PRAVNI FAKULTET ZA 

PRIVREDU I PRAVOSUĐE

SEMINARSKI RAD

UGOVOR O FRANŠIZINGU

AUTOR:

MENTOR:

Aleksnadra Milić 167/11

Prof. dr Ivanka Spasić

Novi Sad

SADRŽAJ:

UVOD

FRANŠIZING – POJAM I ZNAČAJ

ŠTA JE FRANŠIZING?

OBAVEZE DAVAOCA FRANŠIZINGA

OBAVEZE PRIMAOCA FRANŠIZINGA

PRAVNI OSNOVI ZA REGULISANJE UGOVORA O 

FRANŠIZINGU 

EKONOMSKI KARAKTER FRANŠIZINGA

EKONOMSKI INTERSENA MOTIVACIJA 

SUBJEKATA U POLSU FRANŠIZINGA 

VRSTE UGOVORA O FRANŠIZINGU

FRANŠIZING KAO STRATEGIJA RASTA MALIH I 

SREDNJIH PREDUZEĆA

ZAKLJUČAK

background image

području. Primalac franšize je dužan da nabavlja odgovarajuće sirovine iskljucivo kod davaoca 

sistema; da proizvodi po strogo propisanim standardima i upustvima i da ne odstupa od 

utvrdenog kvaliteta. U razvoju franšizinga u Evropi najznačajniju ulogu ima Francuska.

Franšizing je metod obavljanja posla. To je metod marketinga ili usluga, koji je usvojen i koji se 

koristi u široko raznovrsnim industrijskim oblastima i poslovima. Kao što je ranije istaknuto, rec 

franchise izvorno znaci „biti slobodan“. U ovom smislu franšizing pruža ljudima slobodu za 

sopstveni menadžment i usmeravanje njihovog sopstvenog poslovanja.

Do 1950. godine ovaj ugovor je bio pretežno zastupljen u oblasti proizvodnje i prometa 

automobila, prometa nafte i njenih derivata, da bi do 1950. posebno razvio u domenu brzog 

pripremanja hrane (Mc Donald’s).

U Evropi franšizing uvode americke firme Avis i Coca cola.

Godine 1960. osnovano je Medunarodno udruženje za franšizing ( International Associattion for 

Franchising-IFA).

FRANŠIZING – POJAM I ZNAČAJ

Poslednjih decenija došlo je do velike ekspanzije franšizinga na domaćem tržištu. Računa 

se da samo u SAD više od 550.000 poslovnih jedinica posluje po sistemu franšizinga preko koga 

se ostvaruju godišnje prodaje vredne više od 800 milijardi dolara. Franšizing se proširio na veliki 

broj privrednih oblasti i sada je ovaj način poslovanja prisutan ne samo u automobilskoj 

industriji i servisiranju, proizvodnji i prodaji hrane, ugostiteljstvu, hotelijerstvu, 

malotrgovinskom i veletrgovinskom poslovanju, nego i knjigovodstvu, oglašavanju, zubarskim i 

medicinskim uslugama, osiguranju itd. Pored Medunarodnog udruženja za franšizing, osnovanog 

1960 godine, nikao je i veliki broj franšizing asocijacija (medu kojima su i one u Madarskoj, 

Ceškoj, Poljskoj, Bugarskoj i Rumuniji) sa ciljem da se utvrde kodeksi i pravila ponašanja u ovoj 

oblasti i zaštite interesi ucesnika.

ŠTA JE FRANŠIZING?

Ugovor o frašizingu je neimenovan ugovor i ne sadrži ga Zakon o obligacionim 

odnosima (“Službeni list SFRJ”, broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, “Službeni list SRJ, broj 31/93).

Spada u kategoriju “novih ugovora” koje je inkubirala autonomna privredna praksa u zemljama 

SAD i Evrope.

Da bi se razumela suština franšizinga najbolje je komparirati tri defincije franšizinga: 

Međunarodnog udruženja za franšizing, američkog pravnog strucnjaka Harolda Browna i Pravilo 

Komisije EE od 1988. o franšizingu:

1. Prema definiciji Međunarodnog udruženja za franšizing (IFA) franšizing je:

”Ugovorni odnos 

između davaoca i primaoca franšize u kome davalac nudi ili se obavezuje da održi trajan interes 

u poslovanju primaoca franšize u takvim oblastima kao što su know-how i obučavanje, dok se 

primalac obavezuje da posluje pod zajednickom firmom, spoljnim izgledom ili postupkom koji 

pripada davaocu ili ga on kontroliše, kao i da iz svojih izvora uloži osnovni investiconi kapital u 

poslovanje.” 

2. Američki pravni strucnjak Harold Brown definiše ugovor o franšizingu kao 

“usmeni ili 

pismeni sporazum za određeno ili neodređeno vreme, kojim jedno lice ustupa drugom licu da 

upotrebljava firmu, uslužni znak, ili drugo obeležje, i u okviru koga postoji zajednicki interes u 

plasiranju robe ili usluga na veliko, na malo, u zakup ili na drugi nacin pod tom licencom.” 

3. 

“Sporazum o franšizingu je sporazum kojim jedno preduzeće – franšizant, ustupa drugom - 

franšizataru u zamenu za neposrednu ili posrednu finansijsku naknadu, pravo korićenja 

franšizinga u cilju marketinga posebne vrste roba i/ili usluga; minimum obaveza koji taj 

sporazum mora da sadrži odnosi se na: 

- korišćenje zajedničkog imena ili oznaka radnje i jednoobrazno prezentiranje lokala i/ili 

sredstava prevoza; 

- komunikaciju know-how od strane franšizanta franšizataru; 

- kontiniurano dostavljanje franšizanta franšizataru trgovačke i tehničke pomoći za vreme 

trajanja sporazuma”

.(Pravila Komisije EEZ od 1988. o franšizingu). 

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti