Reciklaža stakla

Uvod

Prirodno staklo poznato je još od davnina. Prvi poznati oblik dobijen je topljenjem 

poroznog peska, nalik morskom pesku. Forma stakla pojavila se prirodno, toljenjem 

peska usled erupcije vulkana, formirajuci tvrd, crni stakleni oblik stene.

Vrhovi strela i noževa praistorijskih ljudi izrađeni su od vulkanskog stakla i 

pronađeni su na raznim mestima širom Zemljina kugle. Za postojbinu veštačkog 

stakla smatra se Egipat, gde su arheoloskim iskopavanjem pronađeni predmeti od 

stakla,ostaci radionica sa kalupima i delovima peći za topljenje stakla, veće količine 

staklenog posuđa i td...

Staklo je vrsta čvrste ,,tečnosti“, odnosno skup molekla koji se međusobno ne drže 

toliko čvrsto, kao npr metal ili drvo. Ono ima takozvani amorfni oblik i po tome je 

slično vosku. 

background image

Staklo se iz otpada može u upotrebni ciklus vratiti na dva načina.

Jedan je izdvajanje – sortiranje po boji (bezbojno, zeleno, tamno) i pranje 

neostećenjih staklenih predmeta, uglavnom boca i njihovo ponvno 

korišćenje( ponovna upotreba – reuse).

Drugi način je izdvajanje celokupnog staklenog materijala iz otpada, bez 

obzira na stepen oštećenja, potom ručno ili optičko sortiranje po boji i 

prerada svake od tako dobijenih frakcija usitnjavanjem u jednobojni stakleni 

krš, koji se potom topi u staklarskoj peći i koristi za proizvodnju novih 

proizvoda ( recikliranje). 

Proizvodnja stakla

    Staklo se proizvodi iz homogenizirane smeše osnovnih sirovina i 

staklenog loma topljenjem na temperaturama oko 1600 C. Istopljeno staklo 

oblikuje se u stakleni proizvod u mašinama za oblikovanje.

 Osnovne sirovine za proizvodnju ambalažnog stakla su: 

-

Kvarcni pesak

-

Kalcinirana soda

-

Dolomit i kalcit

-

Stakleni krš koji potiče od otpada u proizvodnji i recikliranog staklenog 

krša

  Proizvodnja stakla je visokoautomatizovana i vrlo je osetljiva na 

nedostatke u kvalitetu sirovina. Zbog toga stakleni krš iz reciklaže mora biti 

zahtevanog kvaliteta kao i ostale sirovine. Proizvođači stakla nastoje 

proizvesti što više kvalitetnog stakla uz potrošnju što manje energije i 

osnovnih sirovina, tj u proizvodnju upotrebiti što je više moguće otpadnog 

staklenog krša i na taj način izvršiti sto manji uticaj na okolinu poštujući 

načela održivog razvoja.

   Fizička i hemijska svojstva stakla su inzvaredna i u najvećoj meri zavise 

od njegovog hemijskog sastava. Hemijska otpornost stakla prema vodi, 

kiselinama zavisi od sastava stakla, ali i od medija sa kojim je staklo u 

kontaktu.Staklo je relativno lagano, ne propušta tečnosti i gasove, lako se 

čisti i održava, tvrdo je, ali i lomljivo.

background image

Stakleni krš

Stakleni krš je u proizvodnji ambalažnog stakla vrlo važna sekundarna 

sirovina. Ako se u procesu proizvodnje primenjuje 100% staklenog krša, 

smanjuje se potrošnja energije za 25%, a neizmeriva ušteda je kroz smanjene 

energije potrebne za proizvodnju i pripremu osnovnih sirovina( sode, 

peska, dolomita i kalcita). Vazno je istaknuti da povećana primena 

staklenog krša nema nepovoljnog delovanja na kvalitet stakla niti konačnog 

proizvoda, ukoliko zadovoljava odredjeni kvalitet.

    

Zavisno od porekla staklenog otpada, stakleni krš sadrži različite primese 

u vidu nečistoća ( metalne, nemetalne, organske kao i stakla drugih boja). 

Stakleni krš iz reciklaže treba biti podeljen po bojama, mora biti čist od 

strane primesa i isključivo mora biti ambalžnog porekla. U staklenom lomu 

ambalažnog stakla ne sme biti keramički i porculanski otpad, laboratorijsko 

staklo, kristalno ili stono staklo, ogledala, vetrobrani i prozorsko staklo kao 

i otporna stakla i staklo rasvetnih tela.

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti