1. UVOD 

Povjerilac svoje potraživanje, koje ima  prema dužniku , mora realizirati u određenom 
vremenskom   periodu.   ,   jer   u   protivnom   se   može   desiti   da   protekom   zakonom 
propisanog vremena dužnik uskrati ispunjenje obaveze. 

Protekom određenog vremena , odnosno nastupanjem zastarjelosti , povjerilac ne 
gubi svoje subjektivno pravo, nego gubi zahtjev za prisilno ostvarenje svog prava 
prema dužniku. 

Nastupanjem  zastarjelosti dužnik još uvijek može dobrovoljno ispuniti svoju obavezu, 
ali ga povjerilac na to ne može prisiliti putem suda. 

Međutim, ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, neće moći zahtijevati od povjerioca 
vraćanje nazad ispunjene obaveze bez obzira na to da li je znao ili nije znao da je  
obaveza zastarjela. U ovom slučaju dužnik je ispunio obavezu koju je bio dužan 
ispuniti, as druge strane povjerilac se nije neosnovano obogatio. Naime, na strani 
povjerioca i kod zastarjelog potraživanja postoji subjektivno pravo prema dužniku tj. 
postoji valjan osnov za ispunjenje. 

Historijski   posmatrano   zastarjelost   potraživanja   je   veoma   star   institut     koji   vuće 
korijene još iz rimskog prava. U savremenom pravu ne posoji pravni sistem koji n 
poznaje institut zastarjelosti. 

Institut   zastarjelosti   prije   svega   osigurava   pravnu   sigurnost   ,   a   opravdanost 
postojanja ovog instituta  može manifestirati na više načina : 

1. povjerilac je dužan blagovremeno postarati se za ostvarenje svojih potraživanja, 
nije korektno ostaviti mogućnost povjeriocu da on kad god poželi može ostavriti svoje 
pravo prema dužniku 

2. ne može se zahtijevati od dužnika da zauvijek čuva dokaz   o ispunjenju svoje 
obaveze

3 . dokazivanje određenih činjenica protekom vremena postaje znatno otežano i za 
dužnika ali i za povjerioca 

U našem pravu zastarjelost je definirana odredbama od čl. 360 do čl. 393 Zakona o 
obligacionim odnosima. 

S  obzirom   na  pravna  dejstva  zastarjelosti  od  iznimne  važnosti  je   ustanoviti  kada 
zastarjelost počinje teći, kada i kada nastupa. 

Zakon   o   obligacionim   odnosima   početak   toka   zastarijevanja   vezuje   za   dosjpelost 
potraživanja.   Smatra   se   da   je   potraživanje   dospjelosti   kada   povjerilac   može 
zahtijevati ispunjenje potraživanja. U tom slislu potrebno je razlikovati da li se radi o 
pozitivnoj   ili   negativnoj   činidbi.   Kod   pozitivne   obligacije   zastarijevanje   počinje   teći 

1

prvog   dana   poslije   dana   kada   je   povjerilac   imao   pravo   zahtijevati   ispunjenje 
obaveze

1

, ako zakonom nije šta drugo propisano. 

Ako se dužnikova obaveza sastoji u nečinjenju , tj. ako se radi o negativnoj obligaciji , 
tada   zastarjelost   počinje   teći   prvog   dana   poslije   dana   kada   je   dužnik   postupio 
protivno svojoj obavezi. 

Zastarjelost nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac 
imao pravo zahtijevati ispunjenje dužnikove obaveze, odnosno kad istekne posljednji 
dan   zakonom   određenog   vremena.   Tu   nije   bitna   svajesnost   dužnika,   jer   njegovo 
znanje ili neznanje o zastarjelostine utiću na nastanak zastarjelosti. 

Vrijeme zastarjelosti je vezano za obavezu dužnika a ne za njegovu ličnost, tako da 
se ut o vrijeme računa i ono vrijeme koje je proteklou korits dužnikovih predhodnika. 

2.  VRIJEME ZASTARJELOSTI 

Vrijeme   ili   rok   zastarjelosti   nije   isti   za   sva   potraživanja,   a   njihova   dužina   je 
imperativne   prirode   tj   zakonom   propisana   i   strane   ih   svojom   voljom   ne   mogu 
mijenjati. Rokove dijelimo na objektivne i subjektivne u zavisnosti da li ok počinje teći 
od neke objektivne zakonom određene   činjenice ili vrijeme teče od subjektivnog 
saznanja za pravno relevantnu činjenicu. 

Rokovi zastarjelosti su različiti u zavisnosti od vrste potraživanja, a dijelimo ih na 
opće i posebne. 

2.1. Opći rok zastarjelosti 

Prema čl. 371 ZOO opći rok zastarjelosti iznosi 5 godina, ako zakonom nije određen 
neki   drugi   rok.   Ukoliko   je   za   određena   potraživanja   odredbama   Zakona   o 
obligacionim odnosima ili nekim propisan drugi poseban rok zastarjelosti   tada se 
primjenjuje taj rok a ne opći zastarni rok. 

Iako se isti Zakon o obligacionim odnosima primjenjuje u FBiH i u RS-u , izmjenama 
navedenog zakona u RS-u opći zastarni rok je produžen na 10 godine. 

Postojanje dva različita roka zastarjelosti unutar jedne države smatram neodrživim i 
da ulijeva pravnu nesigurnost. Za uvođenje dužeg zastarnog roka u savremenom 
svijetu teško je naći opravdanje. Savremena kretanja i dinamika življenja zahtijevaju 
da povjerilac brže ostavri svoja prava

1

 U Švajcarskom zakonu o obligacionim odnosima određeno j da u slučaju da je dospjelost vezana za 

opomenu, rok zastarjelosti teče od dana kada se ta opomena mogla poslati. 

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti