Javni dug BiH. Srbije i Hrvatske
1
VISOKA POSLOVNO TEHNIČKA ŠKOLA
DOBOJ
JAVNI DUG U BOSNI I HERCEGOVINI, SRBIJI I
HRVATSKOJ
Seminarski rad iz predmeta Menadžment javnog sektora
Profesor: Student:
2
S A D R Ž A J:
UVOD.................................................................................................................................... 3
POJAM JAVNOG DUGA I PRINCIPI ZADUŽIVANJA....................................................4
RJEŠAVANJE PROBLEMA OTPLATE DUGOVA ZEMALJA U RAZVOJU...............17

4
2. POJAM JAVNOG DUGA I PRINCIPI ZADUŽIVANJA
Javni (državni) dug predstavlja ukupno ugovorene obveze države prema njezinim
vjerovnicima nastale u prošlosti do danas. Nastaje kao kumulirani proračunski deficit niza
godina. Uži pojam od javnog duga jeste javni zajam. U razvijenim zemljama javni zajam
predstavlja izvanredni državni prihod i najvažniji način stvaranja javnog duga. Država
raspisuje javni zajam kroz emisiju državnih obveznica (uz preciziranu kamatnu stopu, rok
dospijeća i plan otplate) kako bi namaknula dodatna sredstva u proračun, odnosno povukla
slobodna novčana sredstva (štednju) iz financijskog sektora (uglavnom banaka) s ciljem
pokretanja javnih radova općeg značaja i pokrića proračunskog deficita. Javni dug je
instrument fiskalne politike, jer su sredstva javnog duga prihod državnog proračuna i
njegovo servisiranje je obveza redovitih prihoda državnog proračuna. Osim što javni dug
izravno utječe na veličinu državnog proračuna, javni dug (zajam) je i instrument monetarne
politike, odnosno instrument reguliranja ponude novca u opticaju kroz operacije na
otvorenom tržištu. U Bosni i Hercegovini nije moguć ovaj način reguliranja ponude novca
zbog primjene currency board sustava. Karakteristike javnog duga (obujam, ročna i valutna
struktura, način korištenja…) imaju veliki značaj za ukupni gospodarski razvoj zemlje, ali i
na političku i socijalnu situaciju u zemlji. Javni dug može biti stimulirajući i
destimulirajući instrument makroekonomske politike što ovisi o umijeću ili politici
upravljanja javnim dugom. Sastoji se od vanjskog (zaduženje u inozemstvu) i unutarnjeg
(vjerovnici su fizičke i pravne osobe unutar zemlje) duga. Prilikom zaduživanja država se
treba držati određenih principa. Osnovni princip jeste da kapital posuđen u inozemstvu ili
tuzemstvu treba investirati u proizvodne i izvozno orijentirane projekte s višom profitnom
stopom od kamatnjaka na uzete kredite, kako bi se osigurao dugoročni gospodarski rast,
servisiranje duga i minimiziranje gubitaka od rizika promjene deviznih tečajeva. Samo
kroz povećanje GDP-a, izvoza, konkurentnosti itd. može se doći do većih prihoda u
proračunu i olakšati otplata javnog duga. Uporaba vanjskog duga u neproizvodne svrhe
(npr. financiranje proračunskih deficita, tekuće potrošnje iz uvoza i slično) nužno smanjuje
raspoložive prihode za otplatu duga i vodi gospodarstvo u dužničku krizu. Servisiranje
vanjskog duga u uvjetima izostanka gospodarskog rasta smanjuje potencijalnu štednju,
investicije i gospodarski rast. Radi izbjegavanja rizika promjene deviznog tečaja, valutnu
strukturu inozemnih kredita treba biti što sličnija valutnoj strukturi prihoda od izvoza.
5
Javni dug predstavlja sveukupne državne obaveze prema njenim povjeriocima koje se
temelje na potpisanim ugovorima. Javni dug se može definisati kao skup različitih oblika
zajmova prema različitim povjeriocima koja je dužnik država, koja se zadužuje radi
ostvarivanja određenih budžetskih i ekonomskih ciljeva.
Javni dug nastaje kada javni prihodi ne mogu da pokriju sve planirane javne rashode ili
kada nije usklađena dinamika prikupljanja javnih prihoda sa dinamikom realizacije javnih
rashoda.
Kada ne postoji navedeni sklad, država ima nekoliko mogućnosti:
1. Da poveća fiskalno opterećenje
2. Da poveća stepen naplate javnih prihoda
3. Da smanji rashode do nivoa prihoda
4. Da obezbjedi sredstva iz drugih izvora
Povećanje fiskalnog optrećenja
, po bilo kojoj od navedenih formi je uvijek neprijatno
zavlade, jer se izbori najčešće dobijaju na temelju obećanja da će se smaniiti fiskalna
davanja. Zbog toga vlade pribjegavaju oprobanom triku, tako da pod formom fiskalne
reforme povećavaju fiskalnom opterećenju.
Povećanje stepena naplate javnih prihoda
, vladama uvijek ostaje mogućnost da
preduzimaju mjere u cilju povećanja stepena naplate javnih prihoda. Poznato je da 100%
naplata javnih prihoda gotovo nikad nije moguće.
Smanjenje rashoda do nivoa prihoda
, u toku budžetske godine je moguće, ali ova mjera
predstavlja složen proces, budući da se rebalans budžeta donosi u istoj proceduri kao i sam
budžet.
Obezbjeđivanje sredstava iz drugih izvora
, dakle finansiranje javne potrošnje na bilo
kojem nivou javne vlasti putem zaduživanja predstavlja deficitirano finansiranje.
Milan Beslać, “Fiskalna Ekonomija”, (2010), PEP, Beograd, str. 153

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti