vlasti, bez direktne protivnaknade, a u cilju pokrića javnih tereta.” (Gaston Jezè)
Petrović M.,
Finasije br. 1-2, 1964.,
str. 60. – 69.,
br. 3-4, 1964.,
str. 117. – 124.
3
Porezima i drugim javnim prihodima država obezbeđuje sredstva za
finansiranje javnih potreba. Udeo javnih prihoda u društvenom proizvodu se u
ekonomski najrazvijenijim zemljama sveta kreće između 1/3 i 1/2.
Porezi predstavljaju najznačajnije oblike javnih prihoda u savremenim
državama. Otuda ne iznenađuje što se izučavanjima pravnih, ekonomskih, psiholoških,
socioloških i drugih aspekata poreza u savremenoj literaturi posvećuje daleko veća
pažnja nego odgovarajućim izučavanjima bilo kog drugog oblika javnih prihoda.
Porez predstavlja instrument javnih prihoda kojim država, uključujući i niže
oblike političko-teritorijalne zajednice, od subjekata pod njenom poreskom vlašću
prinudno uzima novčana sredstva, bez neposredne protivusluge, u svrhu pokrivanja
svojih finansijskih potreba i postizanja drugih, prvenstveno ekonomskih i socijalnih
ciljeva. Iz napred date definicije poreza se može uočiti nekoliko karakteristika po
kojima se on razlikuje od drugih javnih prihoda. Nasuprot porezima kao derivatnim
prihodima, sredstva koja država ostvaruje nastupajući na tržištu kao i drugi
ekonomski subjekti, prodajući svoje proizvode ili usluge ne predstavljaju derivatne već
originarne (izvorne) javne prihode.
Osnovne karakteristike poreza su:
1. Derivatnost poreza;
2. Obaveznost (prinudnost) poreza;
3. Odsustvo direktne protivusluge ili protivnaknade;
4. Naplata se obavlja u novcu;
5. Svi služe za podmirenje javnih potreba, tj državnih rashoda (javnih
rashoda);
6. Redovnost naplate (ubiru se periodično i konstantno)
Popović D. i Ilić-Popov G.,
Ekonomija oporezivanja i poresko pravo
, Pravni i ekonomski institut,
Beograd, 1995. str.1.
Beslać M.,
Fiskalna ekonomija
, VŠPEP, Beograd, 2010, str. 58.
4

Poreski objekt (ili predmet oporezivanja) predstavlja svaku činjenicu, odnosno
manifestaciju ekonomske snage koja pruža osnov da se uvede neki poreski oblik.
Poreska osnovica predstavlja kvantitativnu konkretizaciju poreskog objekta,
odnosno u novcu iskazanu vrednost poreskog objekta.
Poreska stopa označava iznos poreza u odnosu na poresku osnovicu i može se
iskazati na dva načina: u procentualnom i (retko) u nominalnom iznosu. Poreske stope
iskazane u procentualnom vidu mogu biti proporcionalne, progresivne ili regresivne.
Poreska tarifa predstavlja pregled poreskih osnovica sa odgovarajućim poreskim
stopama.
Poreske olakšice predstavljaju skup ustupaka (poreskih povlastica) koje država
pruža poreskim obveznicima kako bi se njihov teret umanjio u odnosu na onaj koji bi
postojao da nema poreskih povlastica. Ovi se ustupci čine u pogledu poreskog
obveznika, poreske osnovice, poreskih stopa ili iznosa poreskog prihoda (visine
obračunatog poreza).
2.3.
Vrste poreza
Vrste poreza se utvrđuju prema različitim kriterijumima. U svakom poreskom
sistemu savremenih država postoji veći broj poreskih vrsta. Radi lakšeg praćenja i
izučavanja poreza finansijska teorija i nauka grupiše poreze po osnovnim
karakteristikama.
U praksi se grupisanje poreza vrši prema načinu naplate, prema načinu razreza
i dr. Struktura poeskog sistema zavisi pre svega od nivoa javne potrošnje, zatim od
potrebe da se određena privredna grana ili delatnost stimuliše ili destimuliše, obima
prometa predmeta oporezivanja i slično.
Najkarakterističniji porezi koji se nalaze u strukturi najvećeg broja poreskih
sistema su:
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti