SEMINARSKI RAD

PSIHOFIZIOLOŠKA SPREMNOST DETETA ZA 

POLAZAK U ŠKOLU

2

SADRŽAJ

1. UVOD .......................................................................................................................... 3
2. ŠTA JE ZRELOST A ŠTA SPREMNOST DETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU....... 4
3. FIZIČKA,   INTELEKTUALNA   I   EMOCIONALNO-SOCIJALNA   ZRELOST 

DECE ...............................................................................................................................
..........7

4. PRIPREMA DECE ZA POLAZAK U ŠKOLU...........................................................12
5. PRIPREMA   DECE   ZA   POLAZAK   U   ŠKOLU   U   PRIPREMNOM 

PREDŠKOLSKOM PROGRAMU...............................................................................14

6. ZAKLJUČAK...............................................................................................................16
7. LITERATURA..............................................................................................................17

background image

4

vrtiću,protekne kako treba i u društvu sa vršnjacima i u kontaktu sa vaspitačima. Takvom 
socijalizacijom   dete   stiče   poverenje   u   druge   ljude,   sigurnost   u   sebe,   pravilnu 
socijalnupercepciju,   iskustva,   nova   saznanja,   veštine   i   navike,   koje   sa   sobom   donose 
lakšeuključivanje   deteta   u   kolektiv.   Bitno   je   da   dete   u   vrtiću   stekne   osnovne   higijenske 
navike,elementarne radne navike i navike kulturnog i socijalnog ponašanja, a to je osnova za 
njegovo brže i uspešnije prilagođavanje, snalaženje i opšti napredak u školi.Činjenica je da 
polazak u školu za dete predstavlja jednu od najznačajnijih prekretnica u njegovom životu ali 
takođe je i period pun nepoznanica za njega i njegove roditelje. Dete ulaskom u školu postaje 
deoorganizacione   i   struktuirane   sredine,   izlaže   se   sistemu   vrednovanja   i   takmičenja, 
uzmogućnost doživljavanja neuspeha i kritike. U školi se dete prvi put susreće s obavezama,s 
osećajem odgovornosti i novom organizacijom života.

2. ŠTA JE ZRELOST A ŠTA SPREMNOST DETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU

Definisanje   zrelosti   je   vrlo   složeno,   ono   predstavlja   posedovanje   takvog   stepena 

razvijenosti   različitih   fizičkih   i   psihičkih   funkcija   koje   će   detetu   omogućiti   uspešno 
savladavanje propisanog nastavnog plana i programa. Zrelost će zavisiti od biološkog razvoja, 
ali i od toga koliko je okolina omogućila detetu da stekne potrebna iskustva i znanja kao i 
kolika mu je motivacija za učenje (Hitrec, G.,1991). Temelj dečije psihologije je poznavanje 
dečijeg   razvoja   a   na   njega   pored   naslednih   (bioloških   i   genetskih)   i   spoljnih   (učenje   i 
vaspitanje) uticaja, utiče i razvoj neuroloških struktura (mozak i živci) pa je on dinamičan 
proces koji se dešava u socijalnom kontekstu i fleksibilan je. Postoje dva bitna kriterijuma 
prema kojima se procenjuje zrelost za polazak dece u školu. Prvi je starost detetai zasniva se 
na pretpostavci da su sva deca tog uzrasta u fizičkom i psihičkom razvoju dostigla takav nivo 
da mogu zadovoljiti zahteve škole. S obzirom na to da se deca razvijaju različitim tempom u 
fizičkom ali i psihičkom smislu kriterijumstarosne dobi za polazak u školu nije dovoljno 
pouzdan.   Drugi   kriterijum   je   psihofizička   zrelost   svakog   pojedinog   deteta   koja   osim 
razvijenih intelektualnih sposobnosti, a misli se na pamćenje, koncentraciju i shvatanje, traži i 
posedovanje određenih veština i znanja kao i određeni nivoemocionalne i socijalne zrelosti. 
Zbog toga pojam zrelosti najčešće delimo na telesnu odnosno fizičku zrelost, intelektualnu 
zrelost, emotivnu zrelost i socijalnu zrelost. Prema Zakonu o obrazovanju u našoj zemlji 
osnovno školovanje je obvezno za svu decu i roditelji su dužni da upišu svoju decu u osnovnu 
školu ukoliko ona imaju najmanje šest i po i najviše sedam i po godina, na početku školske 
godine.   Upisna   procedura   obavlja   se   u   skladu   sa   svim   zakonima   Republike   Srbije   koji 
obuhvataju   ovaj   proces.   Pre   upisa   u   prvi   razred   osnovne   škole   obvezno   je   utvrđivanje 
psihofizičkog stanja deteta. Sistematski pregled dece pred upis u prvi razred osnovne škole 
obavlja   se   kod   pedijatra   koji   na   osnovnu   pregleda   drugih   specijalista   određuje   procenu 
zdravstvenog stanja deteta i izdaje potvrdu koja se prilaže prilikom upisa deteta u osnovnu 
školu. Zrelost deteta za pohađanje osnove škole ispituje školski psiholog. Testiranje budućih 
prvaka vrše psiholog i pedagog škole na maternjem jeziku. Pri testiranju dece primenjejuju se 
standardni postupci i instrumenti koji su preporučeni od strane ovlašćene stručne organizacije. 
Na   osnovu   urađenog   testiranja,   psiholog   škole   preporučuje   upis   deteta   u   prvi   razred   ili 
odlaganje upisa za godinu dana i pohađanje predškolskog programa. U literaturi se termini 
zrelost i spremnost često koriste jedan umesto drugog ili jedan pored drugogšto govori o 
sličnosti tih pojmova a ponekad se koristi i neutralniji pojam – pripremljenost za školu. Iako 
su ovi termini sinonimi, oni se ipak razlikuju, pa se mnogi autori slažu da se zrelost odnosi na  
biološki razvoj deteta i podrazumeva zrelost nervnog sistema i organizma u celini dok je 
spremnost   rezultat   nasleđa   i   detetove   okoline   (Manojlović,   A.,   Mladenović,   U.,   2001). 
Razlika između sličnih termina može se definisati i kao to da se zrelost više odnosi na dete i 
njegov   biološki   razvoj   dok   se   spremnost   odnosi   na   prilagođavanje   zahtevima   škole, 
zadovoljavanju   kriterijuma   koje   postavlja   učitelj,   napredovanja   u   učenju   i   sposobnosti 

5

pokazivanja rezultata tog napretka kao i u odnosu između deteta i škole kao organizacije. Za 
učenje svakog novog znanja ili veštine postoji optimalno vreme za to, a to je u stvari zrelost. 
Ako pod pojmom zrelosti mislimo samo na njegovu biološku zrelost, ona je samo delimično 
određena njegovim uzrastom jer od deteta do deteta mogu postojati velike razlike između 
godina života i psihofizičkog razvoja. Zbog toga je vrlo važno da li će dete krenuti u školu u 
pravom trenutku za njega, tj. u trenutku njegove zrelosti za to. Tada će mu školsko učenje 
verovatno biti interesantna i radosna aktivnost a ako s tim učenjem kreće prerano, odnosno 
kada nije dostiglo stvarnu zrelost nervnog sistema i organizma u celini, čak ni najveći trud i 
zalaganje u učenju neće dati zadovoljavajuće rezultate. Rezultati će biti mali ili će potpuno 
izostati i demotivisati dete za dalje vežbanje i učenje neke veštine. Pojmovi spremnost i 
zrelost se isprepliću pa prema nekoj opštoj definiciji spremnosti za školu može se reći da je 
spremnost za školu minimum razvojnog nivoa koji detetu omogućuje da primereno reaguje na 
zahteve   škole,   odnosno   dete   je   spremno   za   školu   ako   je   fizički,   intelektualno,   govorno, 
socijalno i emotivno zrelo. Zrelost predstavlja sazrevanje bioloških procesa u toku razvoja 
deteta i uglavnom je deca dostižu sa šest godina ali postoje i deca koja dostignu potreban nivo 
zrelosti i sa pet ili tek sa osam godina. Zrelost ne može da se vežba ili da se forsira jer se na  
biološke mehanizme ne može uticati. Ipak, zrelost nije garant da će dete biti uspešno u školi. 
Neka deca jednostavno nisu u stanju da se prilagode zahtevima školskog obrazovanja i bez 
obzira što su fizički i intelektualno ta deca zrela za polazak u školu, ukoliko se na bilo koji 
način osećaju nesigurno, uspeh će izostati i neće ostvariti svoj potencijal. Polaskom u školu 
dete mora samostalno da se snalazi i rešava probleme koje je do tada neko drugi, najčešće 
roditelj, rešavao umesto njega. Od deteta se očekuje da je spremno da se odvoji od roditelja, 
da je u stanju da se duže vremena fokusira na jednu aktivnost, da može da kontroliše svoje 
emocije, da je sposobno da ostvaruje i uspostavlja nove kontakte ali i da se raduje polasku u 
školu. Ukoliko dete nije spremno da prihvati nove izazove i nije sposobno da se snađe u 
novonastalim situacijama onda ga to može dovesto do frustracije. Ako predškolska ustanova 
pripremi dete na pravi način za polazak u školu i ako dete uspešno savlada polazak u školu 
onda će se kod deteta uspešno razviti pozitivna slika o samom sebi, o školi i o učenju. 
Ukoliko   dete   nije   dovoljno   spremno   za   polazak   u   školu   dolazi   do   frustracije   i   školu   će 
doživljavati kao nešto loše i kao mesto gde će se osećati neprijatno. Ovo samo govori o tome 
koliko je bitna dobra procena spremnosti deteta za polazak u školu. Pre samog polaska u 
školu neophodno je, adekvatnim testiranjem, utvrditi koliko je dete spremno za polazak u 
školu   prema   svim   aspektima   razvoja.   Provera   spremnosti   deteta   za   polazak   u   školu 
podrazumeva korišćenje testova kojima se dobijaju i dijagnostički i prognostički rezultati. 
Dijagnostički   rezultati   pokazuju   nivo   razvijenosti   deteta   u   svakom   aspektu,   fizičkom, 
kognitivnom, emocionalnom, socijalnom i govornom a prognostički pokazuju dalje prognoze 
uspeha deteta i određivanje podsticajnih mera koje će detetu omogućiti bolji razvoj kapaciteta. 
Spremnost deteta za polazak u školu odnosi se na nivo razvoja kada je dete spremno da usvaja 
nova znanja u formalnom okruženju kao što je škola i kada može da uči efikasno a da pri tom 
ne pokazuje emocionalne ispade. Za razliku od zrelosti na koju se ne može uticati, spremnost 
je nešto što može da se vežba. Potrebno je dete ohrabrivati da istražuje i razvija svoje veštine, 
osećanja   i  sposobnosti.   Deca   imaju   različite  stavove  u   vezi   škole.   Mnoga  deca  na   školu 
gledaju kao na nešto što je namenjeno velikoj deci i sa uzbuđenjem čekaju taj trenutak kada 
će i oni postati veliki. Za školu se pripremaju čitav svoj život i u zavisnosti od uticaja njihove 
okoline  školu   će   doživeti   pozitivno,   kao   mesto   gde  će   steći  nova   znanja,   veštine   i   nove 
prijatelje ili negativno, kao neprijateljsko mesto gde idu po kazni jer nisu bili dobri. Najbolje 
bi bilo da se detetu škola predstavi u realnom svetlu, kao nešto što očekuje svu decu, ne samo 
onu koja su neposlušna, kako bi im se pomoglo da odrastu,postanu veliki i samostalni. Treba 
im reći da će u školi puno toga naučiti što će im kasnije trebati u daljem životu, ali da će biti i 
vremena i mogućnosti za igranje i druženje sa drugom decom, kao i zanimljivih izleta i 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti