Depozitne institucije kao posrednici na finansijskom tržištu
Predmet:
Finansijska tržišta
Nedepozitne finansijske
institucije
Profesor:
Student:
Borjana B. Mirjanić
Milica Mirović
Investicione kompanije predstavljaju profesionalno vodjene firme koje sredstva
investitora investiraju u portfolio hartija od vrednosti uz odredjenu nadoknadu. Individualni
investitori svoja slobodna novcana sredstva poveravaju investicionom fondu usled
mogucnosti diversifikacije rizika koju investicioni fondovi vrse ulaganjem u razlicite vrste
finansijskih instrumenata.
Institucioni investitori su finansijske institucije koje u obavljanju svojih poslovnih
aktivnosti integrisu obelezja svih finansijskih posrednika, pa cak i elemente
dezintermedijacije. U sirem smislu u institucionalne investitore ubrajamo osigurajavice
kompanije, penzione fondove, finansijske kompanije i zaduzbine. U uzem smislu, pod
institucionalnim investitorima podrazumevamo osiguravajuce kompanije i penzione fondove.
Osnovna obelezja osiguravajucih kompanija.
Osiguravajuce kompanije
predstavljaju institucije koje za unapred odredjeni iznos novcanih sredstava pruzaju usluge
osiguranja i vrse isplatu naknada u slucaju realizacije stednih dogadjaja, odnosno
osiguranog slucaja.
Osiguravajuca drustva se obavezuju da ce izvrsiti usluge osiguranja i izvrsiti isplatii
stete u slucaju da se dati nezeljeni dogadjaj dogodi. Na taj nacin, ove institucije preuzimaju
na sebe rizik, tj. omogucavaju transfer rizika sa pojesinacnih subjekata.
Rizici koji se mogu osigurati su vezani za zivotne okolnosti, tako i za imovinu
pojedinaca, preduzeca i institucija. Da bi se rizik mogao osigurati potrebno je da budu
ispunjeni uslovi: steta se mora izraziti u novcu, jer je svrha osiguranja ocuvanje finansijske
pozicije osiguranika; osigurava se cist rizik, kod kog je steta jedina alternativa postojecem
stanju; broj nezavisnih objekata osiguranja podloznih slicno riziku mora da bude dovoljan da
bi se omogucilo delovanje zakona velikih brojeva; sa stanovista osiguranika steta mora da
bude slucajna ili neocekivana.
Vrste osiguravajucih kompanija.
Osiguranje zivota-
Osiguravajuce kompanije pruzaju usluge osiguranja zivota
kreiraju takve polise gde osiguranik ima na pravo na odredjenu nadoknadu u slucaju preran
esmrti, povrede, bolesti. Osnovni tipovi ugovora, odnosno polisa zivotnog osiguranja i rizici
koje pokrivaju su: obicno ili zivotno osiguraje, vremensko osiguranje, nasledno osiguranje,
grupno osiguranje zivota, industrijsko osiguranje, promenljivo zivotno osiguranje,
prilagodljivo zivotno osiguranje i kreditno zivotno osiguranje.
Osiguranje imovine i lica
(opšte osiguranje). Opšte osiguranje je osiguranje od
posledica više sile ili odgovornosti, koje se izražavaju u šteti ili propuštenoj dobiti. To su
osiguranje od krađe, štete, požara i drugih nepredviđenih okolnosti i događaja koji mogu
smanjiti vrednost određenim fiičkim dobrima.
Tipologija polisa može biti: pomorsko osiguranje, osiguranje prevoznih sredstava,
osiguranje vlasnika stanova i kuća, automobilsko osiguranje, osiguranje imovine,osiguranje
zaposlenih, osiguranje ispunjenja ugovora, depozitno osiguranje, osiguranje od
elementarnih nepogoda. za razliku od životnog osiguranje, kod opšteg osiguranja
nastupanje osiguranog slučaja je manje predvidivo, pa su i rezerve osiguranja manje i
obrasci investiranja drugačiji.
Reosiguranje
. Osiguravajuće kompanije ne mogu u potpunosti otkloniti razlike
diversifikacijom na širi krug korisnika. Da bi sprečile gubitke od rezidualnih rizika, posebno
kod ošteg osiguranja, osiguravajuće kompanije se i same osiguravaju kod drugih
osiguravajućih organizacija radi pokrića dela rizika koje je preuzela izdatim polisama, naziva
se reosiguranje.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti